ZORAN ČUTURA: Jedan trofej u dvadeset godina

„Teška sezona, jako teška - kako je izgledala, kakav joj je tijek bio, tako je i završila. Bilo je tu pogrešaka u slaganju momčadi, makar  to nisu bile sve moje pogreške u izboru, a bilo je i više sile, okolnosti na koje se ne može utjecati. Zoranu Dragiću odu križni ligamenti, Simon je odsustvovao 75 dana zbog leđa, pa se vratio, pa se ponovo ozlijedio i nismo ga imali u doigravanju. Kalnietis se cijelu sezonu mučio s ozljedom skočnog zgloba zarađenom u reprezentaciji. Raduljicu taman nekako pridobijem da počne igrati, pa bude prodan u Kinu i - gotovo. Dodaj na to i ritam Eurolige, u kojem su se povremeno igrale i po četiri utakmice tjedno, uz stalna putovanja, koji neki igrači - Simon, Mačvan, Raduljica - jednostavno ne mogu izdržati. Ne da ne bi htjeli, oni žele, ali ne mogu, tijelo im to ne da...“, kaže Jasmin.

Tu se otvara i pitanje Gentilea, koji je na Repešino inzistiranje otišao na pola sezone, unatoč otpora 'iznutra'. Duga je to priča, već je tada Repeša bio opasno 'potonuo', barem u očima javnosti, jer je Gentile bio simbol kluba. Najbolji mladi talijanski igrač, iz košarkaške obitelji (otac Nando, pravi španer), pet je godina bio u Milanu, od toga dvije kao kapetan, a - ono što je i najvažnije - bio je jedan od simbola branda Armani. Njegov utjecaj nije bio samo košarkaški, bio je puno širi. Nije Gentile odigrao ništa naročito ni u Milanu ni u Panathinaikosu, kuda je otišao, ali tu je sve počelo pucati  i krenula je nizbrdica.

„Slušaj, trener je uvijek najodgovorniji, i tu nema spora. Ali - mogu si pogledati u oči u ogledalu bez problema, sa svojim pomoćnicima učinio sam sve što sam mogao. Uostalom, u protekle dvije sezone Milano je osvojio četiri trofeja, a u prethodnih dvadeset - jedan.“

Nisam do kraja povjerovao u taj podatak, mislio sam da pretjeruje, išao sam guglati... Stvarno, točno je. Olimpia Milano jest najtrofejniji talijanski klub, jest euroligaš zaštićenog statusa, ali njihovi dani slave ostali su u dalekoj prošlosti, danas je ostala tradicija. Armani je u klub ušao 08' kao glavni sponzor, a do dolaska Repeše s njim su uzeli  jedan (to je taj jedan trofej u dvadeset godina) naslov prvaka. S Repešom su uzeli dva Kupa i jedno prvenstvo, uz Superkup. Zanimljivo, tko bi rekao... I nitko mu to - vjerojatno - neće valorizirati na pravi način. Ni s ove, ni s one strane Jadrana. Jasmin ima još jednu sezonu ugovor s Milanom, ali...

„Za sada ništa ne znam, rekao bih da je veća vjerojatnost da odem nego da ostanem, ali se u tom slučaju postavlja pitanje modela na koji će se ugovor raskinuti ...“

Čisto hipotetički, ako odeš iz Milana - što dalje?

„Pojma nemam. Reci ti meni - kakav klub bih trebao uzeti, što da tražim, kakav program, kakvu kvalitetu, kakve rezultatske domete? I što se na tržištu uopće nudi?“

Nemoj mene uzimati za ozbiljno, ja sam obično piskaralo... al' kad već pitaš... Ne nudi se puno ozbiljnih opcija, a čovjek u tvojim godinama - bliži šezdesetoj nego pedesetoj - pa uz to još i fino situiran, sjećam se da si imao i zdravstvenih problema, te tlak, te 'burn out'sindrom, silna ljeta s reprezentacijom proveo si po poljskama, španjolskama, slovenijama i kinama, možda bi trebao donijeti neke bitne odluke i napraviti zaokret. Manja sredina, manje stresa, uvijek si se predstavljao kao učitelj košarke, pa neki razvojni program, mladi igrači. Imaš ih u trenerskom CV-u, Rimac, Ukić, Vujčić, Okur, Belinelli, Mancinelli, Jennings, Nurkić, neke sam sigurno zaboravio, izostavio. Možda, štajaznam. Pa ćeš možda imati vremena i za dobru knjigu, baš paralelno čitam Dževada Karahasana i Slobodana Novaka, preporučam. Evo, recimo, šteta što je klupa Cedevite zauzeta.

(Foto: Pixsell)