vijest

0

Gorica je Velika? Kad je riječ o sportu, bit će i veća...

09.06.2019 08:08 | Germanijak

Jedini je to grad, uz Zagreb, s prvoligašima u nogometu, košarci i rukometu. Grad je to koji je dao obje finalistice na prvenstvu Hrvatske u karateu. Ovdje se u sport ulaže sve više, a čeka se i što će biti s Kinezima, sa stadionom...

Veličina slova A A A

Znaš što, godinama me ozbiljno živcirala jedna stvar... Dođem, recimo, na more, netko me pita odakle sam, a kad kažem 'iz Velike Gorice', već u sljedećoj sekundi me dočeka to: 'Aha, Slovenija!' I onda ljudima moraš objašnjavati da to nije Nova Gorica, da je to grad pokraj Zagreba, da je tu aerodrom, da je to šesti po veličini u Hrvatskoj... Uvijek me šokiralo koliko ljudi nikad nije doslovno ni čulo za moj grad, priča nam pomalo ogorčeno Velikogoričanin Nikola, jedan od onih koji se deklariraju kao lokalpatrioti.

No već u sljedećem trenutku lice se razvuče u osmijeh.

"E, sad to više nije tako. Sad svi znaju gdje je Velika Gorica. I da nije u Sloveniji."

Grad je to i dalje u blizini Zagreba, ni 15-ak kilometara od centra metropole, aerodrom je i dalje tu, veći i ljepši, statistike kažu da je i dalje to šesti grad po broju stanovnika u Hrvatskoj... A opet, za Veliku Goricu danas mnogi znaju zahvaljujući - sportu! Što je, realno, još donedavno bilo potpuno nezamislivo, jer velikogorička sportska priča, njezin rast i razvoj, novijeg je datuma.

"Uvijek se volimo pohvaliti podatkom da je Velika Gorica jedini gradu u Hrvatskoj, uz Zagreb, koji je ove sezone imao prvoligaša u muškom nogometu, košarci i rukometu. Pazite, to nije imao ni Split, ni Osijek, ni Rijeka... Nitko, samo Zagreb i Velika Gorica", govori predsjednik velikogoričke Zajednice sportskih udruga Goran Kovačić.

Bivši je košarkaš, bivši tajnik KK Gorica, ali u razgovoru o usponu sporta u njegovu gradu često će se odmaknuti od svog "matičnog" sporta, pa odvesti razgovor na ostale momčadske sportove, na borilačke sportove i njihov kamion medalja, na rekreativce... Gledajući iz perspektive ljudi koji vode velikogorički sport i u njemu rade, svijet je danas definitivno ružičast.

Iako, nije uvijek bilo tako. O ne, daleko od toga. Ne tako davno najbolji nogometni klub iz ovoga kraja bio je trećeligaš Polet iz obližnjeg sela Buševca, nekadašnji prvoligaš Radnik tavorio je u četvrtom rangu natjecanja, a svi ostali od ukupno 17 goričkih klubova bili su još i niže. Košarka se igrala čak i u trećoj ligi, u teškom amaterizmu, rukomet se mučio u pokušajima da se klub stabilizira u prvoj ligi, pa je godinama jedina zaista lijepa sportska priča iz ovoga grada bila Azena, jer goričke odbojkašice su u prvim godinama 21. stoljeća bile odmah do nedodirljive Mladosti.

Danas je Azena na nešto nižim granama, u gradu je pokrenuto još nekoliko odbojkaških klubova, a bivše igračice Azene okupile su se u projektu HOK Gorice, kluba koji posljednjih pet godina radi s djevojčicama, dok seniorska ekipa napreduje korak po korak.

"Šteta zbog toga svega, ali klub se zapravo počeo raspadati nakon što umro legendarni Deda, Antun Azenić. On je osnovao klub, sve to vodio, a nakon njega je sve otišlo kvragu", priča nam naš prijatelj Nikola, odlično upućen u svijet goričkog sporta.

Azene, dakle, u onom nekadašnjem obliku više nema u ozbiljnoj ulozi, ali zato u velikogoričkom sportu ima - svega ostaloga. Nogometaši su briljantnom sezonom postali najbolji debitant u povijesti Prve HNL, košarkaši su igrali polufinale Kupa Krešimira Ćosića i ostali za loptu ili dvije daleko od polufinala prvenstva, a rukometaši su uvjerljivo uzeli prvo mjesto u Ligi za ostanak. Padali su ove sezone u Velikoj Gorici i Hajduk, i Rijeka, i Osijek, i Cibona, i Split... Kad je o momčadskim sportovima riječ, o ovim "najjačima", Velikogoričani imaju u čemu uživati, imaju što pratiti.

"Gledaj, kad je o tome riječ, jedna stvar je ključna kad je riječ o ovom gradu. Gorica ti je, kako ja to volim reći, Hrvatska u malom. Ovo je grad koji je zadnjih nekoliko desetljeća narastao za nekoliko puta, prerastao sve projekcije iz neke davne prošlosti. Danas je to grad koji s okolicom ima 70.000 stanovnika, a jako velik dio toga su ljudi koji su se doseljavali iz svih krajeva Hrvatske. I zato su danas Goričani često ujedno i Dalmatinci, Slavonci, Hercegovci, Ličani, Bosanci, Zagorci... I zato mi se čini da se ljudi malo teže identificiraju s goričkim klubovima, da ih i dalje ne doživljavaju svojima u punom smislu. Ali dobro, vidim da se i to počelo mijenjati, vjerujem da će kroz nekoliko godina sve doći na svoje", analizira situaciju naš vodič Nikola, dodajući podatak da je HNK Gorica bila peta po gledanosti u HNL-u kao argument za takvu tvrdnju.

A kad je već tako, kad je već ovo "Hrvatska u malom", valjda i nije posebno čudno što se u svemu tome posebno izdvaja jedna linija koja je stotinama kilometara daleko od srca Turopolja. Linija dugačka nekih pedesetak kilometara, koja vodi od Mostara nizvodno Neretvom preko Metkovića. Trener košarkaša je Josip Sesar, dijete Mostara i najbolji trener hrvatske lige, na klupi rukometaša je Andrija Nikolić, trener koji je došao u sklopu suradnje s PPD Zagrebom, stručnjak iz Opuzena, a trener nogometaša je Sergej Jakirović, drugi u poretku za najbolje trenere u HNL-u. Rođeni Metkovac mostarskih korijena...

Imala je Velika Gorica ove sezone i drugoligaša u ženskom rukometu, pojavljuje se i u priči o trećeligaškom nogometu kroz zanimljivu priču NK Kurilovca, svojevrsne filijale prvoligaša Gorice, a kad se doda još i podatak da su se na prvenstvu Hrvatske u karateu u finalu susrele dvije Velikogoričanke, cure iz istoga kluba, cijela slika dobiva još potpuniji okvir. Skupljale su se medalje u praktički svim borilačkim sportovima, a posebno je lijepa priča o velikogoričkom judu. Gradski klub zove se Pinky, medalje sa svih strana su i tamo stvar navike, a tu je još i Judo klub za osobe s invaliditetom Fuji. Klub je to koji obara s nogu gdje god se pojavi, spoj sporta i humanosti koji ostavlja bez daha, na čelu s nekadašnjom prvakinjom Hrvatske u judu Marinom Drašković.

I kad se sve to spoji, dobije se kompletna i cjelovita slika o sportskom životu jednoga grada kojeg se desetljećima smatralo spavaonicom grada Zagreba, čiji su klubovi imali "uspavane" ambicije, a ljudi iz ovoga kraja malo razloga da se "navuku" na lokalni sport. I zato su Goričani godinama navijali za Dinamo, Hajduk, Cibonu ili PPD Zagreb, a svoje klubove najčešće zaobilazili. I zanemarivali.

Danas je to sve manje tako, a recept za uspjeh zapravo je prilično jednostavan. U njemu su rad, rad, rad i - lova! Simple as that, rekli bi Ameri... Ovoga prvoga bilo je i u prošlosti, naši domaćini spremno će nam nabrojati cijeli niz ljudi koji su zadužili sport ovoga kraja, ali sad ima i financijske stabilnosti, što je ipak temelj svake priče o ozbiljnom bavljenju sportom. Stvari su se počele mijenjati prije desetak godina, a ključ svega bili su, naravno, ljudi.

"Neki imaju prigovora na rad našeg gradonačelnika Dražena Barišića i njegove ljude, to je u politici normalno, mora biti i kritičara, ali gledajući sport, mislim da je čovjek napravio stvarno puno. Očito razumije sport, podržava ga, a tako je uvijek lakše uopće početi nešto ozbiljno raditi", govori nam Nikola, uz dodatak da je i sam bio dio jednog od gradskih sportskih kolektiva, pa zna o čemu priča.

Posljednjih godina proračunska izdvajanja za sport stalno se povećavaju, otišlo je to i debelo preko deset milijuna kuna na godišnjoj razini, a uz to se ulaže i u infrastrukturu, klubovima se omogućilo da besplatno treniraju u novoj gradskoj dvorani, a s time su, logično, došli i rezultati.

Uz politiku, očito sklonu sportu, pojavilo se tu još nekoliko važnih likova. Nenad Črnko, čovjek koji je 2009. ušao u vrlo ambicioznu priču s HNK Goricom, prije toga je bio predsjednik - zvučat će možda poznato - Poleta iz Buševca. Da, onoga kluba iz sela smještenog uz cestu za Sisak koji je koju godinu prije uspio nadmašiti ugašeni Radnik, biti u rangu više...

"Čovjek je u Buševcu pokazao da zna raditi, a to je i potvrdio kroz ovih deset godina u Gorici. Krenuli su 2009. iz treće lige, odmah ušli u drugu i onda čekali trenutak kad će biti spremni za Prvu HNL. I očito su dobro procijenili, jer ono što su napravili ove sezone gotovo je nevjerojatno. Zamisli, ove godine se počelo događati da ljudi zaustavljaju nogometaše Gorice na ulici, da traže fotku ili im samo žele stisnuti ruku. Pročitao sam negdje da ih nakon treninga klinci čekaju za autograme, da su im baš idoli... To ti je do jučer ovdje bilo potpuno nezamislivo", oduševljeno nam priča Nikola.

Dok smo šetali ovim lijepim, iznimno mirnim gradom, ugledali smo i plakate za "Noć borilačkih sportova", kažu nam da je riječ o borilačkom "eventu" na otvorenom, u središtu grada, jedinstvenom u Hrvatskoj. Naišli smo i na natpis "Rekreatur", objasnio nam je Nikola da je to dan posvećen rekreativcima, pa nas odveo do poligona za street workout, također u središtu grada... Sport se ovdje, u ovom gradu, očito zaista "primio".

 

A bit će, uvjeravaju nas Goričani, još i puno bolje! Ako se pita ljude u nogometnom klubu, sljedeće sezone cilj je izboriti nastup u europskim natjecanjima. Pita li se novog predsjednika košarkaškoga kluba, želja mu je da Gorica u narednim godinama igra - finale prvenstva. Rukometaši, hvala na pitanju, također pucaju visoko, u suradnji s PPD Zagrebom žele izgraditi klub koji će redovno igrati u Europi, a ni to nije sve.

"Konačni cilj nam je da se Veliku Gorica prepoznaje kao, između ostaloga, i grad sporta. U planu je izgradnja judo doma za naše klubove, a želimo se više posvetiti i gimnastici, kao i podići odbojku na puno višu razinu. I dalje ćemo ulagati u sport, izdvajati sredstva, ali i stvarati preduvjete da se sport poveže s gospodarstvom", nabraja gorički gradonačelnik Barišić kad priča o budućnosti.

Koja, očito, ima strašnu perspektivu. Zbog kvalitetnih ljudi koji u njemu rade, zbog ulaganja i planiranja budućnosti, ali i zbog - Kineza! To je, naravno, poseban dio svemu ovome, dodatak koji sve nabrojano potencijalno stavlja u još bolju poziciju. Kineski investitori, poznata je to već priča, žele u Velikoj Gorici graditi stadion za 35.000 ljudi, uz njega i nogometni kamp, hotele... Za život grada općenito, a pogotovo kroz prizmu sporta, bio bi to nevjerojatan "boost", jako dobar poguranac u ostvarivanju velikih ambicija.

"Puno se toga priča po gradu, ali nitko zapravo nema pojma što će se tu događati, što će točno Kinezi graditi. I hoće li uopće. Neki kažu da će se raditi taj veliki stadion, na kojem bi igrala i HNK Gorica, samo nikome nije jasno kako se to misli puniti. Bilo bi loše da stadion bude neiskorišten, ali ja nekako sumnjam da Kinezi nemaju cijeli plan kako izvući nešto iz svog ulaganja", analizira naš frend Nikola.

Pred sportskom Velikom Goricom, očito, lijepa je budućnost. A pred gradom Velikom Goricom i konačna afirmacija. I Nikolinom sinu, uvjereni smo, neće se događati ono što se događalo tati. Kad, recimo, negdje na moru kaže da je iz Velike Gorice, neće se više spominjati Slovenija.

"Gorica? Uh, vi imate super sportaše..."

Grad je ovo koji je dao Tomislava Butinu, Andreja Panadića i Marija Cvitanovića, grad kroz čiji su klub prošla četiri NBA igrača (Kasun, Rudež, Žižić i Zubac), grad koji je dugo bio "uspavan". Ali više nije. Jučer spavaonica, sutra važan sportski centar Hrvatske? Tako bi nekako, po svemu sudeći, moglo ispasti...

(foto: Pixsell)

ostale vijesti

najnovije vijesti

najviše komentara

najčitanije vijesti

ili
Zaboravljena lozinka