I. SučićZnate za onu o ljepoti i upornosti?
Vrijeme Čitanja: 4min | pon. 01.12.25. | 11:16
Sanchez je navijače Rijeke zapravo ugodno iznenadio početnih 11, a sam početak utakmice bio je izvrstan. No, kada aktualni prvak nakon ranog pogotka Jurića nije uspio povećati prednost, trener Rijeke morao je u završnici povući poteze koji bi sačuvali teško izborenu prednost. I tu je, prije svega, podbacio on, a tek onda igrači.
Čak i ako niste osobito čest posjetitelj društvenih mreža, sigurno ste barem jednom vidjeli onu karikaturu para u krevetu koji, okrenuti leđima, svatko vodi svoj unutarnji monolog. Kod žena je to često briga oko odnosa, ljubavi ili sumnje, dok muškarci uglavnom razmišljaju o tome koga staviti za kapetana Fantasy momčadi, zašto je njihov klub opet podbacio ili mogu li na idućem druženju s prijateljiama s faksa oboriti rekord u broju popijenih piva u sat vremena. U ovom slučaju šalu ćemo staviti sa strane, ali nešto vrlo slično doista pada na pamet kada se promatra Victor Sanchez, njegove rotacije i stalna potreba da isprobava nešto novo. Njegova se partnerica možda i navikla na to njegovo ‘kemijanje’, ali navijači Rijeke još uvijek gutaju tu pilulu. I nekada ne vide razlog zašto je ona uopće potrebna.
Victor Sanchez je trener s gardom i stavom, netko tko ostavlja dojam da ga kritike ne dotiču. Radilo se tu o navijačima, medijima ili pak predsjedniku Miškoviću. Svi znaju da je stigao zbog ‘procesa’, ali to imas smisla tek kad se prethodno sve sravni sa zemljom, a ne kada preuzimaš momčad koja je možda malo poljuljana, ali ipak aktualno prvak kojeg (samo) treba vratiti na pobjednički kolosijek. I dok neke utakmice sugeriraju da Rijeka ide naprijed, druge jednako jasno pokazuju da ide — presporo.
I tu opet upadamo u ono poznato pitanje: lijep poraz ili ružna pobjeda? Šarenilo ili pragmatika?
.jpg.webp)
Protiv Lokomotive je Sanchez zapravo ugodno iznenadio s udarnih 11. Poštedio je one koji su se potrošili protiv Hajduka i AEK-a, a onima koji misle da zaslužuju veću minutažu kao da je poručio: “Evo vam prilike, pokažite se”. Neki su podbacili (Ndockyt, Butić), neki su odigrali ispod svojih standarda (Janković, Lasickas), a bilo je i onih koji su zadovoljili (Menalo, Jurić). Sustav se opet mijenjao, ideja je opet bila nova, stil nogometa drugačiji. Nije izgledalo loše, ali rezultat je ipak jedino mjerilo. I bez njega je sve drugo manje važno.
Jer, kad na trenutak zaboravimo na božićne melodije, miris cimeta i ‘dobre vibracije’, hladno zbrajanje bodova Rijeku je 1. prosinca smjestilo na 7. mjesto HNL-a i 24. mjesto Konferencijske lige. A to baš i nije bilo u planu.
Iz utakmice protiv Lokomotive može se izvući ponešto pozitivnog, ali ne postoji navijač Rijeke kojem ne idu na živce te Sanchezove vizionarske odluke. Gojak je protiv AEK-a bio odličan, pokazao i kvalitetu i iskustvo, da bi protiv Lokomotive igrao 15-ak minuta u špici (dok su pravi napadači, Čop i Adu-Adjei, ostali na klupi?), potom prešao na desnog veznog, pa završio na lijevoj strani. Pa ti dobij nešto kvalitetno od njega. Butić u špici, a Ndockyt ponovno desno — sve ono za što se već znalo da ne funkcionira. Lasickas djeluje profesionalno i karakterom pouzdano, ali u svakoj utakmici napravi barem dvije velike pogreške. Pa sada, hoće li to protivnik kazniti – to je na njima. Zlomislić kod gola nije mogao ništa, Husić i Devetak pomagali su si kao dva stranca koja se prvi put vide, dok je Majstorović bio na misiji kako dobaciti loptu do neke od maksimirskih tribina. Nekada je to super, ali stalno je to – naporno. Petrovič je puno zujao, dok se Janković skrivao od lopte, duela i odgovornosti, a on nije igrač koji si to smije dopustiti. Ili možda samo mi imamo previsoka očekivanja od njega.
A Sanchez? Kad Rijeka već ne uspjeva zabiti za 2-0, onda se trener mora pobrinuti da momćad zadrži ranije osiguranu prednost. A to se ne radi tako da ubaciš najbolje igrače i pereš ruke od odgovornosti. Igrači su podbacili u nekim segmentima, ali Sanchez je u ovoj utakmici, naročito u njenom vođenju, podbacio još i više. Sve više djeluje poput onog muškarca s početka teksta —razmišlja previše, predugo i u krivom smjeru, tražeći iznenađenje ondje gdje je potrebna jednostavnost.
I sve je u redu, Rijeka igra (relativno) lijep nogomet, neki mehanizmi se vide, ali isto tako svi znaju onu staru izreku o lijepom i upornom. I koja je razlika između jednog i drugog. Uporna Rijeka je prošle sezone osvojila duplu krunu, a lijepa Rijeka ove sezone gubi od Vukovara 1991, Varaždina, Dinama i Noaha te remizira s Istrom 1961, Slavenom, Lincolnom, AEK-om i Lokomotivom. Dok pobjede protiv Hajduka, Sparte i Osijeka ne postanu pravilo, nad Rijeku će se nadvijati oblak — nesigurnost, sumnja i vječna rotacija. Istina, kroz taj se oblak nazire sunce, ali nikako da izađe dovoljno jako da zagrije sve podno Učke.
U sljedeća tri tjedna Rijeku čeka šest utakmica. Ako se smanji s ‘kemijanjem’, a pojača s provjerenim receptima, gosti Sanchezovog restorana (čitaj: navijači Rijeke) mogli bi napokon biti nešto darežljiviji s pozitivnim recenzijama. Šest pobjeda? Protiv Šahtara Rijeka nije favorit, ali u svim ostalim utakmicama jest. Od Mladosti iz Ždralova do Gorice, Rijeka bi trebala i morala u svakom od preostalih jesenskih ogleda napasti tri boda. I koliko god Sanchezu to bilo teško razumjeti, nije uvijek potrebno na semaforu ugledati 5-0 da bi se slavilo. U nogometu, kao i nekim drugim stvarima u životu, nije važno biti lijep — važno je biti uporan.
