Hrvatskoj i večeras treba junak Pešić: Nadam se da će mi dobro krenuti protiv Španjolaca

Ulazak Pešića umjesto Ivića neke je iznenadio, no vidjelo se da je to bila dobra odluka Loserta i Babića. Sjajne Pešićeve obrane obradovale su sigurno i čelnike njegova kluba, bjeloruskog Meškova iz Bresta. Na svaku njegovu obranu oni bi zadovoljno pljesnuli rukama i tako 13 puta, koliko je Ivan imao obrana protiv afričkih prvaka. Doduše, ne shvaćaju da će zbog sjajnih obrana morati platiti još više ako ga žele zadržati u Bjelorusiji.

„Dat će mi sigurno povišicu od 100.000, ali ruskih rubalja. A to baš i nije puno“, našalio se Ivan.

Ovaj 27-godišnjak rodio se u Rijeci. Branio je za Senj i Zamet, a onda otišao u mađarski Veszprem. Upravo je u Mađarskoj doživio tragediju. U noći 8. veljače 2009. godine ispred jednog noćnog kluba huligani su ga teško ranili, a ubili su rumunjskog reprezentativca Mariana Cozmu i teško ranili srpskog igrača Žarka Šešuma. Ivan je ostao bez jednog bubrega, ali se brzo vratio na rukometne parkete. Jasno, u Veszprem se više nije vratio, već je potpisao za Zagreb.

„Nastradao sam ni kriv ni dužan, samo sam htio pomoći Cozmi. Kad sam se sagnuo, dobio sam nož u leđa. Kad sam saznao da sam ostao bez bubrega, prvo sam pomislio na našeg “killera” Ivan Klasnića koji mi je odmah nakon toga ponudio pomoć“, rekao je Pešić.

Nakon što je prije tog nemilog događaja potpisao ugovor u Veszpremu, Pešić se našao na širem popisu Line Červara za Svjetsko prvenstvo u Hrvatskoj 2009. godine. Na kraju nije bio među 16, već je turnir odgledao s tribina. Desetak dana nakon finala dogodila se tragedija. Počinitelji, mađarski huligani Sandor Raffael, Gyözö Németh i Ivan Sztojka, članovi tročlane romske bande, brzo su uhvaćeni i osuđeni. Čak su iz zatvora poručili da im je žao.

„Dao bih sve da mogu svoj bubreg dati nesretnom čovjeku. Volio bih se vidjeti s Ivanom da mu se ispričam i zamolim ga za oprost“, rekao je tada Gyözö Németh.

Jasno, Ivan Pešić nije htio ni čuti ni da im oprosti ni da se nađe s njima. Nakon nekog vremena ipak je rekao:

„Da mu oprostim? Pa nisam mu ni zamjerio. Ja sam vjernik i ne nosim mržnju u sebi. Ne treba se on ispričati meni, već Cozminu tati, čiji je sin ubijen, pa mojoj majci koja je zbog tog slučaja teško oboljela“, rekao je tada Pešić.

Kada se vratio na mjesto nesreće, zašto je razmišljao o promjeni sredine na kraju prošle sezone u Brestu te zbog čega je dobri duh naše reprezentacije, možete pročitati u nastavku teksta OVDJE.

(Foto: Action Images)

Germanijak pratite i na našoj Facebook stranici!