
40 godina otpora, prkosa i istinske ljubavi: Boysi u velikom stilu proslavili rođendan
Vrijeme Čitanja: 3min | uto. 18.08.26. | 21:48
'Dinamo iznad svih' kao mantra koja, evo, niti nakon 40 godina nije izblijedjela, a neće niti puno godina kasnije.
Uoči okršaja Hajduka i Dinama, a bilo je to 17. kolovoza 1986., javno mnijenje bilo je unisono u zaključku da će Bijeli demolirati Modre, pa je tek ostalo raspraviti s koliko će to pogodaka Splićani 'počastiti' Zagrepčane. Zacrtano stajalište je dodatno pojačao i veliki splitski pisac i novinar, Miljenko Smoje, koji je prije utakmice skovao rečenicu koja će ući u antologiju: „Jeb** dobit ovakvog Dinama“.
No tog vrućeg ljetnog dana, Split je ostao šokiran, blago rečeno. Marko Mlinarić je briljirao, a golove su za Dinamo postigli Jozo Bogdanović, Davor Matić, Mladen Munjaković i Ivan Cvjetković.
Tog 17. kolovoza, Dinamo je nevjerojatno fanatičnom predstavom nadigrao debelo favorizirani Hajduk. A taj dan nije poseban samo zbog neočekivanog slavlja Modrih. Taj dan je navijačka grupa Bad Blue Boys, uzela kao dan svog osnutka.
Četrdeset godina kasnije, mjesto radnje je zagrebački Maksimir, ugodna je kolovoška večer na rubu ozbiljnog pljuska, a protivnik je norveški Viking. A Boysi? Boysi su i dalje ovdje, napunili su sjevernu tribinu i junački proslavili veliki jubilej.
Ideja je preko navijačkih grupa na društvenim mrežama kolala već nekoliko dana, a glavna poruka je bila jasna „svi na stadion ranije od uobičajenog“. Iako potvrda nije bila potrebna, od tog trenutka je postalo jasno kako se sprema nešto značajno. Ta, 40 godina je ozbiljna brojka, u kojoj se skupilo baš svega. A iako su danas neki novi klinci preuzeli grupu i tribinu, ona je večeras demonstrirala svih 40 godina prkosa, otpora te iznad svega – istinske ljubavi prema svom klubu. 'Dinamo iznad svih' kao mantra koja, evo, niti nakon 40 godina nije izblijedjela, a neće niti puno godina kasnije.
Transparent koji je pokrio većinu donje sjeverne tribine uz 'egidu' „number of the beast“, ispod koje je 'režao' simbol grupe, lik buldoga, iz čijih su očiju sijevale baklje, dok je u podnožju stajala godina 1986. Sve je, naravno, popraćeno himnom Dinama. A to je tek bila uvertira za ono što su Boysi spremili za svoju veliku feštu.
Hrvoje HerentMaksimir su obasjale baklje uz glasne pjesmu „volim te Dinamo“, a sve to i prije nego se lopta zakotrljala s centra.
A nije trebalo dugo da im njihovi mezimci na najbolji način počaste za rođendan; kada je Dion Drena Beljo prsima sproveo loptu u mrežu, sjever je eruptirao. Nije ih smela niti duža VAR provjera, Boysi su udarali ritam utakmici, a taman kada su pozvali cijeli stadion da im se pridruži u pjesmi, dolje na terenu, Mateo Lisica je zabio i drugi. Kakva večer, kakav ulazak u utakmicu... Dinamovština u svom punom, modrom sjaju.
Raspoloženje na sjevernoj tribini nije splasnulo niti nakon pogodaka Vikinga - odmah su krenuli povici "hoćemo pobjedu, hoćemo pobjedu", kao novi vjetar u leđa igračima. Utakmica je, jasno, bila daleko od konačnog rješenja, ali igrači Dinama su sa sigurnošću mogli računati na bezuvjetnu podršku s maksimirskog sjevera. Kako god završilo.








