vijest

0

Zlatan iz Mravinaca: Nemam nikog iza sebe, a odnos Hajduka prema meni samo me motivirao

06.10.2019 10:37 | Mario Nikolić

Zabio je preko 70 golova u malo više od dvije godine.

Veličina slova A A A

Osim blještavila prvoligaških nogometnih travnjaka postoje i niže lige i klubovi u kojima igra veliki broj kvalitetnih i talentiranih nogometaša, koji još nisu dobili priliku ili nikad neće dobiti mogućnost zaigrati na velikoj sceni.

Jedan od onih što spadaju u prvu kategoriju je Mario Marović napadač trećeligaša Sloge iz Marvinaca, koji je u nepune dvije i pol sezone tresao mreže protivnika preko 70 puta, a ako ste se ikad bavili nogometom ili bilo kakvim sportom znate da to nije lako napraviti ni na školskom igralištu.

Ove sezone njegova Sloga dijeli prvo mjesto Treće hrvatske nogometne lige Jug sa sinjskim Junakom – oba kluba imaju po 13 bodova, a najzaslužniji za to upravo je Marović koji predvodi listu strijelaca s čak 10 golova u šest odigranih gola. Prvi sljedeći pratitelj ima četiri manje.

Ovaj 26-godišnji napadač je u razgovoru za Germanijak opisao svoj nogometni put, probu u Hajduku, ambicije…

„Prošao sam omladinsku školu Hajduka, počeo sam kao lijevi bočni i krilo te su me kasnije kako sam naglo izrastao, počeli gurati na stopera. Povratkom u Slogu, preskočio sam juniorski staž i odmah zaigrao za seniore pa su me i tu iz početka stavljali na bok pa na veznog, ali nakon prve seniorske sezone me jednostavno počelo vući u vrh napada, zbog osjećaja za prostor, golova i počeo sam inzistirati da igram špicu i tako je to sve krenulo“, započeo je.

Mario Marović je najbolji strijelac u povijesti Sloge, s kojom je prošle sezone izborio ulazak u viši rang, gdje klub u najmanju ruku želi ostati neko vrijeme. No, sjajne igre i nevjerojatna statistika nije mogla ostati ispod očiju javnosti te je „Zlatan iz Mravinaca“ izborio probu u Hajduku, no u splitskom klubu se i nije nešto zadržao.

„Poziv je bio samo da se zadovolji javnost, zbog pritiska medija i navijača, to je više nego jasno svima. Odradio sam pet treninga, na kojima mi se nitko od trenera nije ni obratio. Nakon zadnjeg treninga mi je rečeno da će mi se javiti Saša Bjelanović, međutim ne da mi se nije javio sportski direktor, nego nitko“, iskren je Marović.

No, nakon razočaranja u Hajduku, napadač se vratio u Slogu i nastavio sa starim navikama, a to je teroriziranje protivničkih vratara, ali ovaj put u višem rangu, u prvih šest kola zabio je 10 golova.

„To mi je bio još jedan dodatan motiv, jednostavno nemam nikoga iza sebe da me gura i želim svima dokazati da vrijedim i da se svojim radom mogu izboriti, jer je teren po meni jedino mjerilo kvalitete. Također, želim biti primjer i ostalim momcima po Dalmaciji i po ostatku Hrvatske, da se ne treba odustajati, nego ustrajati i boriti se, biti svoj“.

Javnost je Marovića i Slogu upoznala prošle sezone kad su u Kupu namučili zagrebački Dinamo te ispali minimalnim porazom, golom iz kaznenog udarca.

„Igranje te utakmice je meni bilo pravo zadovoljstvo, jednostavno igraš protiv top igrača koji se na terenu ponašaju korektno, što vidiš kroz priču u utakmici, a o kvaliteti i pristupu kakav imaju ne treba naglašavati. Baš je gušt igrati protiv tako kvalitetne momčadi, a ja sam i na toj utakmici dokazao da mogu igrati na takvoj razini“.

Sloga je izborila viši rang, no i u njemu je u samom vrhu, o razlici u ligama te o osobnima ambicijama

 „Razlika između ove dvije lige je ponajprije u većoj profesionalnosti te u kvaliteti, ali i u županijskoj ligi ima kvalitetnih momčadi i igrača, no ipak se osjeti veći rang. Želja kluba je postati stabilan trećeligaš, želimo pobjeđivati i biti u vrhu“.

„Što se mene osobno tiče, da nemam ambiciju i želju napredovati ne bi se ni bavio sportom. Žalosno je što je stanje takvo da jednostavno moraš imati nekoga tko stoji iza tebe ili što bi se reklo mamu i tatu, a zapravo bi samo teren trebao biti mjerilo, jer kad izađemo na teren tu smo svi isti i tu se sve najbolje vidi“.

Primanja igrača u nižim ligama su minimalna, mnogi moraju raditi da bi preživjeli, a rijetki završe fakultete te se prije ili kasnije zaposle i od nogometa ostane samo hobi.

„Realno, nemoguće je živjeti od nogometa u trećoj hrvatskoj ligi, primanja su minimalna. Srećom završio sam trogodišnji fakultet na Ekonomiji i planiram dati još dvije godine pa ako ne uspijem u skorije vrijeme nešto napraviti posvetit ću se poslovnoj karijeri“, zaključio je Zlatan iz Mravinaca.

Razgovarao: Mario Nikolić

(Foto: Pixsell)

ostale vijesti

najnovije vijesti

najviše komentara

najčitanije vijesti

ili
Zaboravljena lozinka