I. LukačDobro jutro Hrvatska! Nismo sanjali, Filip Hrgović je prvak svijeta!
Vrijeme Čitanja: 5min | ned. 30.08.26. | 08:00
U 10 sekundi stala je svaka kap znoja i krvi. Svaka bol, moltiva i suza jer nije s obitelji. Hrgović možda nije bolji boksač, ali je veći borac od Itaume.
Filip Hrgović je prvak svijeta! Istina je, nije bio san. Hrvatska na tronu ima najboljeg boksača na planeti. I možda bi ovaj tekst mogli započeti o Englezima i njihovoj bahatosti koju smo po tko zna koji put spustili na zemlji. Mogli bi započeti s nabrajanjem svih velikih uspjeha hrvatskog sporta. Mogli bi priču početi od tamo gdje je krenula, s istoka grada, iz Sesveta. Mogli bi započeti s dosadnim i napornim frazama i usporedbama s Rockyjem. Mogli bi svašta, ali zapravo nemamo pojma kako početi.
Jer i dalje nestvarno zvuči činjenica da Lijepa naša ima svjetskog boksačkog prvaka. Boks, ta plemenita vještina koja je već desetljećima izaziva poštovanje kod ljudi danas ima i Hrvata na tronu. Ne prvi put u povijesti, ali prvi put u onoj kraljevskoj, teškoj kategoriji. Kralja već dobro poznajemo i tu je već dugo.
U najavi borbe prisjetili smo se ljutnje Hrgovića kada se s broncom iz Rija vratio u Zagreb gdje je dobio doček. Smatrao je da samo prvaci zaslužuju doček. 10 godina kasnije, on je prvak, baš kako je i najavio tada u zračnoj luci, a malo je ljudi koji ispune dano obećanje pogotovo kada je tako veliko.
Sinoć ili jutros, kako vam paše, dok je Moses Itauma koračao moonwalk, a njegov kut bacio ručnik i tako Hrgoviću donio naslov prvaka kamere su prikazale šokiranog Noela Gallaghera. Tekstopisca i gitarist kultnoga Oasisa, jednog od najprodavanijih britanskih bendova svih vremena. Taj vatreni navijač Manchester Cityja je napisao jedno pravo remek-djelo od pjesme naziva Masterplan. Prijevod i nije previše potreban, a upravo je majstorski plan Hrgović imao za ovu borbu.
Iako je na prvu djelovao sulud, isplatio se. Samo je on i njegov tim ma čelu s trenerom Sanchezom mogao vjerovati u taj plan koji je bio očit kako se borba odmicala daljim rundama. U prvih par rundi Hrgović je Itaumu išao izmoriti, ali ne bježanjem po ringu ili držanjem distance. Išao ga je izmoriti tako da mu je dopuštao da se razmaše. U prvih sedam rundi Britanac je nekoliko puta pogodio Hrgovića. Od takvih udaraca većina bi pala, ali ne i naš boksač kojem je Bog dodijelio bradu od čelika
Itauma je snagu gubio hrpom promašenih udaraca koje je Hrgović sjajno izbjegavao i mamio ga da ih baci. Tek bi tu i tamo Hrgović krenuo u napad, ali ne s misijom ga da završi nego da ga umori. Onda je došla osma runda. Itauma je pokazao svoju snagu udarca i prvi put ozbiljno uzdrmao Hrgovića. I kada su svi mislili da ide nokaut, Hrgović se nasmijao mladiću u facu i krenuo u kontru. Nije to bila obična kontra, bila je to lekcija i pokazivanje da ga neće samo tako slomiti.
Reuters/Peter CziborraUpravo tada je Itauma izgubio meč. Jer tada je ispucao sve što je imao. Svu snagu, sav arsenal ostao je u osmoj rundi. Svemu tome posebnu draž daje izjava Hrgovića uoči meča kada je Itaumi rekao: "I što kada baciš sve svoje najbolje udarace i ja ne padnem. Što ćeš onda?" Odgovor ste vidjeli u ringu. Dokazuje to i statsika. Itauma je najviše udaraca zadao upravo u osmoj rundi.
Svjestan da Itauma to nikada nije doživio Hrgović je znao da je deveta runda prilika života. Ili kako to stih iz navedene pjesme savršeno opisuje: "Please, brother, take a chance" ili u prijevodu "Molim te brate, iskoriti priliku" ili odvaži se.
U tih tri minute devete, odlučujuće runde stalo je sve. Stane cijeli jedan život boksača. Od djetinjstva kada je zbog debljine tražio sport kao spas. Košarke od koje je morao odustati zbog problema s koljenom. Do početaka kod Pijetraja i nagovaranja majke da ga ostavi na boksu jer u njemu uživa. Pa sve do amaterskih dana gdje je pokazivao sav svoj talent i sparirao s najboljima na svijetu i čekao da postane jedan od njih. I postao je.
Jer dok je Itauma hodao moonwalk i vidno bio uzdrman Hrgović je znao da je to prilika koju mora iskoristi. Čak kada je Itauma našao snage da uzvrati Hrgović je taj udarac iskoristio kao motivaciju, ali kao i još jednu pobjedu u mentalnom ratu kojeg je van ringa apsolutno dobio. Jer što će Itauma pomisliti kada svojim posljednjim atomom snage baca udarac, a Hrgović samo nastavlja hodati? Potpuno je bilo jasno da Itauma iscrpljen i fizički, ali ono puno važnije - psihički. Hrgović ga je uvjerio i dokazao da mu ne može ništa.
Od tog hoda unazad do bačenog ručnika, u tih 10 sekundi Hrgović je znao sada ili nikada. U završnom udarcu stala je svaka kap znoja koju je prolio u 20 godina treniranja. Svaka kap krvi, svaka bol, operacija i slomljena kost. Svaka suza jer nije s obitelji već na treningu, svaka molitva Bogu za snagu da ne odustane. Onda je došao kraj i olakšanje koje je čekao kao dokaz da se to sve isplatilo.
Hrgović možda nije bolji boksač, ali je veći borac od Itaume.
I možda je Itauma novi Tyson, ali neka ta priča ostane za druge boksače. Hrgović je došao u Englesku otpisan od svih, a ova borba je za njih bila samo reda radi jer praktički su već pojas dali Itaumi. I takav otpisan održao je lekciju Englezima. I van ringa i u ringu. Mogli bi sada pisati viceve o njihovom ponašanju, ali nema potrebe. Mogli bi sada spomenuti i brojne boksače koji su miljama iza Hrgovića, a prozivaju ga i tako na jeftin način grade svoje ime. Mogli bi, ali nema potrebe.
Ali zato možemo i hoćemo i još sto puta ćemo ponoviti s ponosom, FILIP HRGOVIĆ JE PRVAK SVIJETA!
Steven Paston/PRESS ASSOCIATION