Neraskidiva veza: Bečki Rapid su nekada "nosili" Hrvati

Bečki Rapid, I njegova “zeleno-bijela” klupska tradicija, neizostavan su element nogometa u Austriji. S ukupno 32 osvojena naslova prvaka države, Rapid je najuspješniji klub te zemlje, svojevrsni ponos metropole i naravno, ljutiti rival obližnje bečke Austrije.

S druge strane, Hrvati, koji su ionako kroz povijest gravitirali toj metropoli sjeverno od Zagreba, ostavljaju duboki trag u austrijskoj Bundesligi već dugi niz godina, a mi ćemo se, ususret utakmici trećeg kola Europske lige gdje Dinamo gostuje u Beču kod “zeleno-bijelih”, prisjetiti dana kada su naši stručnjaci i nogometaši vodili ovaj klub prema danima svoje, kako se pokazalo, do sad najveće slave. 

Krznar ima dvije taktičke opcije za prvu od dvije 'meč lopte' (GRAFIKA)

HERR OTTO

Bili su to dani kada se ime Otta Barića spominjalo u superlativima, dani kada je Cico Kranjčar, tada već iskusni i prekaljeni “španer” iz Dinama, oduševljavao tamošnju publiku sa starog stadiona “Hanappi”. Bilo je tu i nešto mlađih igrača koji su se otisnuli prema dalekom inozemstvu preko Rapida. Nikica Jelavić kao “friški” primjer s jedne, te nešto stariji i iskusniji igrači poput Marija Tokića, Mate Bilića i Marija Bazine. 

Prisjetili smo ih se kronološki, pa bi bio red da krenemo od trenera preko čijih leđa je i krenula neraskidiva veza između kluba i naših nogometnih djelatnika. Prvo ime neraskidive spone je nesumnjivo ono Otte Barića, pokojnog igrača i kasnije trenera koji je na krilima dva mandata na klupi s klubom osvojio tri naslova prvaka države i isto toliko titula osvajača domaćeg kupa. 

Otto je uostalom i geografski vezan za Austriju. Rodio se 1933. godine u blizini Klagenfurta, no vrlo brzo je, zbog političkih prilika preselio s obitelji u Zagreb, točnije na Trešnjevku gdje je krenuo u svoju nogometnu avanturu. Kako je više puta spominjao u intervjuima, u Beču je imao sjajnu podršku, tvrdio je kako mu je tadašnji predsjednik Rapida Heinz Holbach bio poput oca, a on je svu tu naklonost višestruko vraćao s kamatama na terenu, kada je, kako smo već spomenuli, u dva mandata na klupi (s kratkom stankom) tri godine zaredom osvajao kup (1983, 1984, 1985, kasnije još i 1987), i tri puta prvenstvo (1983, 1984, 1987).

Rapid uz Barića dogurao i do finala Kupa pobjednika kupova 1985. godine. Tamo ih je, u samoj završnici na kultnom De Kuipu u Rotterdamu čekao Everton. 

Dobre vijesti za Dinamo: Rapid ni u četvrtak neće moći računati na svojeg ponajboljeg igrača

Iako je Otto u svojoj momčadi imao iskusnog Cicu Kranjčara, Englezi su ipak slavili oduzevši priliku Rapidu da postane europski prvak. Završilo je 3:1 za Toffeese, no ovo finale je, zajedno s onim iz 1996. godine kada ih je u finalu istog natjecanja zaustavio PSG, najveći klupski uspjeh na međunarodnoj sceni.

Za kraj poglavlja o Bariću, možda je najbolje vidjeti koliko je Otto značio za Rapid putem objave s društvenih mreža nakon njegove smrti. Barić nas je napustio 13. prosinca prošle godine, nije izdržao bitku s covidom. 

“Zeleno-bijela obitelj oplakuje sjajnog rapidlera: Otto “Maximale" Barić je preminuo u 88. godini. S Rapidom je postao prvak tri puta, četiri puta osvajač kupa, osvojio tri superkupa i stigao do finala Europskog kupa u 1985.”

Uostalom Otto će na Allianz stadionu uvijek imati mjesto u počasnoj loži gdje se jasno vidi njegovo ime i prezime. Istinska legenda kluba i svakako prvo ime ove priče.

Prije no što se bacimo na igrače i njihov doprinos uspjesima ovog kluba, spomenimo kako je bečki Rapid vodio i Vlatko Marković u dva mandata. 

ZLATKO "CICO" KRANJČAR

Što se igrača pak tiče, Zlatko Kranjčar je svakako najznačajniji stranac austrijske momčadi osamdesetih godina. Cico je u Beču proveo šest sezona, bio mu je to prvi klub nakon odlaska iz Dinama u 27. godini života. Odigrao je 269 utakmica za momčad, postigao 132 pogodaka i zanimljivo, barem ako je vjerovati podacima Transfermarkta, u “zeleno-bijelom” dresu je upisao samo dvije asistencije. Dvaput je uz Barića osvajao prvenstvo, tri puta kup, a tu je i to nesretno finale protiv Evertona gdje je Cico upisao jednu od svoje dvije jedine asistencije u klubu. Spomenimo i da je na tom finalu Kranjčar bio jedini stranac u redovima Rapida.

Navijači odlučili: Juniorski travnjak nositi će ime "Zlatko Kranjčar"

Nažalost, i Cico je nedavno preselio “na onaj svijet”. Opet, najbolji pokazatelj koliko je Kranjčar bio važan za Rapid je klupska gesta. Uz neizostavni “in memoriam”, Rapid je nekoliko dana nakon Cicine smrti u gradskom derbiju protiv Austrije istrčao na teren s crnim trakama oko ruke. 

POSLJEDNJI NASLOV

Prvi i svakako najefikasniji iz novije generacije naših nogometaša u Rapidu je Nikica Jelavić. Bivši reprezentativac je odigrao 95 utakmica u Beču usput zabivši 42 pogotka u periodu od 2008. do 2011. godine. Zabijao je i u europskim natjecanjima. Rapid već godinama ne može pratiti korak s bogatim Red Bull Salzburgom pa se mora zadovoljiti s Europskom ligom. Tamo je Jelavić zabio i nekoliko pogodaka 2009. godine u skupini C tog natjecanja gdje Rapid nije mogao proći skupinu kraj Celtica, Hamburga i Hapoela. Jelavić je pak nakon uspješne epizode u Beču prodan Rangersima, a kasnije i West Hamu gdje je odigrao možda i najbolje minute svoje seniorske karijere.

Ono što nije pošlo za rukom Jelaviću, uspjelo je tik prije njegova dolaska tandemu TokIć-Bilić-Bazina. 

Trio je bio dio posljednje šampionske generacije Rapida. Mate je kao napadač sudjelovao samo u prvom dijelu sezone jer je na zimu ostvario transfer u Zaragozu, a Tokić je zbog ozljede propustio dobar dio utakmica u 2008. godini. Ods trojca je najviše na kraju odigrao Bazina, zabivši 9 pogodaka te sezone. Bez obzira na nešto slabiju prisutnost na terenu, tandem je bio dio šampionske generacije i kao takav će ostati upamćen barem do iduće titule, koja trenutno nije na vidiku. Red Bull Salzburg Dominira ligom već osam sezona zaredom, pitanje je kada će Rapid opet biti prvak. 

Od znanih lica, za Rapid je još igrao i Ivan Močinić kojeg trenutno gledamo u dresu Šibenika. Iskusni veznjak je odigrao jednu solidnu sezonu u Austriji prije povratka u Hrvatsku gdje je obukao dres Rijeke.

To naravno nije sve. U Rapidu je jednu sezonu proveo Nikola Jerkan, dres su nosili i neki mlađi igrači poput Mateja Jelića ali i Matea Baraća. Svi su uglavnom po dolasku u Beč dobivali respektabilan broj minuta. 

Austrijanci cijene naše igrače, a za taj status su ponajviše zaslužni titani poput Barića i Kranjčara. Statusu nije odmogao ni Jelavić, a o Bazini Biliću i Tokiću isto valja voditi računa. Ipak su pripomogli klubu da osvoji, što će se do danas pokazati, posljednji naslov prvaka države.