vijest

0

Sir Alexov učenik i najbolji trener Premiershipa, oštrica je na koju su se svi porezali

01.12.2019 08:51 | Ivan Grubišić

Predviđali su im brz povratak u Championship, ali najbolji trener na Otoku ima drugačije planove.

Veličina slova A A A

'Leptirov efekt', odnosno butterfly effect da ga predstavimo u izvornom obliku, česta je metafora u popularnoj kulturi i medijima. Pristupačna je, lako shvatljiva i efektna, ali je baš zato i na neki način alat 'lijenih autora' koji na - uvjetno rečeno - zanimljiv način žele započeti tekst kako bi zainteresirali čitatelja. S obzirom da i dalje živimo u društvu koje neskriveno štuje urođeni talent i lijenost, nauštrb slabijih urođenih kapaciteta (ali) s izraženijom radnom etikom, ni ovaj tekst nema potrebu ići u potragu za nekom drugom metaforom, kada je 'leptirov efekt' i više nego efektan.

O čemu je riječ? Leptirov učinak ukratko i banalizirano pretpostavlja da u jednom izrazito kompleksnom i determinističkom sustavu i najmanja promjena može prouzročiti drastično drugačije rezultate. Pojam se veže uz meteorologa Edwarda Lorenza i njegov tekst o nastanku tornada, koji u metaforičkom smislu kaže da zamah leptira u Brazilu može - posredno - dovesti do tornada u Texasu.

"Nemam pojma gdje bih bio da je Oxford u toj utakmici izgubio", rekao je nedavno trener Chris Wilder, ne razmišljajući o tome da upravo daje primjer za potencijalni leptirov efekt. Spomenuti Wilder komentirao je tim riječima konferencijsko finale iz 2010. godine između njegovog tadašnjeg Oxforda i Yorka. U toj utakmici odlučivalo se o plasmanu u profesionalni rang engleskog nogometa, odnosno u četvrtu ligu (League Two). "Nemam pojma što bi se dogodilo s klubom da nismo pobijedili".

Iako, naizgled, potpuno nebitna utakmica gledajući u širem, kompleksnom i determinističkom, nogometnom kontekstu - jer budimo realni, i da želimo, nemamo gdje pratiti League Two - ona je odlučivala o sudbini našeg današnjeg protagonista. Da nije pobijedio, tko zna bi li prošle sezone bio proglašen najboljim trenerom engleskog nogometa, u konkurenciji sa Pepom Guardiolom i Jurgenom Kloppom.

Tako je, u konkurenciji najtraženijih stratega današnjice 52-godišnji Wilder odnio ovu titulu jer je s malenim Sheffield Unitedom ostvario plasman u najviši rang engleskog nogometa. Na svojoj strani nije imao ni novac, ni kadar koji je odskakao kvalitetom. Prema određenim prognozama trebali su se kretati oko 12. mjesta na ljestvici Championshipa, ali on je stigao do plasmana u Premier ligu.

Zanimljivo, u spomenutoj utakmici prije gotovo deset godina na klupi Oxforda, pomogao mu je, ni manje ni više, nego Sir Alex Ferguson.

"On me često zvao i davao mi natuknice. Nazvao me noć prije konferencijskog finala i dao mi nekoliko savjeta koji su nam pomogli da dođemo do pobjede. To samo pokazuje kakva je bio ljudska veličina jer je čovjek koji se bori za titulu u Premier ligi i Ligi prvaka, pronašao vremena za mlade trenere poput mene", otkrio je Wilder u jednom intervjuu za The Guardian.

Ovaj rođeni Sheffieldovac svoj je trenerski zanat pekao od amaterskih liga takozvane 'Sunday League' do najelitnije lige svjetskog nogometa gdje sada vodi svoj United. Od malih je nogu bio navijač "Bladesa", što potvrđuje i tetovaža grba na njegovom tijelu, u tom klubu započeo je i relativno skromnu igračku karijeru davne 1986. godine. Igrao je pod prvom klupskom trenerskom ikonom Daveom Bassetom, da bi nakon manjih seljakanja uzeo papire za igračku mirovinu. Potom je krenuo svoj trenerski put – počeo je u Alfreton Townu, a nakon epizode Halifaxu, šest godina je vodio Oxford. Time je zaradio pozivnicu Northamptona 2014. godine. Njih je spasio ispadanja iz League Two, a sezonu poslije promovirao ih u viši rang.

Sve to bila mu je dovoljna podloga da dobije poziv voljenih 'Oštrica', kako glasi nadimak Sheffield Unitedu. Bio je svibanj 2016. godine, a klub sa Bramall Lanea – trenutno najstarijeg stadiona u Premiershipu (1889.) – upravo je otpustio Nigela Adkinsa s mjesta trenera zbog najgoreg rezultata kluba u više od trideset godina. Tada su tovarili u donjem dijelu ljestvice engleske treće lige, a dolazak spasitelja Wildera praktički se nije ni trebao dogoditi.

52-godišnji Englez već je bio usmeno dogovorio suradnju s Charltonom, ali prije nego je taj klub isplatio odštetu njegovom Northamptonu, u igru se ubacio biznismen Kevin McCabe, tadašnji vlasnik Sheffielda. On je susreo Wildera na Bramall Laneu gdje se održavalo finale lokalne inačice 'Četiri kafića'. Razmijenili su brojeve, a nakon 'pedale' Adkinsu kontaktirao je Wildera kojemu je bila velika čast da ga zove klub za koji navija od djetinjstva. Charlton je, također 'pedaliran', a vlasnik Northamptona nije imao problem s tim da Wildera prepusti Sheffield Unitedu.

U to vrijeme, zbog katastrofalnih rezultata, atmosfera u i oko kluba je bila katastrofalna. Igrači su bili nezadovoljni, a veza s navijačima je bila na nikad nižim granama. „Igrači su mrzili navijače, a navijači su mrzili igrače“, rekao je Wilder rekao jednom prilikom opisujući situaciju koju je zatekao došavši u klub.

A koliko stanovnicima South Yorkshirea znači taj klub vjerojatno najbolje je dočarao film Full Monty, kod nas poznatiji kao „Skidajte se do kraja“. Popularna komedija Petera Cattanea tematizira Sheffield devedesetih godina prošlog stoljeća, grad koji je tijekom posljednja dva stoljeća bio nositelj industrije željeza u Engleskoj, a bio je poznat i kao najveći proizvođač noževa (odakle i nadimak Unitedu – Oštrice), sve dok u drugom dijelu 1980.-ih nije došla na vlast polarizirajuća ličnost u vidu Margaret Thatcher, koja je pokopala tu granu gospodarstva i opustošila gradove zbog masovnog nestanka radnih mjesta.

Ukratko, film tematizira nekoliko muškaraca iz Sheffielda koji u vremenima krize ne mogu pronaći posao, pa se okrenu striptizu kao načinu dolaska do brze zarade. Da ne kvarimo doživljaj onima (ukoliko postoje) koji nisu pogledali ovaj film, samo ćemo priložiti isječak u kojem vježbaju koreografiju, a kao primjer im služi famozna Arsenalova ofsajd zamka iz 90.-ih.

Iako još nije ušao u popularnu kulturu poput obrambene četvorke Topnika iz pretprošlog desetljeća, Chris Wilder je u Sheffieldu uveo poprilično veliku inovaciju, efektnu poput ofsajd zamke. Riječ je o takozvanom overlapping stoperu. Koncept overlapa, odnosno igrača koji se 'preklapa' na boku s krilnim igračem, koncept je koji su mnoge europske momčadi, prvenstveno one 's kontinenta' odavno uvele. Jedan od primjera su Philipp Lahm i Arjen Robben koji su to usavršili svojedobno u Bayernu.

Međutim, koncept 'preklapajućeg stopera' je nešto potpuno novo, a Wilder ga je uveo u formaciji 3-4-1-2. To podrazumijeva da jedan od dvojice bočnih stopera, Jack O'Connell ili Chris Basham prolazi iza leđa wing-backa i tako radi višak i trokute, kako bi suigrači imali barem dvije opcije za dodavanje. Uz box-to-box veznjake poput odličnog Johna Lundstrama i dva napadača u vrhu gdje se izmjenjuju po potrebi Mousset, Robinson, McGoldrick i Oliver McBurnie koji je minulog ljeta plaćen 19 milijuna eura Swanseaju, čine ubojite završnice sa ponekad i četiri igrača u kaznenom prostoru suparnika. Tim su načinom 'Oštrice' izborile plasman prvo u drugu englesku ligu, Championship, a potom i prošle godine na iznenađenje svih u Premiership.

Ove sezone su ih svi očekivali u borbi za opstanak, a oni su ponovno sve iznenadili. Wilder je malo prilagodio formaciju te se prebacio na 3-5-2 sa jednim osiguračem iza vezne četvorke (nekadašnja nada Manchester Uniteda, Oliver Norwood), ali overlap i centaršutevi stopera ostali su trademark koji nastavljaju razvijati u najjačoj ligi svijeta.

Uoči gostovanja kod još jednog ovosezonskog pozitivnog primjera, Wolverhamptona, nalaze se na šestom mjestu ljestvice, a do prošlog kola su imali najbolju obranu lige iza Leicestera – trećeg najvećeg iznenađenja ovosezonskog Premiershipa. Osim toga, na njihove 'oštrice' porezali su se gotovo svi favoriti ove sezone – bod su uzeli Chelseaju, Tottenhamu i Manchester Unitedu, dok su uspjeli poraziti Arsenal, a tijesne poraze upisali su od Liverpoola (1:0) i drugoplasiranih Lisica (2:1).

Uz zdušnu podršku navijača iz Yorkshirea i rezervnu opciju na poziciji stopera u vidu legende kluba Phila Jagielke, koji se vratio ovog ljeta u matični klub nakon 12 godina u Evertonu, imaju dobre šanse za plasman u Europsku ligu. Inovativni Wilder je poprilično limitiranu momčad stvorio tako da bude konkurentna na najvišoj razini engleskog nogometa, a i igrači i trener ističu timski duh koji grade još iz trećeg ranga gdje je većina današnjih igrača zajedno i krenula u avanturu.

Polako, ali sigurno, preklapajući stoperi ulaze u nogometni mainstream, a Wilder nastavlja oduševljavati svojim pogledom na nogomet i u Premiershipu. Tko zna bi li sada slušao klupsku himnu autoironičnog tona, Greasy Chip Butty - masni sendvič punjen pomfritom, prema tipično engleskom radničkom obroku – da mu Sir Alex nije pomogao sa savjetima prije gotovo deset godina.

Piše: Ivan Grubišić

(Foto: Reuters)

 

ostale vijesti

najnovije vijesti

najviše komentara

najčitanije vijesti

ili
Zaboravljena lozinka