vijest

0

Divovi hodaju HNL-om...

09.06.2020 00:02 | Andrija Vuković

Robusni napadači vratili su se u modu, a taj trend prati i domaća nogometna elita. Nikad nije bilo više robusnih napadača u HNL-u, samo ih Hajduk i Varaždin nemaju... Više im nije dovoljno samo zabiti, moraju znati nešto i odigrati, koliko sam puta čuo ono 'keep the fu***ng ball'!

Veličina slova A A A

Bruno Petković 193 centimetra, Mirko Čolak 188, Mirko Marić 188, Antonio Mance 189 Mario Budimir 193, Indrit Tuci 191, Cheriff Ndiaye 188, Ognjen Mudrinski 187, Ivan Krstanović 195, Ivan Mamut 192, Komnen Andrić 189...

Robusni centarfori ponovo su u modi, treneri u prvoj HNL sve češće daju prednos visokim i jakim napadačima pred hitrim, pokretljivim špicama. Gotovo svaki domaći prvoligaš ima barem jednog napadača visokog preko 188 centimetara u rosteru i uglavnom su prve opcije u napadu, Dinamo ima reprezentativca Petkovića, koji sličnu ulogu igra i kod Dalića, Rijeka ima Čolaka, Osijek prvog topnika lige te strijelca 17 golova, Mirka Marića... Osam od deset momčadi u HNL-u ima barem jednog takvog napadača u kadru i dobro im ide, jedino Hajduk i Varaždin zasad odolijevaju trendu i imaju centarfore prosječne visine...

„Može se reći da su visoki, fizički malo jači napadači u modi u domaćoj ligi. Ima ih stvarno puno. U moje vrijeme, posebno u Engleskoj, svaka momčad je imala po jednog takvog u momčadi, ali zato što se igralo uglavnom s dvojicom napadača. U HNL-u je znao biti jedan, dvojica dominantnijih po razdoblju, ali nikad ovoliko odjednom," rekao je za Germanijak bivši napadač Dinama i belgijske reprezentacije Branko Strupar.

„Kažem, u Premier ligi je to nekoć bilo pravilo, imati jednog visokog i jednog brzog u napadu, jer se uvijek igralo 4-4-2. Tako si igrao kad gostuješ na Traffordu i kad ti doma dođe Southampton, ali danas je nogomet drugačije koncipiran. Zato me čudi što ih je toliko.“

„Igra se često s jednim napadačem pa igračima našeg profila nije dovoljno biti samo visok i igrati glavom. Moraš znati sačuvati loptu, odigrati nešto... Koliko sam puta na treninzima čuo „keep the fucking ball“, to je najvažnije, znati zadržati loptu na suparničkoj polovici, pročitati igru i zatim uposliti suigrača u prilici. To je takvom igraču jednako bitno kao i zabiti.“

„Kad sam bio zlatna kopačka u Belgiji, imao sam 18 golova i 20 asistencija. Petkoviću znaju napisati da je u krizi čim ne zabije nekoliko utakmica, ali čovjek namješta jednako koliko i zabija. Radi ogroman posao u pripremi gola, nije mu posao samo zabiti

 

HNL

Tko najbolje koristi takav profil špice u domaćoj ligi?

„Dinamo Petkovića. Zašto? Jer je preko pozicije devetke u klubu uspio izboriti mjesto u reprezentaciji i to u konkurenciji kakvu ima u nacionalnoj momčadi. Izbacimo li njega, imate tog Marića iz Osijeka, on je odličan strijelac, visok je i ima dobar pregled igre. Čolak se također dobro snašao u Rijeci, Krstanović ima blizu 100 golova u HNL-u, godine mu izgleda ne smetaju, pa imate Budimira u Lokomotivi...“

Strupar primjećuje kako svi spomenuti igrači imaju nešto zajedničko, kako na svoj visok okvir imaju sjajnu tehniku, također kako svi imaju pozadinu u malom nogometu...

„Petković i Krstanović su igrali mali nogomet. Možda imaju sličnu priču kao moju. Ja sam kao klinac bio odličan tehničar, to mi je bila najveća kvaliteta, ali jedno ljeto narastao sam 20 centimetara i treneri su me prebacili u napad očekivajući od mene golove glavom. Nisam imao osjećaj za skok, tajming, ništa... Morao sam to naučiti, morao sam ponovo svladavati koordinaciju pokreta jer sam izrastao, ali tehnika je ostala. Vjerujem, oni su također prolazili slično u mlađim kategorijama. Zato danas tako suvereno vladaju loptom,“ komentira Strupar.

Od ovog trenda profitirala je i nacionalna momčad koja nije dugo morala čekati igrača poput Marija Mandžukića po njegovu umirovljenju iz kockastog dresa. Daliću se u kvalifikacijama nakon Mundijala u Rusiji ukazao Bruno Petković, a u slučaju njegove ozljede ili kartona, izbornik nogometne reprezentacije može se osloniti na domaći bazen, ako ne želi mijenjati koncepciju igre.

„Petković me doista iznenadio načinom na koji se priviknuo na igru reprezentacije. Nakon Mandže je sjeo na tu poziciju ono što se kaže kao kec na desetku. To što učinio nije lako, dosad je igrao jedino u HNL-u, a kad dođeš u reprezentaciju, igra se dvije ili tri razine iznad te se nije lako priviknuti tako brzo."

"Tako je meni bilo kad sam stigao u Premier ligu. S vremenom sam se uspio naviknuti jer igraš utakmice protiv jače konkurencije u kontinuitetu, ali zamislite kako je Bruni, igra dva mjeseca u HNL-u sa slabijom konkurencijiom i onda ubaci u brzinu više na tjedan dana i dvije utakmice na reprezentativnoj razini. Čudo je,“ zaključio je Branko Strupar.

(foto: Pixsell)

 

ostale vijesti

najnovije vijesti

najviše komentara

najčitanije vijesti

ili
Zaboravljena lozinka