
Ako do sada nije bilo, sada je jasno: Maksimir je Dinamova najjača utvrda, a ovi dečki znaju što znači nositi grb hrvatskog prvaka
Vrijeme Čitanja: 3min | uto. 06.09.22. | 19:26
Ružna kakva je, to je Dinamova najjača utvrda. Nigdje dalje Dinamu nije dom. Na njoj su padali najveći, a s ovakvim navijačima i ovakvim igračima, padat će još puno puta
Da riječi nekad jednostavno nisu dovoljno dobre dokazuje i današnja utakmica Dinama. Redovi za ulaznice pokazali su ogroman interes zagrebačke publike za Ligu prvaka, a opet… Dok su mladi dinamovci na Kranjčevićevoj u doba ručka rasturali Londončane, oko Maksimira se još nije osjetio šušur, a utakmica se bližila… Je li moguće da će atmosfera biti plastična? Ma dajte…
I nije. Srećom. Razuvjerili su nas dinamovci nekoliko sati prije utakmice. Dok smo prolazili Maksimirskom, nije se dalo pronaći mjesto u okolnim ugostiteljskim objektima gdje biste mogli popiti piće. Ako vam ekipa nije zauzela mjesto, teško ćete se okrijepiti. Sve je bilo zauzeto, sve je bilo obojano samo u jednu boju – plavu.
Od utakmice s Rijekom kada su Boysi izbacili novi ‘singl’: Igraj Dinamo, naprijed Dinamo, ajmo Dinamo, hrabro Dinamo, sve ulice oko stadiona kao da su pjevušile upravo tu pjesmu, a onda, kada ste kročili na stadion… Uh. Zagrmio je Sjever iste stihove. Ako su Tuchelovi igrači do tada morali Kovačića pitati kakva ih atmosfera čeka, u tom im je trenutku vjerojatno bilo jasno. Grmilo je sa Sjevera i u proteklim utakmicama, ali kao u ovoj još (ove sezone) nije.
Sve je kulminiralo kada je u 13. minuti Mislav Oršić ‘zbrisao’ igraču od 90 milijuna eura i zatresao mrežu još jednog u nizu engleskog kluba. Ako su nečije redovne mušterije, onda su Oršine. Maksimir je eruptirao od oduševljenja, engleska loža i novinari blijedo su gledali kako im Petko nonšalantno prolazi igrače glavom, kako Ljubičić blokira svaki pokušaj, kako Ristovski radi špagu po potrebi. Sve su pružili dinamovci da razgale svoje navijače. A taj Oršićev gol bio je i više nego što su trebali.
“Ma, neka, zabili su ga, sad kako god da završi”, skromno su konstatirali neki kolege. I je, bilo je to i više od onoga što su si Plavi zadali prije utakmice, ali uz jačinu navijanja koju su dobili i uz svu atmosferu koju su napravili pred stadionom prije utakmice, teško da dinamovci nisu i nečim većim htjeli uzvratiti svima koji ih bodre. Ovi dečki znaju što znači nositi grb hrvatskog prvaka na prsima. Svi do jednog igrali su utakmicu vrijednu imena šampiona.
A ovakav Dinamo, inteligentan, staložen, hrabar, može daleko. Ovakav Dinamo može protiv svih. S respektom prema protivniku i sa zasluženim respektom protivnika prema sebi. Tuchel se na tome poskliznuo, a već su ih Zagrepčani kao i sve u Europi više puta upozorili. Ali dobro, neka ne slušaju. Imaju Oršić, Ademi i ostali fakini u sebi još ‘bezobrazluka’ za ubaciti gol svima koji se opuste i misle da će lako proći kraj Dinama, osobito na Maksmiru.
Ružna kakva je, to je Dinamova najjača utvrda. Nigdje dalje Dinamu nije dom. Na njoj su padali najveći, a s ovakvim navijačima i ovakvim igračima, padat će još puno puta. Sve što Čačićevi momci za to trebaju zapamtiti je glas zagrebačkih ulica: igraj Dinamo, naprijed Dinamo, ajmo Dinamo, hrabro Dinamo.
Tagovi
Ostale Vijesti
Nogomet
Košarka
Tenis
Odbojka
eNogomet
Baseball
Ragbi
Stolni Tenis
Dota
Counter Strike
Igre na sreću mogu dovesti do ovisnosti. Igraj odgovorno.
Igre na sreću mogu dovesti do ovisnosti. Igraj odgovorno.