vijest

0

Krova ponovo uživa: U Engleskoj se druži s hrvatskim studentima i kopira Bilića

29.02.2020 10:19 | Andrija Vuković

Hrvatski internacionalac bio je među kandidatima iz sjene za nastup na SP-u u Rusiji, ali teška ozljeda mu je srušila snove. Sad ponovo sanja veliko natjecanje, a za sve je kriv „najbolji psiholog među trenerima.“

Veličina slova A A A

Jasenko Krovinović jasno se sjeća siječnja 2018. godine, umirovljeni pukovnik hrvatske vojske sjeo je pred televiziju i pripremio se gledati svog sina. Nažalost, taj će susret dugo biti u njegovom sjećanju, ali zbog krivog razloga – naime, gledao je na vlastite oči kako Filipovi snovi o nastupu na SP-u nestaju kao balon od sapunice u Benficinoj pobjedi 3:0 protiv Chavesa.

>>> Pogledajte TEČAJEVE za utakmicu WBA - Wigan

Jasenko je sjedio u svom kauču udaljen nekoliko tisuća kilometara i nije mogao ništa, ali takav je život roditelja čija djeca ganjaju sportsku karijeru u inozemstvu. Filip, koji je svojim nastupima u Portugalu konačno skrenuo na sebe pozornost skauta hrvatske seniorske reprezentacije, morao je nakratko staviti karijeru na pauzu i započeti dugotrajan oporavak od ozljede križnog ligamenta u sučevoj nadoknadi te kobne utakmice.

„Na TV-u ćete teško primijetiti je li određeni start bio prekršaj, ali kad se dogodi nešto doista ružno, odmah vam je jasno da neće biti dobro“, prisjeća se Filipov otac. „Bio sam šokiran, odmah mi se pred očima stvorio novinski naslov za tu priču. „A u k...“

„Odgledao sam prijenos do kraja i legao u šoku, nije mi bilo dobro te noći,“ priča svoju priču novinarima uglednog The Athletica.

Jasenko i ostatak Filipove obitelji već su se navikli na odvojenost. Njihov sin trenutačno igra nogomet karijere u Bilićevom West Bromwich Albionu i gleda ostatak engleske drugoligaške karavane u retrovizoru pa im je puno lakše jer se, izgleda, sve dobro završilo, ali Krovinović je sa samo 19 godina otišao živjeti u Portugal i potpisao, najprije za Rio Ave, a zatim za Benficu.

„Njegovoj majci Snježani je bilo najteže,“ priča tata Jasenko. „Naš stariji sin je otišao u Portugal na sveučilište godinu ranije pa je već tad plakala radi njega, ali nije ni sanjala da će ubrzo i mlađe dijete otići u istom smjeru."

“Filip je tako odlučio. Mogao je birati između Dinama i Hajduka, ali odlučio je kako će radije u Portugal.“

„Rekao sam mu: 'Ideš dvije i pol tisuće kilometara od doma', a on mi je odgovorio 'ne brini, mogu uspjeti'. Imao je jako puno samopouzdanja za mladića od samo 19. Sjećam se igrača koji su iz Hrvatske otišli u Portugal i vratili se podvijena repa jer im je bilo preteško. Ako nisi spreman na tu ligu i ako nemaš odgovarajuću podršku, nije lako,“ prepričava Filipov otac.

A upravo je to ono na čemu Krovinovićevi roditelji najviše inzistiraju. Nije im bilo lako, jer je Jasenko tek nedavno otišao u mirovinu nakon uspješne vojne karijere, a majka „Sneki“, još radi na televiziji.

Filipov stariji brat Tomislav, nadimkom Toto, radi kao građevinar i još povremeno igra nogomet. Svo troje žive u hrvatskoj metropoli, što znači da se dobar dio Filipove karijere prati na TV-u.

„Obitelj, uključujući mene, trudila se što više biti s njim, osobito kad je bio mlađi, ali i danas,“ započinje Jasenko.

„Ranije mu je to dosta koristilo jer u nogometu ima puno politike, vaš uspjeh ovisi o treneru, agentu, ma o dosta toga...

„Nije baš pošteno, a ni lako, nogomet nije trčanje na sto metara, u kojem najbrži uvijek pobjeđuje pa sam zato sve svoje godišnje odmore unatrag pola desetljeća proveo s Filipom u Portugalu ili Engleskoj.

„Nije sve u fizikalijama, moraš biti mentalno jako stabilan kako bi uspio na terenu. Filip je također imao svojih problema, osobito u Benfici, i zato sam mu morao biti podrška.“

Tako je, naime, već dva desetljeća, jer toliko već Jasenko prati nogometne karijere svojih sinova. Najprije je Toto pokazivao talent, toliki da je još kao školarac potpisao prvi ugovor s Lokomotivom, a kasnije je stigao i Filip, koji je slijedio svog brata u isti klub i koji je od rane dobi pokazivao veliki talent.

„Brat mu je tri godine stariji i odlučio je trenirati nogomet još u školi, a Filip je za njim ugrabio loptu valjda čim je prohodao. Talent za nogomet pokazao je još dok je imao samo tri godine. Tehnički je bio jako dobar za dijete, odlično se postavljao na loptu, a to je bilo jasno još dok je puzao.“

„Bio je malen rastom, ali imao je osjećaj za loptu, trčanje s loptom u nogama nikad nije morao vježbati, bilo mu je urođeno. Počeo je ozbiljno trenirati kad je napunio šest i odmah imao uspjeha. Bio je predobar za svoje godište pa je često igrao s klincima po dvije godine starijima.“

„Bio je sitan, ali lakoćom je izdržavao intenzitet igranja sa starijim dječacima, valjda zato što se navikao stalno tući dok je igrao s bratom,“ smije se otac.

Ljubav i talent za nogomet nasljedili su od oca, Jasenko je igrao kao amaterski golman za Mladost iz Petrinje pa ne čudi što je sinovima ugradio ljubav prema najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu. Filip je već s 14 potpisao za Dinamo, ali svoj prvi dodir s profesionalnim nogometom imao je u NK Zagrebu.

Bio je zvijezda te momčadi uz sadašnju Dinamovu jedinicu i prvog golmana reprezentacije Dominika Livakovića, a kad su vratili Pjesnike u Prvu HNL, dobio je priliku vratiti se u Dinamo ili otići u Hajduk.

Odabrao je Portugal...

Rio Ave se pokazao kao pun pogodak isprva, ali i tamo je imao problema.

„Nijednom djetetu nije lako otići sa 18 u stranu zemlju. Nije lako uspjeti kad si sam, kad nemaš neposrednu podršku bližnjih. Nije lako naviknuti se na drugi jezik i drugu kulturu, osobito u Vili do Conde u kojoj je igrao prve dvije godine u Portugalu, tamo nitko ne govori hrvatski jezik i gotovo nitko ne priča engleski.“

„Studentima je puno lakše, oni obično žive u domovima pa kroz suživot s ljudima svojih godina nauče jezik, ali kad si nogometaš, većinu vremena si prepušten sam sebi.

„Jedino gdje možeš dijeliti svoje emocije su društvene mreže i telefonske aplikacije, a to nije lako.“

Ono što mu je pomoglo jest prirodni talent za jezike. Engleski jezik dobro je naučio u školi, a portugalski je uspio savladati jako brzo pa je već na trećem intervjuu, koji je dao za portugalske medije. pričao dovoljno dobro i nije mu bio potreban prevoditelj.

Od toga je imao koristi i Bilić, koji je Krovi uvalio još jedno ljetno pojačanje, Matheusa Pereiru, te ga pretvorio u prevoditelja.

„Filip je stigao dva tjedna prije Pereire i znao je dobro kako se ovaj osjeća. Pomogao mu je na početku dok nije govorio engleski jezik i dovojac je postao nerazdvojan.“

Vratimo se u Portugal i na Filipov težak start u novi život u Portugalu.

„Nije odmah bio u udarnoj momčadi jer treneri nisu imali povjerenja u njega, ali kad je zbog ozljeda ostatka momčadi morao zaigrati tri utakmice zaredom, više nije izlazio iz udarne momčadi.“

"U nečjoj analizi na koncu te sezone bio je najperspektivniji igrač u Portugalu i na ljeto su počele stizati ponude. Benfica, Nica i Braga stavile su ugovore pred njega, ali odabrao je Benficu.“

„Ali samo nekoliko mjeseci uoči SP-a polomio je križni... Smijao se tu večer dok smo razgovarali telefonski, čak i u tom teškom trenutku, imao je puno samopouzdanje u vlastite sposobnosti.“

Ozljeda nije samo usporila njegovu klupsku karijeru, hrvatski izbornik morao je primijetiti Krovinovićevu sezonu dok je sastavljao momčad za Rusiju, ali umjesto odlaska na veliki turnir u kockastom dresu, sjeo je na klupu Benfice i ostao na njoj ponovo do studenog te godine, a kad je velikan s La Luza prešao s 4-4-2 na 4-3-3, Krova je počeo sve češće igrati. Oni koji ga prate i ove sezone primijetit će sličnost sa situacijom na Hawthornsu.

Ali, u siječnju 2019. godine Benfica je promijenila trenera, a Ruija Vitoriju, koji je doveo Krovu, zamijenio je Bruno Lage. On mu je pak dao jedino šansu u Zagrebu protiv Dinama i potom ga posjeo na klupu.

S nje ga je digla legenda hrvatskog nogometa Slaven Bilić te mu dala priliku za oživljavanje karijere u Championshipu.

„Slaven je ogromno ime, bio je pravi fajter dok je bio igrač, a kad pogledam unazad na njegovih 15 godina trenerske karijere, čini mi se da je čovjek neka vrsta genijalca kad je riječ o pristupu igračima, kako ih uvodi u svoju momčadi i kako se s njima ophodi...“

Krova je prošlo ljeto mogao u Grčku ili Francusku, gdje bi igrao na top razini, ali odlučio se spustiti u Championship zbog Bilića. Polako se navikavao na život u novom klubu, igrao pedantno, nije griješio puno, ali čak ni Slaven mu nije uspijevao pronaći prikladno mjesto u momčadi.

Za jednog od dvojice zadnjih veznih nije dovoljno fizički moćan, za desetku pak nije bio dovoljno eksplozivan kao Pereira, ali prelaskom na sustav 4-3-3 pronašao je svoje mjesto pod suncem. Ili ako ćemo iskreno pod oblacima, jer u Birminghamu sunce luksuz...

U trojcu s bivšom nadom Tottenhama Jakeom Livermoreom i sidrašem Romaineom Sawyersom igra svoj najbolji nogomet otkad je na Otoku.

Štoviše, otkriće je na toj poziciji, a kako priznajen njegov otac, traume i mentalni ožiljci izazvani teškim ozljedama sad su stvar prošlosti.

„Imao je problema s operacijom koljena prije nekoliko mjeseci pa nije bio 100 posto, ali kad je to pregrmio i dobio priliku, ugrabio ju je i pokazao najbolje od sebe.“

Odjednom, navijači WBA se pitaju ono što je zvučalo utopijski prije samo nekoliko mjeseci, kad je Krovinović bio praktički na margini, a klub igrao sjajno – može li Bilićevo prvo pojačanje u WBA-u biti ovako dobro i u Premier ligi?

Nažalost po Bilića i Krovinovića, u ugovoru o posudbi nema otkupne klauzule pa će obje strane morati ponovo sjesti za pregovarački stol i pokušati pronaći rješenje. Prema informacijama koje stižu iz Portugala, to ne bi trebalo predstavljati problem...

Otkako je Krova napustio Benficu, portugalski velikan se nakrcao s još veznjaka i pogurao Filipa još niže u klupskoj hijerarhiji pa klub s Luza neće puno razmišljati. Iznos od 10 do 15.000.000 eura trebao bi biti dovoljan za trajan otkup ugovora, a navodno neće biti problem ni produžiti posudbu na još godinu.

Krovinović ne bi imao ništa protiv, iako u Engleskoj živi sam, već je navikao na to, uživa u svom stanu u birminghamskoj „draguljarskoj četvrti“ i pronašao je društvo među hrvatskim studentima u Engleskoj.

Slobodno vrijeme pokušat će iskoristiti kako bi kopirao šefa i naučio svirati gitaru, ali ne ide mu tako dobro, priznaje. U pauzi od satova gitare nastavit će se opuštati filmovima i video igrama, a otac kaže kako ne bi imao ništa protiv još jedne godine kod Bilića.

„Nek ostane i okuša se u Premier ligi, to bi bilo fantastično,“ podvukao je Jasenko Krovinović.

(foto: Reuters)

ostale vijesti

najnovije vijesti

najviše komentara

Eros s onoga svijeta

Ima brzinu, dribling i znanje za igranje u nekoj od lige petice, ali njegova arogancija i indiferentnost...

najčitanije vijesti

ili
Zaboravljena lozinka