Sedam poraza Cibone kasnije: Bivši trener produbio krizu kojoj se ne nazire kraj

Ako se gleda isključivo renome, pobjeda Dubrave protiv Cibone spada u red velikih iznenađenja. Ako se, međutim, stvari stave u realan kontekst, onda taj ishod ne bi trebao šokirati nikoga tko je ovu sezonu barem površno pratio. Dubrava je čvrgnula Vukove 81-75, a rezultat je čak i laskao Ciboni.

Na klupi Dubrave sjedi motivirani Josip Sesar, donedavni trener Cibone, a na parketu solidno posložen roster koji bi i u ozbiljnijoj seriji predstavljao velik problem ovakvoj, ranjivoj Ciboni.

Za Cibonu je to novi šamar i jasan signal da ona momčad s tri europske pobjede s početka sezone više ne postoji. A to se, možda i najjasnije, očituje u nastupu trenera Ivana Rudeža, koji sve teže pronalazi način kako razdrmati krnju i mentalno istrošenu momčad.

„Svima je jasno kako taj recimo teret favorita koji mi nosimo nije lak, ali mi smo Cibona. Moramo naučiti nositi taj teret favorita jer nama je jasno kako svi uživaju u našim porazima i svi uživaju kad mi krvarimo. Ali mi ćemo se vratiti, bit ćemo pametni i nećemo odustati. Jednostavno nama treba dobar breakthrough, dobro otvaranje utakmice, mi možemo pokazati 4-5 pobjeda u nizu i biti tamo gdje želimo biti“, veli trener Cibone nakon sedmog (!) prvenstvenog poraza iz 13 utakmica. Cibona je na šestom mjestu ljestvice, ima pet, odnosno šest poraza više od Zadra i Splita, pa cijela situacija trenutačno djeluje prilično depresivno.

Rudežovo inzistiranje na narativu da „svi uživaju u porazima Cibone“ više izgleda kao pokušaj zbijanja redova nego kao odraz stvarnog stanja. Momčad, jednostavno, ne funkcionira. Kada Krešo Radovčić nije na parketu, a to su rijetki trenuci, Cibona ostaje bez organizacije igre. Žan Mark Šiško i dalje se muči s ozljedom leđa, a njegov izostanak prerasta u ozbiljan problem za klub. U tim minutama odgovornost preuzima Justin Roberson, ali to najčešće ne djeluje najbolje.

Roster je dodatno osiromašen odlaskom Josipa Pavkovića, dok je Matej Rudan na izlaznim vratima i u potrazi za novom sredinom. Nova pojačanja, Jan Palokaj i Marjan Čakarun, tek trebaju opravdati svoj dolazak, a njihov doprinos zasad je simboličan.

Problem, međutim, nije samo u ozljedama. Dio igrača nije ispunio očekivanja, u selekciji se očito promašivalo, a ni Rudež ne nudi odgovore u svakoj utakmici. Paradoks je pritom potpun: Cibona je ove sezone financijski stabilnija nego što je bila godinama unatrag, a rezultatski izgleda slabije nego u razdoblju kada je klub bio na rubu kolapsa.

U iščekivanju klupskog preoblikovanja, Cibona trenutačno nudi jalove partije i blijede reakcije. Svaka čast Sesaru i Dubravi, ali i Zaboku i Kvarneru, no Cibona izgleda ispod svake natjecateljske razine. I što je još gore, više ne izgleda kao momčad koja zna kako iz toga izaći. Na potezu su ljudi na gornjim etažama – direktor i sportski direktor.