vijest

0

Dinamo je srušio najgori napadač na svijetu

15.03.2019 10:22 | Germanijak/A.V.

Počeo je ozbiljno trenirati nogomet tek u dvadesetoj, u Benficu je stigao s 30 i u četiri godine upisao se u njezine povijesne knjige, a u Brazilci smatraju kako je najgori napadač na svijetu.

Veličina slova A A A

Zagrebački Dinamo sinoć se do 71. minute držao junački protiv moćne Benfice na njezinom stadionu, portugalski velikan djelovao je pomalo impotentno dok je kružio oko bloka Modrih, a potom se pojavio on. Trebao mu je djelić sekunde, samo trenutak nepažnje koji su mu poklonili stoperi Nenada Bjelice i sve je bilo gotovo. Iskusnom napadaču poput njega nije trebao bolji poziv i poslao je jednu traljavu loptu iza leđa Livakoviću. Iako je do kraja susreta trebalo biti još 20-ak minuta plus produžeci, gotovo svi na stadionu osjetili su kako je ova utakmica, odnosno Dinamovo proljeće, upravo završilo.

Ime mu je Jonas Goncalves Oliveira i s 34 na grbači u poznijim je nogometnim godinama, ali to mu ne smeta puno, naprotiv, ona izreka o starenju kao vino u njegovom slučaju itekako ima smisla. Naime, stigao je u Benficu kad je već bio u četvrtom desetljeću života, a danas, četiri godine kasnije, gleda svoje ime na 13. mjestu vječne ljestvice strijelaca slavnog lisabonskog kluba.

 „Deda“ koji je sinoć načeo Dinamo u uzvratnoj utakmici osmine finala Europa lige u domovini je poznat kao „najgori napadač na svijetu“, a nadimak su mu nadjenuli nakon naslova teksta o njemu u lokalnim novinama u Porto Alegreu. Razlog je bila očajna partija koju je odigrao u Copi Libertadores protiv Boyaca Chice, naravno, bila je riječ o pretjerivanju, jer koliko god bio loš na tom susretu, nikad doista nije bio najgori napadač na svijetu, ne dok je bio zvijezda Valencije, a osobito ne sad kad već nekoliko godina vuče Benficu u Europi.

No, navijači u domovini još mu ne žele oprostiti ta tri ogromna promašaja koja su umrljala njegovo ime, savjest i vrlo vjerojatno – gaće, jer je tog dana spektakularno u***o.

Scenariji koji se odvio te večeri lako je objasniti baš kao što je prilike koje je Jonas promašio bilo lako zabiti. Pola sata u utakmicu Gremio ima 1:0, a Jonas ide sam na golmana. Nije pucao loše, ali golman je obranio priliku koju je, ruku na srce, bilo lakše zabiti nego promašiti. Odbijanac mu padne pred nogu, suparnički golman bespomoćno leži na tlu, gol je otvoren… Ne može to promašiti, ne, nije moguće pogoditi stativu iz te pozicije na prazan gol ili može li? Da, može.

Unatoč tome nije sve izgubljeno, vratnica i božja providnost vratile su mu loptu na nogu, ali u međuvremenu se stigao vratiti i branič suparničke momčadi, no majstoru poput Jonasa svejedno ne bi trebalo biti teško zabiti jer je gol i dalje nepokriven, a suparnički branič ne može koristiti ruke. Jonas je veselo zaplesao oko lopte i potom opalio iz sve snage, ali ne!

 Doista očajan pokušaj, ali njegova sudbina bila je zapečaćena. Brazilski mediji masakrirali su ga dan kasnije, doista su bili besramni i bespoštedni prema sirotom čovjeku, ali naslov koji su mu stavili, koji će mu kasnije postati nadimak, nije bio daleko od onoga što su o njemu govorili navijači Gremija.

„Pior atacante do mudo“, odnosno najgori napadač na svijetu, pisalo je na naslovnicama uz njegovu facu i ostalo zauvijek…

Možda ga je upravo to motiviralo za labuđi pjev u dresu Benfice jer otkad je stigao u Lisabon trpa kao na traci. A možda je samo u pitanju činjenica da kasnije procvjeta. Čak je i njegova nogometna karijera krenula kasnije nego što je to obično.

 „Kad je bio klinac želio sam ga dovesti u lokalni klub, s 13 je odradio dva treninga, godinu kasnije još dva, s 15 je bio u klubu dva mjeseca pa otišao i tako svake godine. Nije mogao bez mamice i njene kuhinje pa joj se stalno vraćao,“ ispričao je Senhor Lima, skaut koji je primijetio njegov talent.

To nije bilo sve, imao je i druge interese, naime, bio je vješt plivač i dobar vaterpolist, a uz studiji farmacije nogomet mu je pao u drugi plan. Već je bio pola puta do diplome farmakologa, ali na koncu su ga na nogomet natjerale očeve riječi: „Mogao bi za igrati za Brazil, nemoj si uskratiti tu priliku.“

I tako se Jonatas, već 20-godišnjak, vratio nogometu i počeo ozbiljno trenirati. Do te dobi igrači poput Messija i Xavija imali su desetak godina organiziranog nogometa pod pojasom, a ovaj je tek počeo trenirati!

Danas, niti 15 godina kasnije Dinamovi navijači ne žele čuti više za njega. Možda će mu oprostiti kad čuju kakav je čovjek. Njegov dobar prijatelj nedavno je upao u dugove, riječ je o čovjeku iz ove priče, odnosno skautu koji ga je primijetio i uz očevu pomoć nagovorio na povratak nogometu, a kad je čuo što se dogodilo njegovom prijatelju, otplatio je sve njegove dugove i uložio u njegov mirovinski fond. Možda je „najgori napadač na svijetu“, ali je dobar čovjek…

(foto: Action Images)

 

tagovi

najnovije vijesti

najviše komentara

najčitanije vijesti

ili
Zaboravljena lozinka