
Epsko rivalstvo od kojeg će najviše profitirati - tenis
Vrijeme Čitanja: 4min | ned. 13.07.25. | 10:27
Finalni obračun u All England Clubu počinje u 17 sati, a prijenos je na Sportklub 1 kanalu
Velikoj teniskoj trojci polako ističe rok trajanja. Dok Roger Federer i Rafa Nadal ispijaju margarite na plaži, Novak Đoković vozi posljednje krugove najimpresivnije teniske karijere u povijesti. Na njih trojicu smo gledali kao na once in a lifetime iskustvo, nešto čemu, za svojih života, nećemo ponovno svjedočiti. Čak ni oni najzagriženiji fanovi tenisa nisu mogli predvidjeti da ćemo i prije konačnog raspada 'omiljenog benda' aplaudirati nasljednicima. Nepravedno bi bilo poslati Novaka na rezalište, s obzirom da je dogurao do polufinala Wimbledona, no budućnost pripada mlađima – Jannik Sinner i Carlos Alcaraz su igrači čije rivalstvo ima potencijal izrasti u nešto spektakularno, rekordno, epsko.
„Stvari koje radimo su sjajne za tenis. Borimo se kako bi više ljudi gledalo tenis. Borimo se kako bi tenis postao važniji“, izjavio je Alcaraz koji uživa epitet blagog favorita nedjeljnog finala Wimbledona, što je ujedno i repriza finala Roland Garrosa. Na pariškoj zemlji dvojac nam je sevirao nevjerojatan meč pun tempa, brzine i preciznih udaraca te drame i preokreta. Na koncu je Španjolac izašao kao pobjednik, iako je Sinner na protivničkom servisu imao tri meč lopte.
„Siguran sam da je puno toga naučio iz finala Roland Garrosa i da će ovog puta biti još bolji“, dodaje Alcaraz koji se mučio s igrom do finala. Na startu turnira je imao problema s formom koja je varirala od vrhunske do prosječne, zbog čega mu je trebalo pet setova da svlada 38-godišnjeg Fabia Fogninija i četiri seta da pobijedi Jan-Lennarda Struffa. Međutim, otkako je izgubio prvi set od Andreja Rubljova u četvrtom kolu, dignuo je svoj tenis do razine dostojne finala All England Cluba. Svog trećeg u posljednja tri izdanja trećeg Grand Slama sezone. Počeo je bolje servirati i kontrolirati poene u mečevima s Camom Norriejem i Taylorom Fritzom. Kako je turnir odmicao, tako se i španjolski genijalac sve više približavao mreži, pa je nerijetko u škakljivim situacijama posezao sa servis i volej igrom.
„Serviram sve bolje. Počeo sam se osjećati ugodno igrajući servis – volej. To ne dozvoljava protivniku da 'uđe' u poen, da uhvati dobar ritam“, pojašnjava drugi igrač svijeta.
Njegovog protivnika je, pak, na putu do finala ljubila Fortuna. Iako je igrao izvanredan tenis, veliko je pitanje kako bi se stvari odvijale da, recimo, Grigoru Dimitrovu kod vodstva 2-0 u setovima nije puknuo prsni mišić ili da je Novak Đoković bio sasvim zdrav u polufinalnom nadmetanju. Ne treba Talijanu ništa oduzeti, možda bi na kraju svejedno igrao finale Wimbledona, ali ovako je njegova ruta do meča za trofej, skrenula znatno jednostavnijim kursom.
Sinner je igrač s bržim servisom, jačim udarcima s osnovne crte i s manje grešaka u poenima, ali njegov problem će u finalu biti mentalne prirode. Sinner je upao u Carlosov žrvanj: Španjolac je slavio u posljednjih pet međusobnih mečeva, a za svojim pojasom već ima dva osvojena Wimbledona – zaredom. Povrh toga, ima 5-0 u Grand Slam finalima, a ukupno vodi 8-4 u nadmetanjima s Talijanom. Nije teško za zaključiti kakvu mentalnu planinu mora prevaliti Sinner. Tenis mu je dovoljno dobar da bude bolji od Alcarazovog, sada je samo pitanje psihološkog trenutka. Doduše, Sinner će odbaciti tvrdnje da Carlos ima mentalnu prednost uoči novog finala.
„Uvijek se želim dovesti u ovakve situacije koje stvarno volim. Nedjelje su na bilo kojem turniru jako posebne“.
Sinner je najbolji svjetski tenisač u posljednje dvije godine, osim kada igra s Alcarazom. Talijan izvlači ono najbolje iz njega i vice versa. Ako ćemo dobiti približno jednak tenis kao onih pet i pol sati u Parizu, onda nemamo što više za poželjeti. Sinner i Alcaraz su krenuli u izgradnju svoje ostavštine, a od njihovog rivalstva najviše će profitirati – tenis.