Marko Lukunić/Pixsell
Marko Lukunić/Pixsell

Vratite nam Dinamo!

Vrijeme Čitanja: 4min | pet. 27.10.23. | 10:40

Ne, ovo nipošto nije vapaj za povratkom Zdravka Mamića u Maksimir. Već poziv na odgovornost i konkretne poteze, koji bi izvukli Dinamo iz krize u kakvoj nije bio gotovo 20 godina

Samo nogometni neznalice ili čisti romantici mogli su vjerovati da će Dinamova dominacija trajati vječno, da će se trofejne vitrine beskonačno. Nema toga u nogometu i sportu, svaki veliki klub, a Dinamo to u svojim okvirima jest, mora dočekati i fazu pada, loše forme i rezultata. Rekli bismo, dugo je i trajalo. Ne treba puno razmišljati, treba se sjetiti samo Manchester Uniteda, koji nakon slavne ere Alexa Fergusona već godinama traži izgubljeni identitet. Koliko ga je dugo, recimo, tražio Liverpool, Milan, ili, što se sad događa s Ajaxom? Od kluba, koji je igrao polufinale Lige prvaka i bio nadomak finala do kluba, koji se bori za ostanak u Nizozemskoj.

Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Ili, Dinamu nekako najbliži primjer Anderlechta. Belgijski je velikan prije šest godina došao do četvrtfinala Europske lige, izgubio u raspucavanju od Manchester Uniteda, kasnijeg osvajača. Tog je ljeta, mjesec dana kasnije, Anderlecht osvojio naslov prvaka i, na tome ostao. Financijski problemi, oragnizacijski propusti, loša transferna politika, slab priljev vlastitih igrača, sve je to pokrenulo veliki pad, od kojega se veliki Anderlecht, eto, još nije oporavio. Štoviše, 2018. bio je treći u prvenstvu, a oni koji su tada mislili da je to debakl, uvjerili su se da može i gore. Anderlecht je već šest godina daleko od vrha, prošlu je sezonu, primjerice, završio na 11. mjestu! Ove sezone, doduše, stoji dobro, opet je u borbi za naslov, ali šest godina bez trofeja, nekoliko sezona u kojima nije izborio čak niti Europu, za klub takvog ugleda i tradicije, nenadoknadiv su gubitak.

Prouči cjelokupnu ponudu na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Dinamo ima tu sreću da HNL nije belgijska liga, da bi se doista trebao dogoditi 'ponor u bunar' da Modrima pobjegne Europa idućeg ljeta. Naslov prvaka? To je, naravno, pod velikim upitnikom, kao i plasman u drugi krug u Konferencijskoj ligi. Neuspjeh na obje fronte za Dinamo bi značio debakl. No, koliko je god pad bio očekivan, koliko god u životu uvijek vrijedila ona o 'sedam sitih i sedam gladnih godina', toliko je neoprostivo da Dinamo u tako kratkom doživi takav pad. Da tako prosipa imidž i kocka se s vlastitim sutra! Ali, najviše od svega boli saznanje da je perspektiva ovog projekta vrlo upitna, da nitko ne može sa sigurnošću reći - 'bit će bolje.'

Vratite nam Dinamo! To je poruka svima onima, koji trenutno u Dinamu vuku konce. Ne, da ne bi netko mislio, nije to nipošto nikakav vapaj za povratkom Zdravka Mamića, čak i da ga netko želi prizvati, doista ne bi imalo smisla dati klub u ruke osuđeniku iz druge države. Ne, to je poziv na odgovornost, na konkretne poteze, na smišljanje ideje i vizije Dinama u bliskoj i daljoj budućnosti. Nevjerojatno je da svi ovi rezultati, ovi porazi nisu dosad izazvali nikakvu pravu reakciju, ništa se ne mijenja. Ljudi u klubu ili ne znaju što činiti, ili misle da će se sve riješiti ako stvari prepuste stihiji. Otpustili su Bišćana, sapunali dasku Dariju Šimiću, koji im je svojim potezima olakšao posao, sad mogu smijeniti Sergeja Jakirovića. I, što dalje? Dinamo nema sportskog direktora, a nikome se u klubu ne žuri pronaći čovjeka, koji bi trebao odraditi možda i najvažniji prijelazni rok zadnjih godina. Po gradu se već 'opasno' priča da će ova zadnja Skupština pasti, da će je nadležna tijela poništiti, što će dodatno pojačati kaos u Maksimiru! Kao da već nije dovoljno velik.

Dinamo je danas klub koji nema ništa! Da, zvuči kataklizmički, ali je tako. Nema rezultate, nema adekvatno i sposobno vodstvo, nema stadion i tko zna kad će ga imati, nema momčad i, na kraju, nema niti publiku. Jer, da si ne lažemo, osam tisuća ljudi na tribinama u utakmici koja znači spas sezone i u kojoj pobjeda treba kao žednome voda, to je premalo, poražavajuće. A istovremeno se treneri skrivaju iza sportske politike, a sportska politika iza Uprave, Uprava iza predsjednika, predsjednik i Skupština iza 'domaćih izdajnika', svi oni iza politike, Statuta, stadiona... igrači iza cijelog tog cirkusa, razmišljajući više o tome kako da napuste arenu i spase glavu, nego o idućem centaršutu. Dinamo je čista stihija na svim razinama, to je već svima jasno. U kojoj, eto, nitko nije kriv i svatko traži krivca, dok voda curi po svim zidovima.

I, došla je do koljena, no, samo je pitanje kad će se, ne poduzmu li nešto, stići i do njihovih grla. Gospodo i dame, Barišić, Peras i ostali, vaš je jedini zadatak da vratite Dinamo! Pobjednički, dominantan, europski! Kako? Da, problem je što to očito ni sami ne znate! Ali je vrijeme da preuzmete odgovornost, ponudite neku ideju, viziju, plan, a ne da se skrivate jedni iza drugih. I čekate novi poraz, nakon kojega će klub pasti još koji metar dublje u blato! Pad je normalan, ali ovo je debakl, blamaža, sramota. Kojoj, s ovakvim potezima i upravljanjem, nitko ne vidi kraj!



Tagovi

GNK DinamoSergej JakirovićMirko BarišićVlatka Peras

Ostale Vijesti