Zašto je Hajduk proigrao nakon Derbija? Odgovor se vidi u tri ključne promjene

Prvi je psihološki faktor, jer Hajduk niže pobjede nakon što je Dinamo pobjedom u poljudskom Derbiju otišao na velikih 10 bodova prednosti. Očito je momčad osjetila neku vrst rasterećenja, pao je taj teret od '300 kilograma' što ga metaforično nosi šampionska utrka. Noge više nisu teške, u glavama su jasne ideje. Nakon poraza u Derbiju Garcia je bio pod udarom kritika, ali potom je brzo uhvatio mir pobjedama protiv Lokomotive, Vukovara i Istre. Hajduk je evidentno dobio ono što mu je često nedostajalo, malo neopterećenosti plasmanom i više stabilnosti u svakodnevnom radu. Na terenu se sve primjeti. Kada momčad izađe iz emotivnog grča, lopta ide brže, odluke su jasnije, a izvedba izgleda uvjerljivije. U konačnici, i Garcia je došao u svoje 'prirodno stanište', jer Urugvajac također najviše uživa u radu bez pritiska plasmana. Tako je bilo u njegovom angažmanu u Puli, a isto se potvrđuje i na Poljudu.

Drugi razlog je jednostavan i sadrži odgovor u jednom u imenu. Marko Livaja! Kapetan ponovno igra na razini koja mijenja izgled momčadi. Protiv Vukovara je zabio za vodstvo i asistirao Pukštasu, a protiv Istre je bio najbolji igrač utakmice s dva pogotka, pa je Garcia nakon susreta naglasio kako je “odradio kompletan posao koji smo mu namijenili” i da je pritom bio “dominantan u svim područjima terena”. Livaja je uživao u ulozi prave 'desetke, istovremeno strijelca i kreatora, a Hajduk je izgledao nogometno jednostavan, siguran i opasan između linija. S Livajom je momčad dobila stručno rečeno 'referentnu točku u napadu'. Igrača koji je šutirao, distribuirao i što je najvažnije, zabijao. Bez sumnje, Livaja kao iz najboljih dana. Iz onih vremena kada je na Drosini zabijao i hat trick u jesen 2021. godine u identičnoj pobjedi 3-1.

Velika napadačka širina, momčad zabija pogotke

Treći razlog je momčadska organizacija. Nakon pobjede u Puli trener Hajduka rekao je da je njegova momčad izgledala dobro “u svim fazama igre” te da ga posebno raduje što je i nakon vodstva nastavila igrati na istoj razini. Hajduk je ove sezone prečesto nakon prednosti padao u ritmu, gubio kompaktnost ili se previše povlačio. Događalo se to često i na poljudskim utakmicama, a ne samo na gostovanjima. Protiv Istre nije bio takav slučaj. Bijeli su nastavili pritiskati, dolaziti u šanse i povećali su vodstvo do presudnih 3-0 nakon manje od sat vremena igre što jasno sugerira da momčad trenutno djeluje mirnije i sigurnije. Uz to, Hajduk je dobio i napadačku širinu. U dvije utakmice Hajduk nije živio samo od jednog čovjeka. Protiv Vukovara su uz Livaju zabijali Brajković, Rebić, Pukštas i Šego, uz autogol domaćih, dok je protiv Istre uz Livajina dva gola prvi put pogodio i Adrion Pajaziti u susretu gdje Garcia nije imao Rebića na dispoziciji. Ali, tu je upravo potvrda širine kvalitete, jer bez obzira na kadar, prijetnja dolazi iz više zona i suparnik se teže prilagođava. Hajduk djeluje raznovrsnije nego prethodnih sezona, pa čak i ove, kada je prečesto sav kreativni teret završavao na Livajinim leđima. U Puli su Bijeli od početka dolazili do čistih situacija preko brzih kombinacija i ulazaka iz drugog plana, što potvrđuje da Hajduk više ne ovisi samo o jednom individualnom potezu, nego automatizmi igre stvaraju prilike iz kojih se potpisuju pogoci.

U dva posljednja susreta Hajduk je izgledao na razini koja se očekivala tijekom sezone, ali dvije utakmice ne znače automatski da je Hajduk riješio sve svoje probleme. Garcia je i sam nakon Vukovara upozorio da prvo poluvrijeme nije bilo dobro i da se u nekim drugim okolnostima takva prednost ne bi stvorila. Vukovar je posljednji na ljestvici, dok je Istra kvalitetniji test, ali još uvijek nije razina najjačih protivnika. Zato je možda najtočnije reći da Hajduk u ovom trenutku pokazuje jasne znakove napretka, ali da će stvarnu potvrdu morati pružiti protiv jačih i taktički zahtjevnijih suparnika. Utakmice s Vukovarom i Istrom pokazale su put kojim Hajduk ide u pripremi za sljedeću sezonu. Razlog zbog kojeg Hajduk trenutno igra bolje nije jedna čarobna promjena, nego spoj nekoliko procesa koji su se napokon poklopili. Livaja je opet dominantan, napad je protočniji, više igrača sudjeluje u završnici, momčad nakon vodstva ne odustaje od igre, a Garcia dobiva više discipline i agresije u ključnim dijelovima susreta. Zato pobjede protiv Vukovara i Istre nisu važne samo zbog bodova, te pobjede sugeriraju da Hajduk napokon izgleda bliže onome što je njegov trener želio napraviti još prije nekoliko mjeseci. Ali, već u nedjelju treba vidjeti kako će se Hajduk 'obračunati' s obrambeno tvrdom Goricom. Optimizam je s razlogom prisutan, ali traži se potvrda u svakoj sljedećoj utakmici.