vijest

0

RB Leipzig, nova europska sila - kako je sve počelo i gdje će se završiti...

15.01.2020 09:07 | Mozzartsport

Dietrich Mateschitz ušao je u nogomet zahvaljujući svom kapitalu i idejama Franza Beckenbauera. Kad je 2005. kupio i rebrendirao Austriju iz Salzburga, stvorivši praktično novi klub – RB Salzburg, za savjetnika je uzeo jednog od najmoćnijih ljudi u nogometu. Bio je to pogodak u srce. Kaiser Franz odigrat će ključnu ulogu pri Red Bullovom ulasku u njemački nogomet...

Veličina slova A A A

Kako li samo uživa Herr Dietrich ovih dana... Možda neki fini dvorac podno Alpa, ili onaj njegov otok – Laucala, kako ono. Fidji; Egon Mullerov rizling ili čašica finog viskija. Manje važno. Jedno je sigurno – uživa stari Dietrich, uživa stari lisac... I možda baš golišav ili zabundan, na vrelom pijesku ili snijegu, osunčane pozadine ili promrzlih leđa – pretura po mislima.

Kako je sve ovo bilo prije deset godina...

Gladi bradu Herr Dietrich. Lagano se mršti pa sramežljivo osmjehne. I tako krene. Prošeće nazad u svibanj 2009. Selo Markanstadt, 11 kilometara jugozapadno od Leipziga. Lokalni huligani zloupotrijebili su noć bez mjeseca, upali na lokalni stadiončić i travnjak polili furadanom, otrovom kojim se tretiraju njive. Sve uništeno. Upravna zgrada išarana: “Kolji Bika”; Red Bull van; Smrt Red Bullu; Mateschitz = Hitler”. Nekoliko dana ranije vlasnik konglomerata Red Bull – Dietrich Mateschitz, uspješno je zaključio pregovore o kupovini SV Markanstadt, lokalnog seoskog kluba iz Oberlige (peti rang) što će ga prebaciti na Centralstadion, u Leipzig. Poslije duge tri i pol godine traganja za licencijom DFB-a, konačno – uspio je. Cijeli posao 350 tisuća eura. Šampanjac nikad nije bio slađi nego tog 19. svibnja 2009, ali...

Još malo po bradi, pa... Sjećaš li se, Herr Dietrich?

"Halo, Franzi, prijatelju, potrebna mi je tvoja pomoć. Hitno je".

Dietrich Mateschitz ušao je u nogomet zahvaljujući svom kapitalu i idejama Franza Beckenbauera. Kad je 2005. kupio i rebrendirao Austriju iz Salzburga, stvorivši praktično novi klub – RB Salzburg, za savjetnika je uzeo jednog od najmoćnijih ljudi u nogometu. Bio je to pogodak u srce. Kaiser Franz odigrat će ključnu ulogu pri Red Bullovom ulasku u njemački nogomet...

"Dragi moj Dietrich, idi u Leipzig! Leipzig, to je grad za tebe".

I kao što je sve o nogometu znao dok je igrao pa kasnije kad je uplovio u trenerske (izborničke) vode, pokazat će taj slavni Kaiser kako ga bez grižnje savjesti možemo svrstati među najveće nogometne umove još za života. Znao je dobro - Red Bull će naići na velik otpor – Traditionsverein, navijači, stroga administracija, ali također dobro je znao kako to nezadovoljstvo koliko-toliko amortizirati. Zašto Leipzig? Zato što je u Leipzigu osnovan Njemački nogometni savez (DFB); zato što je iz Leipziga prvi njemački prvak (VFB Leipzig); zato što je njemačka reprezentacija prvu utakmicu odigrala upravo u tom gradu. Na koncu, zato što na teritoriju bivšeg DDR-a nema ozbiljnog kluba skoro 30 godina. A narod je željan vrhunskog loptanja.

Mateschitz je najprije naciljao Sachsen, stari, tradicionalan klub. Sachsen je bio nasljednik Chemie Leipziga, nekadašnjeg prvaka Istočne Njemačke. Financijski nestabilan, u četvrtoj ligi, gotovo pred bankrotom... Izgledalo je kao izvrsna prilika za spas. I mnogi bi se navijači širom svijeta polakomili na Red Bullove milijune. Ali ne i najvjernije pristalice Sachsena. Najprije prosvjedi u gradu pa zabrana od strane Saveza. Druga je to kultura. Sportska, navijačka... Primjese romantike “onog” nogometa. Zato se valjda Nijemci toliko i bore za njeno očuvanje.

Nije prošlo puno, tek tri ili četiri ljeta, u Lepzigu je osvanuo tužan dan. I navijačka poruka: “Otišao, dušu nije prodao”.

Red Bull se poslije neuspjelog ulaska u Sachsen okrenuo nekim klubovima sa zapada. Nisu uspjeli pregovori sa Munchenom 1860 i Fortunom iz Dusseldorfa. Njihove velike navijačke skupine “obranile” su se masovnim prosvijedima. Sankt Pauli nije se svidio Mateschitzu zbog radikalno lijevih stavova najvjernijih tifoza, dok je o Hamburgeru mogao samo maštati. Nikad ozbiljna priča. Kaiser Franz u međuvremenu nije odustajao od svojih stavova.

"Leipzig, dragi moj Dietrich. Leipzig".

A Mateschitz, pričalo se i pisalo u to vrijeme, nije bio tako ljutit još otkako je morao otkupiti jedan austrijski tabloid jer je mjesecima objavljivao njegovu fotografiju na kojoj je „loše ispao“.  

Deset godina. Deset dugih godina... Opet po bradi. Osmijeh. Sad je već širok. Ocrtava bahatost. Uspio sam, zar ne? Možda još gutljaj rajskog rizlinga, ili još čašica viskija. Oh da, uspio sam!

Achtung! Achtung! Daje se na znanje: Herbstmeisterschaft 2019 – RB Leipzig! Red Bull je jesenski prvak. Red Bull je u osmini finala Lige prvaka. Red Bull u 2020. ulazi kao najozbiljniji kandidat za kantu.

I sad, tko još pamti onaj mali bezobrazluk Berliner Kuriera i ispad s prošlogodišnjom ljestvicom: na drugom mestu – DOSENVERKAUF (prodavači limenki); ili program za kup utakmicu protiv Union Berlina – esej od 700 riječi o uzgoju bikova; ili čak onaj transparent “solidarnosti” iz Sinsheima – lopovi iz Leipziga, vratite nam status najomraženijeg kluba u Njemačkoj; ili ono klanje bika u Dresdenu pa odrubljena glava na teren, pod noge nogometašima; ili kad su u Dortmundu zabranili popularne “šalove prijateljstva”...

Deset godina. Deset godina kao trenutak...

“Bit će teško, Dietrich. Oh da, bit će jako teško na početku. Ali poslije prvih 100 godina i tvoj klub će se moći pohvaliti nekakvom tradicijom. A za 300 ljeta možda i neće biti razlike između Bayerna i Lepiziga”, kazivat će kurtoazno Beckenbauer na trećoj promociji RB-a, iz treće lige u drugu. 

“Nemam toliko vremena, Franz”, uzvratit će Mateschitz. “Ne želim imati 80 godina kad RB osvoji prvi naslov u Njemačkoj”. 

RB Leipzig nastao je 24 sata prije nego što će Herr Dietrich proslaviti svoj 65. rođendan. Prošlog svibnja najmlađi njemački klub navršio je deset godina, dan prije nego što će Mateschitz proslaviti 75. Od petoligaša do jesenske proslave u 127 mjeseci - sezona u Oberligi, tri u četvrtoj ligi, jedna u trećoj, dvije u drugoj. Matematika, iliti računanje vremena “po Herr Dietrichu” kaže - Bikovima je ostalo još tri i pol godine ispuniti misiju.

"RB Leipzig? Klub s misijom. Da, definitivno. Sad mogu reći - imamo novog neprijatelja kojeg moramo napasti..."

Tako je početkom prosinca 2016. govorio Uli Hoeness, predsjednik Bayerna, po pobjedi Leipziga protiv Schalkea (2:1) i poslije uvodnih 13 kola svoje debitantske sezone u eliti imao učinak od deset pobjeda i tri remija. Kao poseban kuriozitet njemački mediji te zime pisali su kako je RB prvi klub sa istoka poslije Hanse i 1991. godine koji je lider Bundeslige...

"Razvoj kluba, momčadi i navijača u tom razdoblju bio je nestvaran”, prisjećao se nedavno Ralph Hasenhuttl, Austrijanac koji je vodio Bikove u uvodne dvije bundesligaške sezone. “Znali smo kako uz naporan rad i naglasak na detaljima možemo brzo rasti, ali ovakav uspjeh u prvoj sezoni – sve nas je pomalo iznenadio. Mnogo stvari radimo kako treba i gladni smo uspjeha. Naravno, u budućnosti će biti i teških trenutaka, većih izazova”.

Najveći problem s kojim će se susresti bit će podijeljena mišljenja oko slavnog pravila “50+1” koje je i dalje neka vrsta svetinje u njemačkom nogometu. Njegova bit jest da navijači, članovi kluba, zadrže pravo odlučivanja i aktivno sudjeluju u vođenju kluba. Bilo koji investitor, dakle, ostaje na maksimalno 49,99 posto vlasništva i vrlo često mora se priklanjati odlukama navijača s plaćenom članarinom.

“Mislim da u Njemačkoj postoji percepcija kako je Leipzig kupio svoj uspjeh. To je osnovan problem”, kazao je jednom prilikom Kevin Hatchard, komentator bundesligaških utakmica za američko tržište.

No, ide li baš tako? Može li se poslovanje i uspon RB-a usporediti s nekim primjerima iz Engleske ili Francuske? Koliko je Manchester City uložio ne bi li došao do prve premijerligaške titule, Lige prvaka i situacije da mogu privući Pepa Guardiolu na klupu? Koliko je “crnog zlata” trebalo prodati da bi PSG došao do trećeg naslova u svojoj povijesti i da bi se prije svog 50. rođendana etablirao kao jedan od deset najmoćnijih klubova svijeta?

U oba slučaja u pitanju su milijarde.

Kada je pokrenuo RB Leipzig, Dietrich Mateschitz i njegov Red Bull predvidjeli su budžet od 50 milijuna eura za uvodnih pola desetljeća. U tom razdoblju klub je od pete lige stigao do druge. Za dovođenje novih igrača potrošio je manje od 5 milijuna eura. Sve ostalo otišlo je na plaće i razvoj omladinskih pogona.

Malo drugačiji razvojni put.

Osnovni problem Mateschitz je napravio kad je osmislio kako se izvući zakonima DFB-a. Leipzigovih “50+1” čini samo 17 članova kluba zaposlenih u Red Bullu ili barem usko povezanih s tvrtkom. Svaki od njih fiktivno plaća tisuću eura članarine i tako stječe “pravo glasa”, a odluke donose po nalogu uprave kluba, odnosno gazde. Sve ovo moglo je proći jer Leipzig nije imao prave navijače koji će se usprotiviti. Tih 17 zaposlenika Red Bulla dobilo je članske iskaznice. Svi ostali koji će doći kasnije – odbijeni su. Tako je Dietrich dobio ono što je želio – potpunu kontrolu nad klubom.

“Prelijepo je prošetati gradom posljednjih mjeseci. Sve je više djece koja nose naše šalove i dresove. Ovo postaje pravi nogometni grad. Svuda rastu mali 'leipzigeri”, oduševljen je prošlog ljeta bio golman Peter Gulacsi.

Unatoč svim tim malim 'leipzigerima' klub je ostao “zatvoren” za obične navijače. I to je ono što najviše zamjeraju Red Bullu. Bayern sa svojih 284.000 navijača s pravom glasa i članarinom ne većom od 60 eura, ili Dortmund s blizu 200.000 i sličnom “cijenom glasa” - totalni su antipodi.

“Moj klub je osnovan radi nogometa”, vikao je u kameru lokalne televizije jedan od navijača iz tvrde jezgre navijača Lokomotive iz Leipziga. Bilo je to prije desetak godina. “RB Leipzig? Napravljen je samo kako bi zarađivao novac. Pa oni prodaju limenke”.

Mateschitz je dobio ponudu za nagodbu od te grupe. Baš kao i koju godinu ranije u Salzburgu, kad su mu tražili da bik na grbu bude obojen u ljubičasto, u spomen na staru Austriju...

“Ne, bik ostaje crvene boje! Nisam uložio tolike milijune da bih se s vama nagađao”.

Čvrsto pri svojim stavovima Herr Dietrich ostao je i u “duelu” s posljednjim otpadnicima ozloglašenih istočnjačkih huligana iz vremena DDR-a. Zahtijevat će da Red Bull nikako ne stoji uz ime novog kluba, u zamjenu su obećavali “pravi navijački kolorit na tribinama” - i opet ništa.     

Njemački nogometni savez tad je također spustio rampu. Zakon je jasan – ime sponzora ne može uz ime kluba. I još jedna pobjeda Dietricha Mateschitza: u nogometnim knjigama zavedeno je RasenBallSport Leipzig. Ovaj prvi dio u doslovnom prijevodu značio bi loptanje na travi i rezultat je dosjetljivosti marketinških stručnjaka Red Bulla. U praksi: RB Leipzig. Skraćenica sasvim dovoljna za prepoznavanje osnovnog identiteta.

Za deseti klupski rođendan novinar iz Leipziga Ulrich Kramer podsjetio je na uvodne dane kluba, odnosno kako se raspoloženje u gradu mijenjalo s napredovanjem RB-a iz lige u ligu...

“Nogometna publika u Leipzigu bila je razočarana godinama. Osobito po spajanju Lokomotive i Sachsena. Nedostajalo je i novca i znanja. To je razlog zašto je navijački potencijal RB-a vrlo brzo rastao. Ljudi koji su još devedesetih prestali odlaziti na stadion (prije svega jer njihova momčad nije igrala natjecateljski nogomet na ozbiljnoj razini, ali i zbog raširenog nasilničkog ponašanja navijača), u RB Leipzigu pronašli su neku vrstu utjehe. Djecu su počeli učiti da navijaju za novi, moćan klub iz svog grada. RB nisu identificirali s tvrtkom koja proizvodi energetska pića, fokusirali su se na mogućnost da poslije 30 ili 35 godina ponovo gledaju vrhunski nogomet na Centralstadionu. U samom gradu više nema okorjelih protivnika RB-a. Većina misli da je momčad odlična, dok je ostatak neutralan, ili navija za neke druge klubove”, napisao je proljetos Kramer.

Ne računajući početni kapital (50 milijuna eura) Red Bull je u Leipzig uložio 312 milijuna i 530 tisuća eura. Taj iznos otišao je isključivo na kupovinu igrača. Otkad je ušao u drugu ligu klub je godišnje (u prosjeku) trošio oko 50 milijuna eura i nikad nije kupio nogometaša starijeg od 23 godine. Također, do prije nekoliko godina gornja granica za plaću igrača iznosila je 2i pol milijuna eura godišnje. Ona je nedavno podignuta na 5 milijuna. Na ta dva ograničavajuća čimbenika (visina odštete i primanja igrača) udaren je temelj zdravog funkcioniranja kluba.

Najbolje što se dogodilo Dietrichu Mateschitzu i RB Lepzigu jest Ralf Rangnick. Čudna glava njemačkog nogometa i jedan od najvećih umova modernog sporta stigao je u klub 2012. Počeo kao sportski direktor, a Red Bull će napustiti kroz šest mjeseci kao glavni znalac kad su u pitanju nogometne franšize. Govorka se da će u Milan... Rangnick je prije Leipziga radio u Stuttgartu, vratio Hannover u Bundesligu, izgradio od nule Hoffenheim (krenuo iz četvrte lige) i sa Schalkeom stigao do polufinala Lige prvaka. Ona dva “zakona” o plaćama i transferima njegovih su misli djelo i morali su ući u klupski statut. Ni pod koju cijenu nisu mogla biti prekršena. I baš je prvih dana nove godine Ralf Rangnick mnogima pao na pamet. Kad su iz RB Leipziga priopćili kako moraju odustati od Erlinga Haalanda jer su potraživanja Mina Raiole debelo prebacila onih 5 milijuna eura. Rangnick već duže nije usko povezan sa sportskim sektorom u Leipzigu, ali njegovi su zakoni opstali.

Iz istih ili sličnih razloga, još dok je bio tu, RB je odustajao od Kevina Volanda, Marija Goetzea, Bernda Lena, Breela Emboloa... Bilo je onih koji su ozbiljno sumnjali dok je za milijun, dva ili tri kupovao anonimuse poput Emila Forsberga, Marcela Halstenberga, Willija Orbana, Nordija Mukielea, Diega Demmea, Taylera Adamsa, Matheusa Cunhe... Danas je dovoljno baciti pogled na Leipzigovu stranicu na Transfermaktu i vidjeti da aktualni sastav vrijedi dvostruko više nego što je uloženo u sve igrače koji su kupljeni za ovih deset godina?! Pritom, samo jedan od njih – Timo Werner, isplatit će gotovo trećinu uloženog novca. Od 2009. do danas...

Otkako je došao u Leipzig, Ralf Rangnick napravio je samo dvije pogrešne procjene – Olivera Burkea i Joshuu Kimmicha. Ovu prvu uspio ispraviti, jer je prodajom nekoć supertalentiranog Škota vratio sva uložena sredstva (oko 15 milijuna eura). Druga ga vjerojatno i danas boli, jer pri kupnji Kimmicha iz Stuttgarta (za 500 tisuća eura) nije izbacio buy-back opciju. Švabe će ga poslije dvije godine vratiti pa ponovno prodati – ovaj put Bayernu.  

Osobito je zanimljiv podatak kako je Leipzig za sve ove godine prodao jednog jedinog standardnog igrača?! To je Naby Keita i otišao je u Liverpool za 55 milijuna eura, s tim što će Nijemci kroz razne bonuse moći zaraditi još 20 milijuna.

Leipzig ove sezone igra najzrelije. Za momčad čiji je prosjek godina 23,5 čak iznenađujuće zrelo. I baš se Kimmich oglasio prije nekoliko dana...

“Imaju sjajnu momčad, napreduju iz godine u godinu... Postali su opasan rival. Sad već mogu tvrditi kako će utrku za naslov odlučiti naš okršaj u Munchenu”.  

I da se razumijemo – Bayern je favorit! Veliki favorit za konačnu pobjedu. Ali isključivo bude li na prepoznatljivoj razini. To je onaj potencijal što je pokazivao povremeno od dolaska Hansija Flicka na klupu. No ne bude li...

Julian Nagelsmann je u posljednjih šest mjeseci pokazao da je rođen za velike stvari. Hendikep mu je što će se utakmica igrati u bavarskoj prijestolnici, Leipzig na Allianz Areni još nije zabio ni gol, ali... Prognoza - RB će se i u travnju i u svibnju imati čemu se nadati; igra moderniji nogomet od Bayerna. I više se nikog ne boji. Tko je odgledao prosinački derbi na Westfalenu znat će o čemu se radi. Na tom susretu, poslije Dortmundovih 2:0 i 3:2, Bikovi nisu samo zašiljili rogove. Nabili su mišiće, “sredili glavu”... Natekli su još neki organi.

Kako god završi tekuća sezona povijest će ponovo zabilježiti kako je RB napravio iskorak, 11. godinu zaredom. Nek bude pomalo proročki, iako to mnogi vide kao logičan slijed događaja, osobito ako RB svrgne Bavarce s trona: pred nama je godina (možda i dvije) u kojoj RB očekuje najveći izazov – sačuvati trenera. Zadržati na klupi ponajboljeg mladog stručnjaka Europe. Bayern i taj zlatokosi vunderkind... Crta se odavno.

(Pa sjećate se, još prije pet godina... Nagelsmann je iz Landsberga. Tu, oko 65 kilometara od Munchena. Taj gradić ima rijetko romantičnu rijeku Lech. Ali ima i zatvor. U jednoj od njegovih boljih ćelija svojevremeno ležao je Uli Hoeness. Nagelsmann ga je upoznao u ljeto 2015. godine. Ne, nije bio baš kod njega u posjeti, bilo bi suviše holivudski... Uli je imao vikend u civilu, a mlađahni Julian, tad 27-godišnjak, već je bio završio sve dnevne obaveze oko kadetske momčadi Hoffenheima kojemu je tad bio šef. Munhen, Saebener Strasse... Iskusni vuk ne okoliša. Zna da je Bayern vlažan san svakog "normalnog" Nijemca. Puca direktno. Puca bahato. Nudi posao. Sve prevedeno, nudi mu preuzimanje mlade momčadi (do 19 godina) bavarskog giganta.

"Hvala, ali moj odgovor je ne. Imam obećanje Dietmara Hoppa – sljedeće godine vodit ću prvu momčad Hoffea. Moja želja je Bundesliga, seniorski nogomet".

Hoeness u glavu – Nagelsmann u glavu. I Uli mora preko svoje oveće taštine. Dvostrukom crvenom linijom podvlači ime tog drskog, samouvjerenog, hrabrog momka. Jer Uli zna – to su karakterne crte budućeg trenera Bayerna. Pa još Nijemac, plavuša...)

Bila je i jedna zanimljiva oklada prije dvije godine. Nagelsmann i mladi novinar koji je s njim radio intervju za Rhein Neckar Zeitung...

"Uvest ćeš Hoffenheim u Ligu prvaka, ili bar Europa ligu. Igrat ćete lijep nogomet. Bayern će lutati s trenerima. Klupa jednog od najvećih klubova na svijetu bit će ponovo slobodna... Kladimo se u gajbu piva - iz Munchena će ponovo stići poziv i tad ga nećeš moći odbiti?“

"Hm... U redu, hajde. Kao trener Bayerna moći ću si to priuštiti".  

S Nagelsmannom ili bez njega RB će nastaviti rasti. U to više nitko ne sumnja. Temelj za novu europsku silu udaren je. Sustav razrađen. Potencijal uskoro na vrhuncu. Red Bull tako u svom njemačkom krdu ima dvojicu najtalentiranijih francuskih stopera – Ibrahimu Konatea (20) i Dayota Upamecana (21), obojicu s tržišnom cijenom od po 50 milijuna eura. Na desnom boku je Lukas Klostermann (23), njemački reprezentativac, trenutno “težak” oko 40 milijuna eura. Leimer i Sabitzer nostelji su novog vala talentiranih Austrijaca (zajedno blizu 80 milijunaeura), Youssuf Poulsen ponovo pronalazi staru formu, cijena raste... Od “bratića” iz Salzburga Hanessa Wolfa (20) tek se očekuje iskorak, baš kao i od Amadua Haidare. O Timu Werneru suvišno je trošiti riječi – prvi napadač Njemačke – 23 gola i 10 asistencija u prvih 25 utakmica sezone.

Baš je na primjeru Time Wernera Red Bull pokazao moć, ono što ga (zasad) razlikuje od svih drugih Bayernovih rivala. Dugo su Bavarci “bušili”, radili sve kako bi pokvarili dogovor oko novog ugovora, obećavali Werneru avione i kamione, samo da ne potpiše – kako bi ga na ljeto uzeli za DŽ, kao što su Nubela, Goretzku, Lewandowskija, Rudyja, Rodea – ali Leipzig je pobijedio. I pokazao zube.

Znate li da Bayern još nije uzeo nijednog igrača Mateschitzu?

Posebna snaga RB Leipziga jesu i bit će njegovi “sateliti” - RB Salzburg, NY Red Bull, Red Bull Ghana i Red Bull Brasil. S razvojnim momčadima na tri kontinenta Leipzigov potencijal može se mjeriti s onim koje imaju najbolje skauting službe na svijetu i najveći klubovi. 

Kako li samo uživa Herr Dietrich ovih dana... Možda neki fini dvorac podno Alpa, ili onaj njegov otok – Laucala, kako ono. Fidji; Egon Mullerov rizling ili čašica finog viskija. Manje važno. Jedno je sigurno – uživa stari Dietrich, uživa stari lisac... I možda baš golišav ili zabundan, na vrelom pijesku ili snijegu, osunčane pozadine ili promrzlih leđa – pretura po mislima.

Mokar od glave do pete. Od piva, dakako.

Jer na Centralstadionu slavi se kanta. Leipzig ima prvaka poslije 107 godina.

Pogledajte TEČAJEVE Germania Sport kladionice.

POVRATAK NA NASLOVNICU

(Foto: Reuters)

ostale vijesti

najnovije vijesti

najviše komentara

najčitanije vijesti

ili
Zaboravljena lozinka