vijest

0

Lijep dječak

12.02.2019 15:58 | Germanijak/I.G.

Agonija prijelaznog roka, pratila je drugu, životnu, agoniju.

Veličina slova A A A

U ovo pred-oscarovsko vrijeme, čovjek zna pretjerati s gledanjem filmova. S ambicioznom namjerom da pogleda sve nominirane - i one koji su potencijalno mogli biti nominirani za sve ‘relevantne’ kategorije - na ekran laptopa, desktopa i inih tehnoloških sprava, dođu mu i filmska ostvarenja koja su daleko od nominacije za najprestižniju nagradu u Hollywoodu. Pogonjeni čudnim porivom za dostizanjem trona općekulturnog filmofilskog znanja, pogledat ćemo i nešto bez čega bi naša memorija preživjela. Jedan od takvih filmova je i Beautiful boy.

Priča je to, po istinitom događaju, o momku iz više srednje klase u SAD-u, ujedno i ovisniku o drogama Nicu Sheffu i njegovu ocu Davidu te o njihovoj zajedničkoj borbi s crystal methom. Mladi Nic počeo je eksperimentirati s opojnim sredstvima početkom srednje škole, a njegov otac – kojega utjelovljuje Steve Carell – kako je vrijeme odmicalo, odbijao je vidjeti da njegov lijepi dječak postaje adolescent van kontrole. Mladić je u potpunosti zabrazdio odlaskom na fakultet u drugi grad, da bi u konačnici, na nagovor oca, počeo životnu borbu zvanu odvikavanje. Ti odlasci na liječenje, potom i takozvani relapse, odnosno ponovni pad u ponor u želji za dostizanjem ‘onog prvog osjećaja’ pod utjecajem kristalnog metamfetamina, polako su prelazili u agoniju. U želji da se na platnu prikaže ta muka ovisnika koji pokušava okrenuti novu stranicu u životu, sam uradak je postao agonijom. 112 minuta filma moglo je komotno biti skraćeno za, barem, pola sata.

Kao i agonija u karijeri Adriena Rabiota. Srećom, bez opijata u fabuli.

Vezni igrač Paris Saint-Germaina još početkom ove sezone zakotrljao je priču kako ne želi produžiti ugovor s prvakom Francuske. Malo po malo, kako su pokušaji dogovora s igračem i njegovom majkom – ujedno i agenticom – Veronique, nailazili na odbijenice, raslo je i nezadovoljstvo kod katarskih šeika. Kulminacija se dogodila početkom prosinca kada su francuski mediji izašli s informacijom, pod egidom ‘gotove stvari’, da je 23-godišnjak dogovorio transfer u Barcelonu po završetku sezone. Iako se sama vijest pokazala patkom (u pitanju je navodno bila plaća od 10 milijuna eura koju je Francuz odbio), Adrien je definitivno odlučio dignuti sidro s nadom da će netko od europskih velikana iskeširati pozamašne milijune na račun PSG-a. Klub ga je, potom, u potpunosti otpisao te sada trenira odvojeno bez nade da će zaigrati do kraja sezone.

 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Work Hard Play Ha.... Work Hard Only [email protected]_bernede @adliyacine

A post shared by Adrien Rabiot (@adrienrabiot_25) on

 

Prolazili su siječanjski dani, naslovnice su – trenutno bivšeg - Tricolora selili u La Ligu pa u Premiership, na kraju i u Bundesligu, ali od toga na kraju nije bilo ništa. Međutim, postoji opravdan razlog zašto se mladi Francuz nije uvelike bavio svojom budućnošću. Naime, budućnost njegovog oca Michela je okončana.

Nakon duge bolesti pod nazivom locked-in syndrome, Adrienov otac je preminuo krajem siječnja. Jedan moždani udar prošlog desetljeća, prije nego je Rabiot junior otišao u akademiju Manchester Citya, potpuno je paralizirao njegovog oca, koji je od tog trenutka mogao komunicirati samo treptajima oka. Pseudokoma, kako još nazivaju navedeno stanje, potpuno je promijenila život dobrostojeće obitelji iz pariškog predgrađa Saint-Maurice, čija je glavna zanimacija oduvijek bila nogomet.

“Ukoliko niste iskusili to, ne možete uopće pojmiti kako živjeti s tim. To je veoma frustrirajuće. Od njegovog moždanog udara ja više ne igram samo za sebe, nego se borim i za njega. On je osoba koja me zarazila nogometom, i koji zna puno o nogometu. Njegove kognitivne funkcije su ostale iste, on je ostao ista osoba iznutra. Kada sam ušao u prvu momčad, vidio sam u njegovom pogledu da je jako ponosan”, izjavio je jednom prilikom polivalentni veznjak.

Od tada, majka Veronique preuzela je konce u životu Adriena koji je tek zakoračio u pubertet. 2008. godine poslala ga je u akademiju ‘Građana’, ali nezadovoljna odnosom prema njezinom ljubimcu, vratila ga je u domovinu nakon samo 6 mjeseci gdje je nastavio živjeti s njom, nepokretnim ocem i mlađim bratom. Sve odluke vezane uz njegovu karijeru morale su ići preko nje, što Veronique nikada nije krila. S obzirom na tešku situaciju sa suprugom, nije neshvatljiv tako brižan i veoma zaštitnički odnos prema sinu koji je na putu da postane nogometna zvijezda.

“On igra nogomet, a ja se brinem o svemu ostalom. Odličan smo tim jer nikada ne sumnjamo u naše odluke”, izjavila je jednom prilikom majka.

Kako je rastao mali, kovrčavi Adrien, tako su rasli i njihovi apetiti vezani uz nogometnu karijeru. U prvu momčad Parižana uveo ga je Carlo Ancelotti 2012. godine, a tada je i debitirao u sudačkoj nadoknadi na Parku prinčeva protiv zagrebačkog Dinama.

Nerijetko je ‘dvojac Rabiot’ znao pretjerati. Nedugo nakon debija u prvenstvu i 'najelitnijem klupskom nogometnom natjecanju', zatražio je posudbu u Toulouse jer nije bio zadovoljan minutažom. Povratkom u PSG, počeo je igrati defenzivnog veznog, ali igraču se to nije svidjelo, pa je majka morala urgirati kod uprave prijeteći kako će odvesti sina negdje gdje će ga staviti bliže suparničkim vratima. Ove godine smo mogli vidjeti kako propada njegov transfer u Barcelonu jer su tražili “basnoslovnu plaću”, a cijelu državu je okrenuo protiv sebe kada je javnim pismom odbio biti rezerva Didieru Deschampsu za Svjetsko prvenstvo u Rusiji gdje su Francuzi postali prvaci.

Baš kao u slučaju Davida Sheffa, i Veronique ima ponekad često overprotective stav prema svom sinu – koji i fizički liči ekraniziranom Nicu, Timotheeu Chalametu. Svog lijepog dječaka - sintagma koja se prvenstveno odnosi na idealizirani pogled na vlastito dijete, sekundarno na estetski izgled - definitivno jednim dijelom uzrokovano obiteljskom tragedijom, ne može vidjeti kroz objektivne naočale, što je i priznala izjavom da bi ”navijači PSG-a shvatili, kada bi i sami bili roditelji”. Zavlačenjem pariškog kluba i odbijanjem odlične ponude Barcelone ove zime - uz asistenciju sportskog direktora PSG-a, Antera Henriquea čijim poslom u klubu nitko nije zadovoljan – svi akteri priče su na gubitku. A dvomeč s Manchester Unitedom u Ligi prvaka je tu.

Trener Thomas Tuchel ne može računati na igračku inteligenciju, presječene lopte i stabilnost posjeda koju pruža Adrien, klub neće zaraditi ništa na njemu u lipnju kada mu konačno istekne ugovor, a igrač će biti pola godine bez natjecateljskog nogometa, jer je posljednju utakmicu odigrao u prvenstvu dan prije svetog Nikole. Prkos i doza nerealne ambicije, pečatirani obiteljskom tragedijom, produbile su agoniju za, barem, pola godine.

Piše: Ivan Grubišić

(Foto: Reuters/Pixsell)

ostale vijesti

najnovije vijesti

najviše komentara

najčitanije vijesti

ili
Zaboravljena lozinka