vijest

0

Kako sam zaustavio Caniggiju: „Bili smo baš grubi, a ja sam posebno udarao...“

18.09.2019 09:28 | Germanijak

Danas, na dan kad Dinamo dočekuje Atalantu, navršava se 29 godina od onih 0-0 u Bergamu. Boban je bio zadužen za kreaciju, Šuker za golove, a otraga je sve nosio mladi, 21-godišnji Andrej Panadić. Večeras će biti na tribinama i navijati...

Veličina slova A A A

Uh, ne mogu vjerovati da je baš toliko prošlo, već 29 godina..., kaže nam Andrej Panadić (50), nogometni trener i igrač koji je sudjelovao u onom legendarnom dvostrukom okršaju Dinama i Atalante, od kojeg će se točno sutra navršiti cijelih 29 godina.

Pogledajte tečajeve za utakmicu Dinamo - Atalanta

Tog 18. rujna 1990. bio je utorak, kao uvertira je poslužila makljaža navijača Dinama s karabinjerima, BBB-ovci su onda još i zasuli teren bakljama u 55. minuti utakmice, a kad oni nisu bili u prvom planu, igrao se nogomet. Tvrd, čvrst, između jako dobrog Dinama i moćne Atalante, s megazvijezdom tog vremena u vrhu svoga napada. I, s druge strane, rješenjem koje je trener Josip Kuže ponudio za njega - Andrejem Panadićem.

"Da, moj zadatak bio je zaustaviti Claudija Caniggiju!", prisjeća se bivši igrač, stasiti stoper HSV-a, Sturma, japanske Nagoye...

"Sjećam se da smo u prvenstvo krenuli dosta loše, a igrali smo protiv iznimno jake Atalante. Nije tad bilo toliko stranaca kao danas, ali imali su jako dobre i čvrste talijanske igrače, s tim strašnim Cannigijom naprijed. Čovjek je u to vrijeme bio stvarno velika zvijezda,  odmah uz Maradonu, cijela Europa je pričala o njemu. I bilo ga je jako, jako teško čuvati, bio je iznimno brz i nezgodan, ali uspjeli smo odigrati 'nulu' na kraju", priča Panadić.

Ta je avantura u Bergamu bila veliki doživljaj za momčad s puno mladih igrača, s Ladićem, Lipovcem, Peršonom, Bobanom, Židanom, Shalom, Šukerom, Mladenovićem... I Panadićem.

"Ma sve to bilo je baš doživljaj. Mislim da smo putovali busom, iako više nisam siguran, a kad smo došli tamo, vidjeli smo neki drugi svijet. Oni svi na stadion dolaze u bijesnim autima, zalizani i ulickani... Cijela ta atmosfera nas je baš motivirala, bili smo strašno napaljeni. I znali smo kako ćemo doći do cilja", kazao je Andrej pa otkrio na što točno misli:

"Sama utakmica bila je jako čvrsta, čak i gruba. Pogotovo s naše strane. Moram priznati da sam ja bio dosta grub... Dobio sam zadatak da stojim bliže Caniggiji i znam da je bilo jako puno faula i prekida. Neću reći da smo se tukli, ali otprilike je to bilo to. Znali smo da je to jedini način. Imali smo na kraju čak i dvije, tri prilike da zabijemo. Da smo uspjeli dati barem jedan gol, siguran sam da bismo ih prošli."

Među navijačima Dinama u međuvremenu su nastale brojne legende o ovom gostovanju, o "danu kad je Europa upoznala BBB-ovce", ali igrači se nisu previše obazirali na ono što se događa na tribinama. Ili, u ovom slučaju, nisu se uopće obazirali.

"Mi to na utakmici nismo ni vidjeli što se događa. Bili smo u hotelu i na stadionu, potpuno odvojeni od svega, ništa nismo osjetili. Tijekom utakmice smo vidjeli da se nešto događa, da je nekakva galama, ali tko bi se na to obazirao u takvoj utakmici... Čovječe, igraš protiv Caniggije, nemaš kad gledati okolo!", sa smiješkom priča Panadić.

Završila je ta prva 0-0, dio navijača brinuo je kako izaći iz talijanskog zatvora, a igrači su se pripremali za uzvrat, i to s novim trenerom. Josip Kuže je između dvije utakmice otišao, a momčad je uoči uzvrata preuzeo Zdenko Kobešćak.

"U Maksimiru je bila sjajna atmosfera, stadion pun k'o šipak! Ali dobro, na to smo i bili naviknuti, jer otkad sam 1988. došao u Dinamo, stadion je uvijek bio pun, s kime god igrali", prisjeća se Panadić pa nastavlja priču:

"Poveli smo, Zvone je zabio strašan gol iz slobodnjaka, poletjeli smo nakon toga, no onda se dogodila ona poznata situacija. Caniggia je bio u šesnaestercu, Peršon uz njega, ovaj je pao i sudac je pokazao na penal... Mislim da 90 posto sudaca to ne bi sudilo, ali ovaj je svirao. Eh, da smo tad imali VAR... Ovako su Talijani dobili 'poguranac', jer ipak su dolazili iz jače lige, a mi više nismo uspjeli zabiti drugi gol i ispali. Sjećam se da sam bio jako tužan poslije te utakmice, jer bili smo stvarno blizu."

Još više je mogao žaliti kad je godinama poslije veliki Caniggia, nogometni boem čuven po izjavi "ako je kokain droga, onda sam ja narkoman", priznao da je taj penal odglumio. I odveo Atalantu dalje. Kod igrača Dinama tuga ipak nije dugo potrajala, jer stizali su novi problemi, sasvim druge vrste.

"Da, brzo smo to nekako zaboravili, jer bila su to turbulentna vremena. Taman je u to vrijeme počinjao rat, nikome nije bilo jednostavno, nismo znali hoćemo li igrati prvenstvo, što nam slijedi...", pamti Panadić.

Prošlo je, dakle, točno 29 godina, svijet nogometa doživio je ogromne promjene u ta nepuna tri desetljeća, a ove dvije momčadi opet se susreću. Ne u Bergamu, nego u Maksimiru. I ne više u Kupu Uefe, nego u Ligi prvaka.

"Ovo danas je potpuno drugačija priča", prebacuje se Andrej Panadić iz perfekta u prezent.

"Dinamo u ovom trenutku ima sjajno iskustvo. Praktički ista momčad na okupu je drugu sezonu, stvorilo se zajedništvo, a sjajno je i što imaju puno međunarodnih utakmica iza sebe. Imaju i veliku širinu, mogu bez problema igrati prvenstvo i Europu, ali i kvalitetu, igrače koji su dovođeni ciljano. I s većinom su pogodili", govori Panadić, oduševljen načinom na koji radi kolega Bjelica.

"Vidi se stil, način, ideja i disciplina u igri, točno se zna što je čiji zadatak na pojedinom dijelu terenu, a to je zasluga stožera koji vodi momčad. Vidi se da je sve to odlično utrenirano, igrači Bjeličine ideje dobro provode u djelo, a imaju i individualnu kvalitetu. Međutim, mislim da je puno važnije što imaju momčadsku kvalitetu, što je jasna podjela posla. To je jako uočljivo gledajući sa strane, taj dio za koji je zadužen trener."

Dolazak Atalante ispunit će stadion, ljudi danas dolaze gledati Dinamo, a ne protivnike. Pa i nije neki problem što se talijanski predstavnik zove Atalanta, a ne Juventus, Inter, Milan...

"Atalanta možda nije atraktivna kao najveći talijanski klubovi, ali to je momčad prepuna reprezentativaca ozbiljnih nogometnih zemalja. Iličić igra za Sloveniju, Pašalić za Hrvatsku, Zapata i Muriel za Kolumbiju, Kjaer za Dansku, Freuler za Švicarsku, pa Gomez, koji bi svakako morao igrati za Argentinu... To su sve izvanredni igrači, sjajna su momčad, koju vodi izvrstan trener. Gian Piero Gasperini ima svoju ideju, nije tipičan talijanski trener, ali vidi se njegova ruka u onome što igraju, fenomenalno ih je posložio. Oni su i agresivni, i taktički posloženi u defenzivi, i opasni prema naprijed... Pa lani su ljudi bili treći u Serie A! To sve govori", logično rezonira Panadić.

Generalku za Dinamo imali su crno-plavi iz Bergama u prvenstvenoj pobjedi protiv Genoe, iako nisu igrali u najbolje mogućem sastavu.

"Čini mi se da su jako ozbiljno shvatili Dinamo. Evo, četiri, pet igrača su odmarali ovaj vikend protiv Genoe, oni će sigurno igrati u Maksimiru. I logično mi je da imaju respekt prema Dinamu, jer Dinamo je sve svoje europske utakmice odigrao jako dobro. A danas svi sve gledaju i prate, jako dobro se zna koliko su modri opasni. Očekujem da će svi protivnici, i Šahtar, pa čak i City, vrlo oprezno pristupiti utakmicama protiv modrih. Ne kažem da će ih se pribojavati, ali znaju svi da Dinamo ima kvalitetu", kaže Panadić.

Impresioniran je, kao bivši vrhunski branič, načinom na koji su momčad prošle sezone predvodili Dilaver i Theophile-Catherine, ali stalno se vraća na tezu da je Dinamo prije svega momčad.

"Svi igrači pokazali su da mogu igrati na top nivou, teško je tu nekoga izdvajati, ali reći ću i ovo... Ako Joao Felix vrijedi 126 milijuna eura, onda i Dani Olmo vrijedi toliko! Taj dečko napreduje iz sezone u sezonu, došao je do razine da ga želi pola Europe, a jedini problem na tržištu je što dolazi iz slabije lige poput HNL-a. To je tako, ali svejedno se tu radi o kapetanu mlade reprezentacije Španjolske, jednom od najboljih igrača Eura U-21... Felix je odličan igrač, no uvjeren sam da Olmo nije ništa lošiji od njega. I da ne bi smio vrijediti tri ili četiri puta manje", naglasio je Panadić.

Bit će vjerojatno na tribinama u Maksimiru, navijati za klub u kojem je proveo šest godina igračke karijere, čiji dres je nosio i kad se zvao Dinamo, i kad je bio HAŠK Građanski, i kad je postao Croatia... No emocije ga ipak neće ponijeti u nebesa, u nerealna očekivanja.

"Neću reći da će Dinamo pobijediti, ali svaki pozitivan rezultat bio bi super, jer znamo protiv koga igraju. Bude li Dinamo treći, bit će to sjajan rezultat. I to će značiti da će nekoga i 'maznuti'. Priča se o tom drugome mjestu, ali realno, i treće bi bilo velik uspjeh u ovom društvu", zaključio je Panadić.

(foto: Pixsell)

ostale vijesti

najnovije vijesti

najviše komentara

najčitanije vijesti

ili
Zaboravljena lozinka