Kako bi Orlando izgledao da nije trejdao svoje draft pickove

Kroz cijelu povijest rijetke su NBA franšize koje su izgradile dinastije isključivo sa stožernim igračima koje su same draftirale.

Najbliži primjer fanovima u današnje vrijeme svakako su Golden State Warriorsi, koji su tri All-Stara, a vrlo moguće i buduća Hall-of-Famera priskrbili dobrim draftiranjem. Naravno, riječ je o Splash Brothersima, Stephenu Curryju i Klayu Thompsonu, kao i veoma specifičnom igraču kakvih nema puno u ligi, Draymondu Greenu.

Iako, prilično je diskutabilno spadaju li Warriorsi u potpunosti u ovu malobrojnu elitnu grupu, s obzirom da im se 2016. uslijed velikog povećanja salary capa pridružio jedan od najboljih košarkaša današnjice, Kevin Durant, te postao MVP-em drugog i trećeg naslova u ovoj dinastiji. Tako da se može reći da su zaista šamionski rosteri, a pogotovo dinastije, u potpunost sastavljeni od draftirane jezgre.

U tom tonu, uglavnom nam ostaju ŠBBKBB špekulacije, odnosno nagađanja što bi bilo da su neke franšize zadržale sve draftirane igrače. U obzir, naravno, dolaze organizacije koje su dobro draftirale, ali tijekom retoolinga procijenili su da se određeni igrači neće razviti onako kako u konačnici jesu. Jedna od njih jest Orlando Magic.

Za divno čudo, slično vrijedi i za Magic dvedesetih, kada su draftirali Shaquillea O'Neala i Chrisa Webbera, koji je odmah mijenjan za izbor istog drafta (1993.) Anferneeja ''Pennyja'' Hardawaya. No držimo se bliže prošlosti.

Na prvoj je bekovskoj poziciji Victor Oladipo. Iako je ozlijeđen od 17. studenog 2018., u Indiani je doživio svoj potpuni igrački procvat i dosegnuo All-Star razinu, koja je i dva puta ratificirana. Fenomenalan atleta, odličnog šuta i mogućnosti da se za isti izbori, ovo je igrač za kojeg ne bi bilo iznenađujuće da postane potpuni superstar. Jednom kad se vrati na parket očekujemo njegovo dodatno napredovanje, slično onome koje je, uostalom, valorizirano u sezoni 2017./2018. nagradom Igrača koji je najviše napredovao (MIP).

Prethodno je u Oklahomi, može se komotno reći, kao i mnogi prije, njega bio ''ugušen'' od strane ljubavi između lopte i Russella Westbrooka, a svu raskoš talenta pokazivao je još u Magicu, koji ga je draftirao 2013. kao drugog ukupno, iza… Anthonyja Bennetta. Koliko su sreće imali da su im Cavsi (čije kapitaliziranje silnih prvih izbora drafta zaslužuje zaseban tekst) uopće pružili šansu da izaberu Oladipa, toliko su ga glupo izgubili. Slično kao i još jednog protagonista ove priče.

Na poziciji beka-šutera bio bi J.J. Redick. I dan-danas veoma tražen igrač, pa tako i samog ovog zimskog trade razdoblja u koje smo upravo ušli, s obzirom da je ''zaglavio'' u Pelicansima, kojima je većina toga ove sezone pošlo po zlu.

Primarno označen kao šuter, ovaj 194 cm visoki igrač sposoban je itekako spustiti loptu na pod i sâm iznaći povoljniju situacije od one u kojoj bi se našao prostim catch-and-shootom, a jedan je od aktivnih NBA košarkaša sa najblistavijom sveučilišnom karijerom. Ukupno 20. strijelac NCAA košarke svih vremena, ali je po broju ubačenih trica – rekorder. Nitko u povijesti koledž košarke, od kada se igra, nije zabio više trica od svojedobne zvijezde Dukea. Godine 2006. je proglašen za najboljeg sveučilišnog igrača u državi, a Blue Devilsi su umirovili njegov dres s brojem 4.

Magic ga je uzeo kao 11. izbor te 2006., a na Floridi je proveo sedam dugih godina. 2013 je, zajedno sa Ishom Smithom i Gustavom Ayonom mijenjan u Milwaukee Buckse za Tobiasa Harrisa, Benu Udriha i Dorona Lamba. Istini za volju, Redick nije u to vrijeme bio toliko pouzdan i upotrebljiv, ali ne toliko jer je gromovito napredovao, već iz razloga što sama igra u ligi nije izgledala kao danas kada Redickove kvalitete u većoj mjeri dolaze do izražaja. Prije nego što je aterirao u Pelikane, Phila ga se riješila, a sada im nasušno fali šuta izvana.

 

 

Aaron Gordon krilni je igrač koji još uvije nosi dres ''Magije''. Četvrti izbor drafta 2014., najatletičniji je u klasi, ali i u vrhu u tom segmentu u cijeloj ligi je i dan-danas. Trebalo mu je neko vrijeme da postane nositelj igre, ali je elemente igre koji su mu nedostajali lijepo razvio. Ispod obruča je silan, u tranziciji neumoljiv.

2016. je sudjelovao u možda najspektakularnijem natjecanju u zakucavanju na All-Star vikendu u povijesti, u kojem je bila užasna šteta što je netko od dvojca Aaron Gordon i Zach LaVine morao otići doma bez pehara pobjednika. Krilo Orlanda je bio taj, a uvjereni smo da bi veliku većinu konkurencije ostalih godina pomeo. Popravio je u zadnje vrijeme i šut, obrambeno je korektan, a još uvijek ima tek 24 godine.

Domantas Sabonis ove je sezone kandidat za MIP nagradu. Na prosjeku je od 18 poena i 13 skokova, i na šutu od dosta dobrih 51.7%. Izabran je od strane Magica kao 11. izbor 2016., no odmah je poslan u Thunder u jednom od najsmješnijih tradeova u novije vrijeme, pogotovo iz današnje perspektive.

Sin košarkaške legende danas je među stožernim igračima Indiana Pacersa i jedan od glavnih razloga što je ozljedama desetkovani roster Natea McMillana ovako visoko u poretku Istoka. U pitanju je dobar strijelac, odličana skakač, kao i sve bolji obrambeni igrač. Mnogi se slažu kako mu nedostaje asertivnosti te da bi trebao šutirati češće. Pohađao je veoma ugledno košarkaško sveučilište Gonzaga.

Dwighta Howarda ne treba posebno predstavljati. Jedino gdje je zapravo bio franšizni igrač je Orlando, kod narednih poslodavaca se mučio, a u najgorčem pamćenju ostati će mu prvi mandat u Los Angeles Lakersima gdje nije našao zajednički jezik sa Kobejem Bryantom koji ga je, između ostalog, prozvao mekanim. Štoviše, njihovo se riječkanje produžilo i na neke epizode nakon što je centar napustio Staples Centar.

Te 2004. Magic je birao prvi, a izabrao je upravo Howarda. Oplodili su to prilično iznenađujućim finalom u vrijeme kada je možda razlika u kvaliteti između Zapada i Istoka dosegnula svoj zenit. Tada je Orlando, sa Dwightom kao silom ispod obruča na obje starne terena, te okružen šuterima zaduženima za spacing u vidu Rasharda Lewisa, ranije spomenutog Redicka, Jameera Nelsona, Courtneya Leeja i Hede Turkoglua, došao do polufinala.

Izbacili su tada Lebronove Cavse, kojima nisu pomogli ni herojski napori Kralja, kao i nositelje naslova Boston Celticse. U potonjem im je značajno pomoglo odsustvo Kevina Garnetta u doigravanju, a mnogi se slažu kako bi Kelti ostvarili back-to-back da su imali na raspolaganju zdravog KG-a. Protiv Kobejevih i Gasolovih Lakersa u velikom Finalu nisu mogli. Iako bi možda sve bilo drukčije da su suci priznali alley-oop polaganje sa zvukom sirene Leeja koje, istini za volju, nije ušlo, ali je Gasol tom prilikom dirao obruč/mrežicu, što je po pravilima nedozvoljeno i koš se mora priznati. Utakmica je ušla u produžetke, a u njima su Lakersi osigurali vodstvo od 2:0 u seriji.

Danas je Howard centar u poznim igračkim godinama, te je prihvatio svoju ulogu rotacijskog igrača u današnjim Lakersima, no možda više nego ikada baš danas ima priliku da se okiti prstenom. A tko zna, ovisno u klupi (koju smo priložili na niže), možda bi imao i u ovom Magicu da su svi njihovi izbori drafta ostali na okupu.

Klupa: Dario Šarić, Mario Hezonja, Jonathan Isaac, Kyle O'Quinn, Courtney Lee, Lior Eliyahu, Ivan Rabb

 

(foto: Reuters)