Dobili smo utakmicu i - kapetana

Islanđani su pobjedom protiv Švedske (33-26) potpuno zakomplicirali situaciju u drugom krugu, vratili se u igru za prolaz i Hrvatima stvorili glavobolje. U najcrnjem scenariju, čak ni tri pobjede ne bi bile jamstvo prolaska, ali to ne znači da ih ne treba ostvariti. Prvi protivnik nakon komplikacije u režiji Islanda slijedio je odmah nakon te utakmice. Švicarska. Na papiru možda i najlakši protivnik, ali na terenu sve samo ne to.

Hrvatska je u utakmicu ušla loše. Maraš je brzo zaradio isključenje, Švicarska je povela 4-0, a Hrvatska je prvih devet minuta izgledala izgubljeno. Lopte su se bacale „u bunar“, napad je bio bez ideje, a nervoza se uvukla u svako dodavanje. Prvi gol zabili smo tek nakon devet minuta igre. Dagur Sigurdsson morao je reagirati minutom odmora i uvođenjem Ivana Martinovića. Kapetan Hrvatske ozlijedio se u utakmici s Islandom, šepao je dva dana, trening odrađivao u puno blažoj varijanti od ostatka momčadi i očekivalo se da će ga Sigurdsson u ovom susretu moći poštedjeti, ali nije.

Martinović, načet ozljedom, skinuo se i ušao u igru. Bio je najbrži u povratku u obranu, krao lopte, presijecao napade, razigravao suigrače i zabijao. Pokazivao je fizioterapeutu da ga boli određeni pokret, ali nije izlazio. Ostao je i bio najbolji igrač Hrvatske. Kad je trebalo preokrenuti utakmicu – on je bio temelj igre. U kombinaiji s Cindrićem na desnom vanjskom prolazio je kroz švicarsku obranu kao kroz švicarski sir, a u postavi s Klaricom na desnom vanjskom sa srednjega organizirao cijeli naš napad. Kad je Švicarska u nastavku imala priliku doći na minus jedan – upravo je Martinović presjekao njihov napad već u trećem pasu. Jednostavno, bez njega danas nismo mogli.

Nadali smo se da ga nećemo morati dodatno raubati jer su pred nama još dvije teške utakmice u ovom krugu, ali ispostavilo se - morali smo. Ništa nismo mogli bez Martinovića, nažalost. Ali, na sreću - on je pokazao zašto ga je za svoga nasljednika odabrao Domagoj Duvnjak. Propitkivala se ta odluka zbog godina, staža u reprezentaciji, nekih prošlih ozljeda, mirnijeg karaktera Martinovića van terena... Pristojan, odmjeren, ugodan. Ali kada stane na teren, sve je samo ne to. I baš to treba imati za ulogu kapetana. Biti 'mangup' na terenu. Povući kada ostatku momčadi ne ide, prelomiti, znati kada uzeti šut, makar i ne ušao u mrežu. Izginuti u obrani, makar ne bio svaki korak točan. Preuzeti odgovornost pa makar na svoju štetu.

Mogli smo u susretu protiv Švicaraca izgubiti... Utakmicu ili kapetana. Dobili smo i jedno i drugo. Pobjedu i potvrdu da je Ivan Martinović pravi nasljednik Domagoja Duvnjaka.

U reprezentaciju se ide i krvavih koljena, pokazao je kapetan. Kapetanski.