Završio sam karijeru zbog kazne generala Koraća iz Beograda

Kad se kaže “hrvatska teniska legenda”, onda se misli na Punčeca, Paladu, Mitića, Kukuljevića, Pilića, Franulovića i na njega - Boru Jovanovića. Zagrepčanina (rođenog 21. listopada 1939.) koji je na svojim počecima mnoge zadivio svojim bezgraničnim talentom. Bore nema puno u medijima - jer ne obnaša nikakvu dužnost, a nije ni trener - pa sad ispunjavamo tu prazninu.

„Ja se ne guram, a novinari razgovaraju s onima koji su im zanimljivi. Ja nisam“, kazao je nakon što je kolegu fotoreportera i mene primio u svom domu u Ulici Izidora Kršnjavoga.

Igrate li tenis, pitamo ga.

„Tu i tamo zaigram malo. Imao sam problema s kralježnicom zbog čega sam morao na tri operacije, treću sam imao prošle godine. Malo su mi i koljena problematična, pa rijetko igram.“

Čime se onda bavite, kako provodite penzionerske dane?

„Ništa specijalno, malo gledam tenis na televiziji, Bogu hvala, ima ga poprilično, ali puno i putujem. Kćerka Chiara mi živi u New Yorku, imam i unuku Zoe, pa često odemo kod njih, ili oni dođu kod nas. Imam i sina Ronija, on živi u Zagrebu.“

Vaša supruga Danijela mlađa je sestra supruge Suada Rizvanbegovića, bivšeg predsjednika HTS-a. Između vas i Rizvanbegovića znalo je zaiskriti, kakva je situacija sada?

„Danas smo si dobri, vlada obiteljska idila. Bilo je malo nekih nesuglasica u vezi s HTS-om, kad je on postao predsjednik, ali to smo izgladili. Oni su također u blizini New Yorka pa se viđamo.“

A kakvi ste s Nikolom Pilićem? Puno ste igrali s njim, u sjećanju teniskih fanova kombinacija Jovanović - Pilić postala je sinonim za uspješan teniski par...

„Mi smo u jako dobrim odnosima, iako se ne vidimo prečesto. Češće smo se viđali dok je on bio u Münchenu, sad je u Opatiji, što je bliže, ali viđamo se rijeđe. Posljednji put smo se družili u vrijeme Skupštine ITF-a u Zagrebu 2016. godine. Dobili smo nagrade za zasluge u Davisovu kupu, pa je u Hotelu Sheraton tim povodom održana svečanost. A proslavili smo i njegov 70. rođendan u Opatiji, ta je fotografija na internetu.“

U svojoj bogatoj karijeri bili ste finalisti Wimbledona u paru s Pilićem, osvojili ste mediteransko zlato u paru, također s Pilićem, i broncu u singlu. Na što ste posebno ponosni?

„Osvajao sam manje turnire, a dobre sam rezultate postizao na međunarodnim prvenstvima Italije i Njemačke, u Rimu i Hamburgu. U ono doba to su bili turniri koji se danas mogu uspoređivati s Mastersima 1000, igralo se na tri dobivena seta. Tukao sam sve Australce koji su onda bili među najboljima, Newcombea, Stollea, Hewitta, Amerikanca Mckinleya, pa Španjolca Santanu koji je bio najbolji na zemlji, nešto slično današnjem Nadalu; Roya Emersona sam tukao pet puta, a ipak je on osvojio 12 Grand slam naslova.“

Što je još u velikom intervjuu rekao Boro Jovanović i kolike šanse on Hrvatskoj daje u finalu Davis Cupa pročitajte OVDJE u nastavku teksta.

(Foto: Pixsell)