vijest

0

Velšanin, a Hrvat! Priča o ragbiju, društvenim mrežama i ogromnom djedu

13.10.2019 08:05 | Marko Vidalina

Justin Tipurić (30), unuk je Dragutina, hrvatskog doseljenika u Wales nakon Drugog svjetskog rata, a u nedjelju će debitirati kao kapetan ragbi reprezentacije Walesa

Veličina slova A A A

U trenucima dok Luka Modrić i prijatelji budu ispijali jutarnju kavu u kišnom Cardiffu, u razgovorima još jedanput prolazili pripremu utakmice protiv Walesa, na drugom kraju svijetu, u desetak tisuća kilometara udaljenom Kumamotu, u velikom trenutku uživat će jedini sportaš koji povezuje ove dvije države. Hrvatsku i Wales. Nema ovoga komadića britanskoga kraljevstva na popisu od 75 država koje su dale barem jednog igrača u HNL, naravno da nema ni Hrvata u velškom nogometu, ali zeleni travnjak svejedno je poveznica.

Pogledajte tečajeve na utakmicu Walesa i Hrvatske

Specijalzirana ponuda Germania Sport kladionice na utakmicu Wales - Hrvatska

"Ja sam Justin Tipurić, Velšanin po državljanstvu, Hrvat po porijeklu", ponosno se predstavlja junak ove priče.

Justin je ragbijaš. Sjajan ragbijaš, jedan od najboljih koje ima Wales, službeno peta ragbijaška nacija u svijetu. Justin je seosko dijete koje je sanjalo svoje snove tamno negdje u turobnoj velškoj provinciji, u mjestašcu zvanom Trebanos. Ove nedjelje, počevši od 10.15 sati, te će snove i dosanjati. Wales na Svjetskom prvenstvu u Japanu igra protiv Urugvaja, a kapetan će biti naš Justin!

"Za njega očito vrijedi ona o vinu, što je stariji, to je bolji", pohvalio ga je izbornik Warren Garland.

"Idealan je za vođu, čovjek je koji će suigrače okupljati oko sebe, a znamo i što sve može na terenu, koliko je dobar igrač. Sretni smo što je s nama, pogotovo kad je u ovako dobroj formi. Svjesno smo napravili nekoliko promjena u odnosu na Fidži, kad Justin nije igrao i zbog toga nije bio sretan, ali ovo je trenutak za njega. Treba nam njegovo iskustvo i kvaliteta u ovoj utakmici", dodao je Garland.

I time, zapravo, najbolje opisao tko je i što je Justin Tipurić u velškom ragbiju. Prosječni Hrvat je, naravno, teški ragbijaški laik, ali ako je za vjerovati pričama iz Walesa, riječ je o zaista odličnom igraču, iz samog svjetskog vrha... I o tipu kojeg Velšani obožavaju. Zato što ne zaboravljaju kako je briljantnom partijom 2013. godine "uništio" omraženog rivala Engleze, ali i zato što je potpuno predan sportu, zato što je jedan od onih koji šute i rade, zato što ga nema na stranicama žutog tiska. Štoviše, Justin može poslužiti kao artefakt nekih prošlih, romantičnih vremena u sportu - nema ga na društvenim mrežama.

"Prilično sam siguran da sam jedini u momčadi, ha, ha... Jednostavno me to ne zanima, nisam taj tip, ne volim se eksponirati ni na koji način. Evo, da me pitate da izaberem težak trening ili jedan običan intervju za novine, uvijek bih odabrao ovo prvo. Nemam ništa protiv medija, jednostavno volim biti izvan toga", govorio je Justin Tipurić u jednom od rijetkih intervjua koje je, eto, ipak dao.

Unatoč tome, u Walesu je on zvijezda. Njegov dres s brojem 7 prodaje se otprilike jednako kao i oni Garetha Balea, a apsolutni 'must-have' među navijačima je plava kaciga. Uvijek, ali baš uvijek, Tipurić utakmice igra s plavom zaštitnom kacigom, koja je s godinama postala njegova prepoznatljivost.

"Kacigu nosim zato što mi je majka kao klincu rekla: Ili ćeš nositi kacigu ili nećeš igrati! I nosim kacigu... A boju sam odabrao zbog svoga kluba, moj Trebanos je također plavi", kratko je objasnio Tipurić.

I započeo novi dio priče, pod radnim naslovom "ragbijaški Francesco Totti". A ide ovako nekako... Mladi Justin, odrastajući u tom mjestašcu, lutao je od sporta do sporta. Pokušao je s nogometom, golfom, kriketom, tenisom, odbojkom, na kraju čak i boćanjem! A onda je otišao na ragbi. Učlanio se u lokalni klub, RFC Trebanos, i ostao u njemu do danas. Zvali su ga i veći klubovi, nudili puno bolje uvjete, ali njegov odgovor uvijek je bio "ne". Ostao je doma i nastavio po svome. Iako je Trebanos u ovom trenutku u drugoj velškoj ligi, kapetanu reprezentacije ne smeta... Doduše, postoji tamo i nekakva liga okruga, Justin igra za okrug Ospreys, drukčiji je sustav nego u ovim "našim" sportovima, ali poanta je jasna. Doma i samo doma.

"Tu se najbolje osjećam. Živim sa svoja dva psa u Neathu, malo većem gradu u blizini, ali roditelji su mi u Trebanosu i često ih posjećujem", govori Justin.

Za svoj okrug igra već deset godina, u nacionalnoj reprezentaciji je od 2011. godine, skupio je već respektabilnih 68 nastupa, ali jedno se ne mijenja. Već godinama Justin dolazi kući, u svoje mjestašce, i uči mlade ragbiju.

"Na kraju vrta napravili smo teren za ragbi, na kojem jednom tjedno treniram s klincima. Bilo mi je važno to pokrenuti, jer klub je zapostavio rad s mladima, a bez toga nema budućnosti. Zato sam inzistirao na tome da se oživi rad s mladim igračima, da stvaramo svoje nasljednike. Uostalom, i ovome mjestu trebao je nekakav sadržaj, da se ne svodi sve na ova tri puba koja imamo", rekao je Tipurić, a onda ipak priznao:

"Dobro, drugi razlog je bio i taj da izvučem svog brata Josepha iz kuće! Imao je 16 godina kad smo kretali s tim projektom, stalno je visio u kući, na igricama, i morao sam nešto poduzeti da ga malo pokrenem. Umjesto X-Boxa, odveo sam ga na ragbi, koji ga nikad nije previše zanimao, ali uspio sam. Sad ima 19 i ide mu sve bolje."

Sve bolje, eto, ide i Justinu. U kolovozu je navršio 30 godina, prošla su točno tri desetljeća otkad je hrvatski sin Andy Tipurić dobio prvorođenog sina. Iako, Andy je vjerojatno "anglikanska" verzija imena Andrija, jer teško je vjerovati da se djed Dragutin tako brzo udomaćio u zemlji u koju je tek dospio.

"Djed je rodom iz Konjica u BiH, a u Wales je došao nakon što je oslobođen iz njemačkog zarobljeništva tijekom Drugog svjetskog rata. Radio je u rudniku, na najtežim poslovima miniranja, iako je u Wales došao kao prevoditelj, čovjek koji je govorio nekoliko jezika", ispričao je Justin priču o svome djedu.

I nije stari Dragutin bio samo talentiran za jezike, ujedno je bio i - ogroman i snažan. Dio toga, kažu, naslijedio je i unuk. Ali samo dio.

"Je, bio je zaista gromada od čovjeka, puno, puno veći od mene. I nikad u životu nisam sreo čovjeka koji je tako snažan, u to sam siguran", kaže Justin.

Djeda je, naravno, obožavao, a u druženju s takvim divom od čovjeka odrađivao je i prve treninge, a toga nije bio ni svjestan.

"Justin se kao dječak uvijek pokušavao hrvati s djedom, vjerujem da ga je i to učinilo jačim, izdržljivijim. Tata je zaista bio nevjerojatno snažan... Sjećam se da su mu se Justin i njegov brat znali doslovno objesiti za ruke, pokušavajući ga pomaknuti, ali nisu imali šanse. A čovjek je u tom trenutku imao preko 80 godina!", prepričao je ponosni otac Andy.

Veze s Hrvatskom nisu nestale, ni slučajno, jer Justin je često dolazio u Zagreb, u posjet rodbini, a u domovinu svoga djeda došao se i vjenčati sa svojom suprugom. S kojom danas ima dvoje djece, sad već treće generacije Tipurića rođenih u Walesu... No neće ni Justinu, nakon što odradi svoj dio posla protiv Urugvaja, hrabro i kapetanski, biti svejedno kad te večeri lopta krene s centra u Cardiffu. Njegovi idu na njegove...

(foto: Reuters)

 

 

ostale vijesti

najnovije vijesti

najviše komentara

najčitanije vijesti

ili
Zaboravljena lozinka