vijest

0

Juve ga ekspresno otpisao, skoro ga izboli nožem pred obitelji, a sad je najbolji strijelac Europe

07.12.2019 08:07 | Ivan Grubišić

Fantastična sezona napadača koji je konačno došao na svoje.

Veličina slova A A A

Kako bi uspjeli kao nogometaši, mora se poklopiti mnoštvo faktora. Od onih bazičnih – talenta, uvjeta odrastanja i radne etike, do onih manjih faktora koji se nadograđuju stasavanjem. Tu mislimo na adekvatnu prehranu, kvalitetnu periodizaciju treninga tijekom odrastanja u skladu s muskulaturom pojedinačnog nogometaša, odgoj, psihofizički karakteristike, fokusiranost na cilj i determiniranost ka uspjehu.

Sve to imao je Ciro Immobile, ali nedostajalo mu je još nešto – adekvatan sustav u koji će se kao specifičan dijelić uklopiti u nečiju slagalicu.

Poput dobro poznatih nam priča, talijanski je reprezentativac krenuo 'standardnim' putem jednog Europljanina rođenog krajem prošlog stoljeća. Rođen je i odrastao u Torre Annunziati, gradiću pored Napulja koji je dva puta sravnjen sa zemljom prilikom erupcije Vezuva. Nabijanjem lopte s mlađim bratom Luigijem od zid zgrade podno poznatog vulkana, 'skrenuo je pažnju' svojih roditelja koji su ga upisali u nogometnu školu lokalnog kluba. Nakon neuspjelih pokušaja u omladinskom pogonu Empolija i Salernitane, probio se u relativno nepoznatom Sorrenteu gdje je utrpao 30 golova u jednoj sezoni.

Tamo ga je kao tek punoljetnu osobu prepoznao imenjak i legenda Ciro Ferrara i doveo u mladu momčad Juventusa. Bio je sjajan u Primaveri, čak i najbolji strijelac Viareggio turnira, a prvu priliku u seniorskom dresu Bianconera dobio je pod Claudijem Ranierijem.

Ali, nije uspio.

Debitirao je u posljednjoj minuti susreta protiv Bologne u ožujku 2009. godine, zamijenivši velikog Alessandra Del Piera. Golobradog Ciru već su mnogi vidjeli kao novog Alexa, ali to se ubrzo ispostavilo kao potpuno pogrešna pretpostavka. To su mu bile jedine minute u dresu Stare dame te sezone, a godinu potom dobio je sveukupno osam minuta u dva nastupa u Serie A te još jedan u Kupu.

Vidjelo se da se Immobile nije uklopio. Uslijedile su posudbe u Sienu i Grosseto, ali tek se u sezoni 2011./12. probio u Serie B. Prešao je u Pescaru, gdje su ga čekali mladi Marco Veratti i Lorenzo Insigne, a Ciro je eksplodirao zabivši sjajnih 28 golova u 37 nastupa u Serie B. Popularni trener Zdenek Zeman savršeno ih je uklopio u svoj izrazito ofenzivni sustav, čime je naš glavni protagonist došao na radar svih prvoligaša s 'Čizme'.

 

 

Birao je u koji klub će otići – i odabrao krivo. Sljedeća destinacija bila mu je Genoa gdje je zabio tek pet golova u cijeloj sezoni. Nije uvijek ni bio starter, a shvatio je da mora dignuti sidro ukoliko ne želi ponovno na sebe navući veo sumnje.

Uslijedio je odlazak u Torino – ponovno pun pogodak. Gian Piero Ventura, neuspješni prethodnik Roberta Mancinija na klupi reprezentacije Italije, tada je oformio vrlo dobru momčad u Pijemontu. Immobilea je upario s Alessiom Cercijem i tada se već moglo vidjeti ono što je danas postao očigledan fakt – Ciro Immobile najbolje funkcionira u sustavu s dva napadača gdje ima slobodu kretanja i traženja rupa u međuprostorima između suparničkih veznih i obrambenih linija, kao i među 'pukotinama' između stopera i bočnih igrača.

Na Olimpijskom stadionu u Torinu, nekada nazvanom po zloglasnom fašističkom vođi Benitu Mussoliniju, brzi Ciro se zadržao također jednu sezonu. Odlična 22 gola i titula Capocannonierea bila su preporuka za dolazak u Borussiju Dortmund, istu onu koju je upravo napustio Robert Lewandowski.

Počeci na Signal Iduna Parku su izgledali obećavajuće, ali Ciri nije odgovarao život u Njemačkoj.

„Nijemci su hladni“, rekao je Talijan po dolasku u Dortmund. „U osam mjeseci nijedan suigrač me nije pozvao kući na večeru“.

Bilo je jasno da se rođeni Kampanjac neće zadržati u „hladnoj Njemačkoj“. Uslijedila je epizoda u Sevilli koja je bila još neuspješnija sa samo dva gola u Primeri u polusezoni 2015./16. Potom se odlučio vratiti u domovinu.

Odakle je otišao, tamo se vratio. Torino je vidio kao dobru odskočnu dasku za reinkarnaciju karijere, a pet golova u drugom dijelu te sezone primijetio je Lazio. Odlučili su riskirati s neprilagodljivim Cirom i doveli ga na ljeto 2016. godine. Iako se nije moglo znati zasigurno, pogotovo nakon loše epizode u Ruhru, trener Biancocelesta, Simone Inzaghi, imao je povjerenja u sebe, svoj sustav i na kraju u Immobilea.

Napadač je stigao na Olimpijski stadion, ovog puta u Rimu, u transferu vrijednom tek devet i pol milijuna eura. Nije to mala cifra za 'mačka u vreći', ali ako znamo da je Ciro u manje od tri i pol godine stigao do brojke 100 u rubrici golova u dresu Lazija, onda možemo zaključiti da je to bagatela.

Međutim, njegov dolazak u talijansku prijestolnicu nije se svidio gorljivim navijačima njegovog bivšeg kluba, Pescare. Prije godinu i pol dana, dok je bio na odmoru sa kćerima i suprugom – zbog čijeg datuma rođenja nosi broj 17 na leđima – nožem ga je napao pripadnik Pescarinih 'ultrasa'. Srećom po Ciru i njegovu obitelj, tek što je napadač isukao hladno oružje prilikom verbalnog obračuna, nogometaševi prijatelji su ga stigli razoružati prije nego je postalo prekasno.

Osim ovog izoliranog incidenta, reprezentativac Azzurra pronašao je ugodno utočište u domovini, u Rimu posebice. Što je važnije za njegovu karijeru, pronašao je sustav koji mu najviše odgovara. Inzaghi je podredio momčad njemu i njegovim napadačkim sposobnostima u sustavu 3-5-2, gdje ima slobodnu rolu u vrhu napada sa suigračem Joaquinom Correom.

Immobile je u prvoj sezoni upisao 23 gola, da bi pretprošle uzeo titulu za najboljeg strijelca Italije sa 29 golova na svom kontu. Jedan je od najkonzistentnijih golgetera u Serie A u dugo vremena. Način na koji vreba protivničke obrane na spavanju je u rangu, također preporođenog, Jamiea Vardya u Leicesteru. Međutim, Immobile je puno raznovrsniji nogometaš od Engleza. Odličan je u izgradnji igre, ima jednako fantastičnu egzekuciju, kako nogom tako i glavom, a čitanje situacije i manipulacija prostorom kroz mnogobrojna utrčavanja i širenja obrane su sada već na elitnoj razini.

Ironično, forte mu je upravo suprotan od prezimena koje na talijanskom znači 'nepokretan'.

Lazio je upravo zbog njega u ovom trenutku momčad s najboljom gol-razlikom u Serie A, druga najefikasnija momčad lige s 33 gola, iza Atalante i trećeplasirana momčad na ljestvici iza Intera i Juventusa. Sam Immobile zabio je 17 prvenstvenih pogodaka u dosadašnjem dijelu sezone, odnosno više od polovice od cijele momčadi 'Laziala'. Osim toga, ima i pet asistencija koje je ostvario prvenstveno zato što se obrane uglavnom koncentriraju na njega pa igrači poput Corree ili Luisa Alberta dobiju dodatnog prostora kojeg Immobile osjeti 'bez gledanja'.

U ovom trenutku, Immobile kao fantastičan primjer all-round golgetera grabi prema Zlatnoj kopački za ovu sezonu. Bit će borba do samog kraja s još jednim napadačem koji igra u životnoj formi – Robertom Lewandowskim. Poljak ima jedan zgoditak manje (iako Lewa prednjači u drugim natjecanjima, poglavito europskim), a tek smo na početku prosinca.

Gledajući sve ovo, lako je pomisliti da je Stara dama napravila veliku grešku puštanjem tadašnjeg tinejdžera Ciru. Poglavito ako znamo da je nedugo potom na klupu sjeo Antonio Conte koji voli igrati u sustavu 3-5-2. Međutim, pitanje je bi li se tada još mladoliki napadač na početku karijere uspio izboriti za status kod Contea koji ga je vodio kao mladića u posudbi na Sieni. Vjerojatnije je da je trebao čekati pravu momčad u pravo vrijeme, kao i pravo okruženje. U Rimu toliko uživa u pažnji navijača da je ove godine kupio kuću odmah do Olimpica.

Vjerojatno je trebao čekati da se potpuno stabilizira u jednoj momčadi kako bi postao ono što jest – jedan od najboljih polivalentnih golgetera u ovom trenutku koji sije strah i trepet obranama diljem Italije i Europe.

Upravo bi on mogao pomrsiti planove klubu koji ga je otpisao nakon samo četiri utakmice – na njegov Olimpico večeras dolaze upravo Bianconeri.

Piše: Ivan Grubišić

(Foto: Reuters)

ostale vijesti

najnovije vijesti

najviše komentara

najčitanije vijesti

ili
Zaboravljena lozinka