T. NičotaZvone&Kova, zbudite se!
Vrijeme Čitanja: 6min | sri. 29.07.26. | 08:30
Čim splasnu euforija i slavlje zbog velike i važne pobjede, Dinamo se mora odmah suočiti s problemima koje ima. Ne zatvarati oči, nego vući konkretne poteze
Te večeri bilo je samo važno proći. Bilo kako! Živio bi Dinamo i da je ispao, igrao bi se nogomet u Maksimiru, Modri bi svejedno u petak kretali u novu HNL sezonu, od koje opet puno očekuju. Izgubili bi Ligu prvaka, ali imali još dvije šanse izboriti europsku jesen. No, imao bi taj poraz, potencijalno, teške posljedice. Po financijski i sportski segment kluba, po statuse igrača, možda i po nastavak suradnje s trenerom, jer bilo bi to legitimno pitanje. 'Stradali' bi i autoritet i karizma Zvonimira Bobana, sigurni smo da bi, koliko god u Maksimiru prikazivali da ih jedan poraz ne može izbaciti iz takta, u srijedu u klubu bio krizni sastanak. Možda na razini onoga nakon pada u Puli prošle sezone! Jer, ispadanje bi puno bi toga ugrozilo, poremetilo, ne bi nitko mogao reći da je sve ostalo isto!
Dinamo je velikim preokretom, od 0-2 do 3-2 (u produžecima) izbacio Thun u drugom pretkolu Lige prvaka, velika je to pobjeda, preokret je to za koji Dinamovi igrači, trener i svi akteri zaslužuju pohvale, pobjeda je to koja zaslužuje pljesak i čestitke. Jer, rezultat je na kraju taj koji sudi, koji dijeli pobjednike od gubitnika, uspjeh od neuspjeha. Međutim, već u srijedu ujutro, kad 'mamurluk' popusti Dinamo se odmah mora suočiti s problemima koji su očiti. Na koje smo više puta upozorili i pred kojima u Maksimiru ne smiju zatvarati oči. Već odmah povući poteze! Zvonimir Boban kao glavni kreator sportske politike, zajedno sa svojim suradnicima, tamo gore u u uredu i Mario Kovačević, glavni trener, tamo dolje uz teren, na klupi. Nema vremena ni razloga za opijenost, pobjeda je uz fanfare oglasila i alarm!
"Trebate imati strpljenja. Ova momčad tek je na početku svojeg puta i u punoj snazi bit će iduće sezone. To bi trebao biti njezin vrhunac", kazao je Zvonimir Boban u nefomarmalnom druženju s medijima krajem 2025., dok je Dinamo zaostajao za Hajdukom, dok je trebalo gasiti ljutnju i razočaranje javnosti i dijela navijača. Proces, tako je to stalno zvao Mario Kovačević, kojemu je također trebalo vremena da se navikne na Dinamove zahtjeve i veličinu kluba. Furiozno proljeće, uvjerljiva završnica sezone i dupla kruna vratili su 'krv u lice', sakrili pod tepih neke probleme i upitnike, navijače opet napunili optimizmom. Da ne kažemo, i prevelikom samouvjerenošću! A onda su prve dvije utakmice protiv Thuna pokazale da ova momčad još nije na svojem vrhuncu, da je još uvijek 'under construction', način na koji je Dinamo izgledao u dobrom dijelu oba dvoboja sa švicarskim prvakom, jasno ukazuje da negdje griješilo. Ili se griješi, upitnici, dvojbe i zablude nisu nestali. Dinamo je prošao, Dinamu se otvara ždrijeb, ali svi su valjda shvatili da ova momčad, kakva je sad, nije razina Lige prvaka! Pogotovo ne na razini da u toj Ligi prvaka ostavi trag, pitanje je čak kako bi izgledala u Europskoj ligi, kad bi se ponovno susreta s klubovima poput Betisa, Celte, Lillea...
TANAK KADAR, POJAČANJA POD HITNO!
Još smo tamo na pripremama, dok su reflektori bili usmjereni prema Svjetskom prvenstvu, napisali da Dinamo ima puno igrača, ali tanak kadar za ozbiljnu rotaciju. Mario Kovačević imao je u Sloveniji 30-ak igrača, ali nedovoljno onih, koji ozbiljno konkuriraju za momčad, za važne uloge. Prijelazni rok je pritom donio jaki zalet, dolazak Mislava Oršića i Stjepana Radeljića, izgledne dolaske Izraelca Peretza, optimizam oko Livakovića i još nekoliko igrača koji su bili nadomak. Sad, mjesec i pol kasnije, Oršić i Radeljić i dalje su jedini novi igrači, koji su zaigrali za Dinamo, stigla su trojica ozlijeđenih (Rodriguez, Stojaković, Brumado), koji neće tako brzo na teren. Nema očekivane 'šestice', nema obećane 'osmice', Livaković je daleko, golmanska dvojba duboka kao nikad, a klupa u Europi nije sasvim popunjena. Ako je Dinamo dosad i gledao da uštedi novac, jer klupska blagajna je 'prehlađena' i kašljuca', sad kad je prošao drugo pretkolo i smiješi mu se (barem) play-off, mora krenuti u akciju. Ovaj kadar, jednostavno, nije dovoljan za velike stvari, nije dovoljan za pobjede na dva-tri fronta i sve ono što ga čeka tijekom jeseni! Ovo nije momčad koja djeluje kao da je na vrhuncu, negdje se 'programator' pokvario.
NEKI SU POTROŠILI SVE KREDITE
Nakon dviju utakmica protiv Thuna, moraju pasti i neke zablude, treba prestati mazati oči, sebi i drugima. Gabriel Vidović nije Dinamova 'desetka' i - kraj priče! Dečko lani nije ništa pokazao na krilu, sad, kad je trebao zamijeniti Stojkovića, odigrao je ispod svake razine. Rijetki bljeskovi i prikaz da u njemu postoji nogometni gen, premalo su za ovu razinu i za Dinamove ambicije. Potrošio je sve kredite! Ali, nije jedini, moraju u Maksimiru prelomiti neke stvari, po čemu je Mateo Lisica predodređen za mjesto u prvih 11. Valinčić je bio junak, njegov gol je antologijski, ali i njegove partije, pogotovo defenzivno, često su ispodprosječne! Mislav Oršić još nije pravi, daleko je od toga, ali u njegovom slučaju ipak treba biti strpljiv, treba mu dati kredit, jer sigurno još u svojem arsenalu ima municije. No, sad je red na treneru!
KOVAČEVIĆ (SE) MORA MIJENJATI
Nastavno na prethodnu točku, očekuje se da i Mario Kovačević, kao glavni i odgovorni za momčad, mijenja neke stvari. Mora se priznati, svojim je potezima s klupe, kad se sve činilo izgubljenim, promijenio tijek utakmice, njegovi džokeri poput Kačavende i Topića odveli su Dinamo prema uspjehu. Odlična reakcija! Ali, ostaje velika enigma zašto Dinamo ne može ući u utakmicu sasvim drugačije, zašto mora odigrati jedno tragično poluvrijeme, da bi drugo bilo za polizati prste!? Gledali smo pripremne utakmice, vidjeli smo kvalitetan visoki presing, brz protok lopte, efikasnu izvedbu. Naravno, suparnici nisu isti kao kad je 'za ozbiljnio', ali činilo se da nastaju automatizmi, da Dinamo može ubrzati igru, držati suparnike daleko od svojih vrata. No, utakmice s Thunom donijele su sasvim drugačije predstave, s toliko manjkavosti, grešaka, crnih rupa... Mario Kovačević kasnije je pričao o karakteru, ljutio se na pitanja o crvenom kartonu. To može biti nastup za javnost, ali unutar momčadi, kad je igra u pitanju, mora biti svjestan svih tih mana, tražiti uzroke i rješenja. Europski Dinamo ne smije izgledati kao protiv Thuna, u prvih 45 (ili 60) minuta obje utakmice, jer s jačima od Švicaraca bit će to temelj za epski debakl! Više samokritike ne bi škodilo.
NEMA PRODAJE!
U Maksimiru su zacrtali da neće nikoga od ključnih igrača prodati do kraja kvalifikacija. Iako je novac prijeko potreban i bez prodaje ga, pogotovo ako ne bude Lige prvaka, neće biti. No, već odlazak Mounsefa Bakrara skratio je momčad za važnog aduta, pomogao bi i Marko Soldo, kad u veznom redu nedostaje igrača. A ne pričamo o igračima, koji su imali ključne uloge. Stoga, Dinamo sad doista do kraja kvalifikacija ne bi smio nikoga prodati. Ma niti Sergija Domingueza, na čijem transferu u Maksimiru intenzivno rade i nadaju mu se. Svaki odlazak, dok ne dođu novi igrači, može biti koban. Zbrka oko Bakrara, razmišljanje o 100 tisuća eura, na kraju nije koštala Modre, ali je valjda bila dobra pouka.
DOBRA VIJEST - VRAĆA SE STOJKOVIĆ! MOŽE I PREVLJAK
Dinamo će, to je važno, u nastavku europskog puta konačno imati Luku Stojkovića. Odradio je suspenziju od dvije utakmice, u trećem pretkolu ponovno će na teren, očekujemo ga u momčadi već i protiv Slaven Belupa. Sad se vidjelo koliko nedostaje i kakvo bi trebao biti pojačanje. U petak bismo na terenu mogli vidjeti i Smaila Prevljaka, novog napadača, koji sigurno može biti koristan, rasteretiti i Belju, biti džoker s klupe, odigrati kakvu su svojedobno imali Mario Gavranović ili, prije njega, Mario Budimir u eri Brune Petkovića.
Dakle, Zvone&Kova, zbudite se! Prolaz u treće pretkolo jest temelj svega, na njemu svaka čast. Ali, za nešto više, a pogotovo za puno više, treba odmah donijeti važne odluke. I vući poteze. Jer, ovo je bilo sasvim dovoljno upozorenje!