.jpg.webp)
H. KlarićVelika Jabuka korak od sna nakon pola stoljeća: Jedan su trofej Wembyju uzeli, zašto ne bi i drugi?
.jpg.webp)
Vrijeme Čitanja: 4min | uto. 02.06.26. | 08:01
Knicksi su, po nekom javnom mnijenju, ipak potcjenjenija momčad velikog finala. No, Mike Brown i njegova vojska daleko su od potpunog outsidera. U MSG-u se igrala možda i najljepša košarka lige ove sezone i to ona koja je dva puta mjeru uzela San Antoniju i jednom izgubila za dva poena. Kroz četiri utakmice, New York ima svoju šansu, a Brunson bi se mogao upisati u besmrtnost
Ti i ja, mi smo korak sad do sna… Samo kad bi razumjeli masterpiece Prljavaca, vjerojatno bi zapjevali igrači New Yorka Larryju O’Brienu, a veliki hit domaće glazbe bi odjekivao kroz Madison Square Garden, jer su Knicksi doista korak od sna. Osigurali su Brunson i društvo povratak u NBA finale nakon dugih 27 godina čekanja. Sudbina se s njima poigrala pa će im protivnik, baš kao i tada, biti San Antonio Spursi. Tada, u smiraj stoljeća i tisućljeća, Gregg Popovich je na raspolaganju imao ‘čudo prirode’ u mladom Timu Duncanu i iskusnom Davidu Robinsonu, a i ovoga ih puta čeka nešto slično u liku i djelu Victora Wembanyame.
Tada su pali u pet utakmica, ali poučeni iskustvom ove sezone, imaju se pravo nadati drugačijem ishodu. U vitrini imaju naslov NBA Cupa do kojeg su došli upravo preko San Antonija i postavili još jedan čvrsti temelj ove generacije koja puca na ono najviše – Larry O’Brien trofej.
Put Knicksa kroz Istočnu konferenciju bio je doista impresivan. U ovogodišnjem doigravanju momčad ne samo da pobjeđuje, već svoje protivnike, figurativno, odnosi s parketa. Knicksi u finale ulaze s najboljom prosječnom razlikom u pobjedama u cijeloj postsezoni, koja iznosi pomalo zastrašujućih +19.3 poena.
Kirby Lee-Imagn ImagesTijekom svog niza od 11 uzastopnih pobjeda ostvarili su ukupnu od +262, što predstavlja najveću razliku u bilo kojem rasponu od 11 utakmica u cjelokupnoj povijesti NBA lige (uključujući regularni dio sezone i doigravanje).
Kroz serije protiv nominalnih favorita Cavaliersa i, ruku na srce, ipak slabijih, Philadelphia 76ersa, Knicksi su demonstrirali prekrasnu košarku, u kojoj svaki od igrača odradi dionicu kojom zaradi svoj kruh. Minutaža je lijepo podijeljena između svih faktora, što nije u potpunosti tipično za ‘proljetnu košarku’ koju igra 16 najboljih. U doigravanju zvijezde moraju doći do izražaja, a Mike Brown je pokazao određenu anomaliju u svemu tome pa tako i McBride, Robinson, Alvarado i Shamet igraju značajnu ulogu u svemu tome.
Što se Browna tiče, nije samo zaokret u minutaži došao na red, već i ofenzivni dio igre. Thibodeau je bio notoran po kratkoj klupi i ‘defence-first’ mindsetu, a Brown je ofenzivnim shemama pokazao da je i druga strana parketa bitna, kao i to da zasluge za sezone karijere Domantasa Sabonisa i (protivnika s druge strane) De’Aarona Foxa u dresu Sacramenta idu djelomično i njemu.
Moderna, five-out petorka, jedan je od fortea ovih Knicksa. U finalnu seriju ulaze s najboljim postotkom šuta za tri poena u cijeloj ligi, pogađajući s distance sa zaista sjajnih 40 % uspješnosti.
.jpg.webp)
Bez pravog motora bi malo toga bilo moguće, a on se nalazi u personi Jalena Brunsona. Njegov brzi prvi korak stvarao je probleme i najboljim defenzivcima lige, a bit će problem i Dylanu Harperu. Brunson posjeduje sve. Drive-and-kick, šut s poludistance, step-back… Amerikanci, kao i za svaku specifičniju stvar, vole imati zaseban termin, pa je tako i Brunson prototip ‘three-level-scorera’, a olakšava mu i Pick&Roll/Pop s Townsom, koji je demonstrirao sjajno čitanje obrambene situacije i pravio probleme svim svojim obrambenim igračima.
Tu bi mogla biti i možda najveća prednost Knicksa. Wembanyama će zatvoriti reket i akcijama dva na dva, ma koliko francuski ‘svemirac’ igrao najbolju obranu, nema toliko brz korak i Brunson ga može kazniti. U konačnici, organizator igre je najbolju utakmicu karijere odigrao upravo protiv Wembyjevih Spursa, postigavši 61 poen protiv njih u rookie sezoni Francuza. KAT je, pak, za razliku od Cheta, došao i do svojih šuteva, pa ove sezone nema nijednu u kojoj je šutirao manje od 50 posto.
U finalu odlučuju nijanse, a najveća prednost možda leži na krilima. Mikal Bridges i OG Anunoby fizički su dominantniji i polivalentniji od svojih izravnih suparnika. Obojica su već tijekom ove sezone u međusobnim dvobojima bilježila utakmice s više od 25 postignutih poena, a cijelo doigravanje igraju na visokoj razini. No, njih su dvojica poznata ugroza, pa bi puno toga moglo pasti na leđa Josha Harta, koji je, imenom barem, možda i najslabija karika New Yorka, ali to samo govori o kvaliteti pojedinaca, a ne o njemu kao lošem igraču. Njegov bi doprinos, pogotovo iza linije za tri poena, mogao biti jezičac koji prevagne na stranu predstavnika Istoka.
U obrani titula ‘najslabije karike’ pripada Townsu i help defence će igrati izrazito bitnu ulogu. Anunoby će biti taj koji će u preuzimanju morati najviše pomagati. Englez je ipak malo snažniji igrač nego Bridges, dok je potonji mobilniji. No, kako god se rotirali, obrana mora biti momčadska, u kojoj će sudjelovati svih pet, jer iluzorno je očekivati da krila mogu zaustaviti Wembyja. Takvim bi pristupom bili osuđeni na propast.
Bridgesa smo spomenuli kao čuvara van reketa i njegov će zadatak biti Harper, Fox i Vassell. Uspije li razbiti njihov Pick&Roll, NY bi mogao kroz brzu tranziciju doći do lakih poena. Treba svakako uzeti u obzir da je momčad iz Velike Jabuke svježija nego njihov protivnik, a u ovako kasnoj fazi sezone, i to će igrati važnu ulogu. Nametnu li svoj ritam i odigraju li agresivno kao što su igrali čitavo doigravanje do sada, čekanje dugo 53 godine od posljednjeg naslova prvaka moglo bi konačno doći svome kraju.