P. ZobecVukovi igraju za koš više, ali obrana i dalje ostaje otvoreno pitanje
Vrijeme Čitanja: 3min | uto. 10.11.26. | 10:25
Već u petak u Draženovom domu gostuje FMP protiv kojeg će Cibona tražiti svoju treću abaligašku pobjedu. Slavlje bi dignulo samopouzdanje igračima, a Tomasu bi to bio dobar pokazatelj da je na dobrom putu u zidanju ove momčadi
Na kraju se Cibona protiv Širokog Brijega morala pošteno namučiti da zaključi utakmicu u kojoj je većinu stvari držala pod svojom kontrolom. U trećoj četvrtini su igrači Ivana Tomasa stigli na dvoznamenkastu razliku, imali su i plus 15, da bi se na minutu i pol prije kraja, domaćin spustio na samo dva posjedna razlike. Vukovi nisu na vrijeme 'ubili' utakmicu koja je bila njihova za izgubiti. Ovog puta im se to nije obilo o glavu, ali sigurno da Tomas ne može biti zadovoljan manjkom koncentracije i ležernijim pristupom u završnici.
Osobito obranom, za koju se zna da je problematična pa kada se uz to nasloni i manjak angažmana, onda pušta na sve strane. Trener Cibone je upravo taj dio podvukao nakon utakmice.
„Mislim da smo odigrali prilično dobro. Jako dobro smo otvorili, prvih pet minuta djelovali smo koncentrirano u obrani, no idućih 15 minuta obrana nam nije funkcionirala kako treba. Dobro smo igrali u napadu pa smo uspjeli sačuvati prednost u prvom poluvremenu. U drugom dijelu zaigrali smo malo čvršće, ali poeni nisu padali kao u prvom. Jedino mi je žao što u nekim trenucima nismo prelomili utakmicu na vrijeme, nego smo u zadnjih minutu i pol ušli pod stresom“.
Ulazak u utakmicu je bio vrlo dobar, serija 8-0, pa onda očiti pad u igri u drugoj četvrtini. Cibona je, to je posve jasno, složena za igru 'na koš više'. U momčadi su igrači kojima defenzivni dio nije najdraža stvar na svijetu i teško će dovođenje jednog ili dvojice igrača taj dio radikalnije promijeniti. Stoga u napadu stvari moraju biti na ozbiljnoj razini. A ne da sve počinje i završava sa šutom – da kada stane šut, stane i napadačka produkcija.
Ideja Tomasa je da postupno ubrza igru. Uostalom, kada se momčad slagala, želja je bila da se pod Tornjem igra moderna, brza košarka, u kojoj će atletični bekovi voditi glavnu riječ. I Rickeyu McGillu i Khalifeu Battleu odgovara visoki ritam, tranzicija i guranje u leđa. S tim da se ipak na takvim postavkama bolje snalazi potonji, jer je tehnički kvalitetniji, a i eksplozivniji od McGilla pa se čak i u bezizlaznim situacijama može izvući svojim fizikalijama, driblingom i šutom. McGillu se, pak, često događa da počne glavinjati nauštrb igre i postavljanja napada. No, obojica su protiv Širokog bili na visini zadatka.
S tri trice iz tri pokušaja je u utakmicu krenuo i Tre Mitchell, a od njega se očekuje da značajno podigne svoj značaj za ovu momčad. Bolji je nego što je bio u uvodnim utakmicama, diže se u formi, no i dalje je to prilično tanko.
Ovoj momčadi talenta ne nedostaje, a utakmica protiv Širokog bi mogla biti putokaz za dalje. Battle i McGill mogu igrati u brzom ritmu i tu se puno bolje snalaze nego kada se igra pet na pet. Jasno, nerealno je očekivati da će Cibona zabiti svakome sto poena, iako bi s obzirom na defenzivne manjkavosti bilo poželjno težiti što bliže tom broju.
Već u petak u Draženovom domu gostuje FMP protiv kojeg će Cibona tražiti svoju treću abaligašku pobjedu. Slavlje bi dignulo samopouzdanje igračima, a Tomasu bi to bio dobar pokazatelj da je na dobrom putu u zidanju ove momčadi.