Mile Smodlaka za Germanijak: Zasitili smo se srebrnih medalja pa to nije bila opcija

Ljudi iz sjene. U svakoj momčadi postoje oni ljudi koji će rijetko dobiti svjetla reflektora iako su dosta toga utkali u njen uspjeh. U vaterpolskoj reprezentaciji Hrvatske jedan od ljudi iz sjene je Mile Smodlaka, pomoćnik izborniku Ivici Tucku koji se nakon vrhunske igračke karijere odlučio baviti trenerskom. I dobro mu ide. Bio je pomoćnik Vjekoslavu Kobešćaku kada je Jug osvojio naslov klupskog prvaka Europe, a sada ima i zlatnu reprezentativnu medalju za SP-a. U međuvremenu je samostalno vodio splitski Jadran gdje će raditi i sljedeće godine kao voditelj mlađih selekcija.

No, sada nam u fokusu ipak nije klupski već reprezentativni vaterpolo pa smo Milu, koji se oporavio od slavlja u Budimpešti i Zagrebu, pitali za dojmove o cijelom turniru i uspjehu koji je ostvaren. Kako je Smodlaka sve to proživio?

„Bilo je ugodno. Kad sve štima, a ovdje je zaista sve štimalo od početka, onda u tome uživaš. Nije bilo nikakvih problema. Svaka utakmica je bila novi izazov i novo zadovoljstvo jer se na igračima vidjelo kako su fokusirani, kako znaju što hoće, da se neće zadovoljiti ničim osim zlatom. Kad imaš taj dojam, onda je užitak biti na klupi.“

Upravo ta fokusiranost, ta psihološka stabilnost ove reprezentacije je nešto na što su svi ukazivali, pa i naša tri gosta, Emil Nikolić, Vjeko Kobešćak i Zoran Roje, nakon utakmice sa Srbijom. Zanimalo nas je je li se posebno ovog ljeta radilo na tom polju.

„Naravno da se na tome radilo, sustavno se radi. Imali smo pomoć u stručnom stožeru od sportske psihologinje Renate Barić. Kroz cijele ove pripreme se jako puno pažnje pridavalo tom dijelu, na mentalnu pripremu. Do toga se dolazi polako. Nije nitko preko noći pritisnuo neki prekidač. Oni su psihološki dosegnuli razinu koju su imali na ovom SP-u“, kaže Smodlaka i nastavlja:

„U onim situacijama gdje se ranije možda gubila glava i gubio fokus na samu igru, ovaj put se to nije događalo. To se već vidjelo u utakmici protiv Rusije gdje nismo dobro krenuli, ali u niti jednom trenutku nije bilo iskakanja iz sheme ni panike nego smo imali mirnoću i vjeru u sebe. To samo po sebi donese neki rezultat. To je jedini način na koji se može doći do vrha.“

Psihološka sprema je bila posebno važna na utakmici protiv Srbije gdje smo, dojma smo, protivnike pobijedili upravo na tom polju.

„Srbija je najbolji mogući protivnik. Svaka čast Mađarima, ali Srbija je dominirala posljednjih nekoliko godina. Mi smo u toj utakmici cijelo vrijeme držali priključak, pomalo ih 'grickali' da bi na kraju upravo iz tog razloga, te velike želje i mentalne mirnoće, sačekali našu priliku i iskoristili. Do sada je to završilo da oni povedu 2-3 razlike i onda vas potpuno razbiju. Cijelo ljeto smo se pripremali da ne padamo u takvim utakmicama.“

Koliko je bilo teško pripremiti igrače za Mađarsku nakon te teške pobjede protiv Srbije.

„Nije uopće bilo teško. Dapače, nikakvog problema nije bio. Ta utakmica sa Srbijom se nije više spomenula nakon što smo izašli s bazena. Pričalo se samo o zlatu, nikoga, ali baš nikoga nije zadovoljila činjenica da smo prošli u finale i savladali Srbiju. Zasitili su se momci i svi u stožeru srebrnih medalja pa stoga srebro nije bila opcija."

Znamo da treneri ne vole izdvajati svoje igrače, ali Smodlaku smo, kao vrhunskog centra, morali priupitati za igru Luke Lončara koji je odigrao briljantno prvenstvo.

„Što kroz klub, što kroz reprezentaciju zadnjih nekoliko godina imao sam priliku gledati i raditi s Lončarom. Za mene ovo nije nikakvo iznenađenje. Rekao bih da on već dvije-tri godine igra na vrhunskoj razini. On je izvrstan, u samom vrhu svjetskih centara. Ima karakteristiku koja se lagano gubi na centarskoj igri, a to je da zabija golove, Ne svodi se njegova igra na čupanje i iznuđivanje isključenja. On je vrlo opasan u napadu, on je centar-realizator, a nije slučajno izabran u najbolju sedmorku.“

Nije se Smodlaka zadržao samo na Lončaru.

„Moram reći da ga je Krapić vrhunski mijenjao. Kad bi Lončar bio vani, igra nije patila. Dapače, i on je zaradio dosta veliki broj isključenja i mislim da smo imali najbolji centarski par na ovom SP-u.“

Ubuduće bi Hrvatska mogla imati slatke brige jer bi se u redove 'Barakuda' mogao vratiti ponajbolji Josip Vrlić, ponajbolji centar na svijetu koji je nastupao za Brazil.

„Otom-potom. To je, kako bi se reklo, na drugom štapu. Treba analizirati i vidjeti što je tko dao. Mislim da ova reprezentacija možda sad ne treba tražiti kruha preko pogače. Nije loše da postoji konkurencija, ali u ovom trenutku ne treba pričati hoće li Vrlić igrati za Hrvatsku ili ne. I ovako smo postali svjetski prvaci.“

U svakom slučaju, s Vrlićem ili bez njega, smiješi nam se svijetla budućnost. Osvojili smo zlatnu medalju na početku olimpijskog ciklusa, a reprezentacija nam je prilično mlada.

„Ostat ćemo sigurno u vrhu, a tu jesmo niz godina. Pojavio se onaj podatak da je ovo šesto svjetsko prvenstvo u nizu da naša reprezentacija osvaja medalju. To nitko nikada nije napravio. Nakon ovog rezultata sam siguran da će se taj kontinuitet nastaviti i nemam straha za našu budućnost. Lani smo imali svjetske prvake do 18 godina. U ovoj momčadi ima nekoliko mladih igrača koji su bili fenomenalni, a i na pripremama smo imali nekoliko mladića koji su nažalost morali otpasti, ali su tu. Sigurno je da straha nema.“

(Foto: Pixsell)