Villar za Germanijak: “Alcaraz mi je dobar prijatelj, završio sam Ekonomiju, a u Dinamo sam došao za dan i pol“

Nakon Sergija Domingueza i Mattea Pereza Vinlöfa pred naš je diktafon sjeo i Gonzalo Villar. Španjolac, rodom iz Murcije, za kojega svi u Dinamovoj ekspediciji u Sloveniji kažu da je vrlo elokventan, pametan, da ima u sebi neke liderske osobine. I to se vidi u nastupu, vidi se i na terenu. Istina, još nije potpuno spreman, bio je duže na odmoru od drugih, trebat će mu vremena da dođe na pravu razinu. Pa ćemo tek tada suditi o tome kakav je igrač.

Najskuplje Dinamovo pojačanje u ovom prijelaznom roku, za kojega su Modri platili Granadi tri milijuna eura po mnogočemu je zanimljiv lik. Između ostalog, završio je i fakultet, a za Germanijak (i druge medije) opisao je i kako je, zapravo, došlo do njegovog dolaska u Dinamo. Jer, uvijek nas kopka jedno pitanje: zašto je igrač, koji je bio i mladi reprezentativac Španjolske, ako je toliko kvalitetan kako se priča, igrao u drugoj španjolskoj ligi. I zašto ga, ako je toliko dobar, za taj novac nije doveo neki španjolski prvoligaš? Ne mislimo pritom na Real, Barcelonu, Atletico, ali Betis, Sevilla, Sociedad... Ovo je njegova priča.

"Prvi kontakt s Dinamom u mom životu, kad sam prvi put vidio Dinamo, bio je kad je 2011. igrao Ligu prvaka protiv Reala u Madridu. Završilo je 6-2 za Real. Otad znam za Dinamo, pratio sam da je igrao u Ligi prvaka i Europi svake godine. A prošle godine došao je u Dinamo moj prijatelj Raul Torrente, s kojim sam čitavo vrijeme u kontaktu. Naravno, Dani Olmo, s kojim sam igrao u mladim reprezentacijama, preko njega isto znam puno o Dinamu", započeo je Villar i opisao kako je krenula priča oko dolaska u Maksimir.

"Sad me zvao Zvonimir Boban puno puta, s puno strasti u glasu. Nevjerojatan čovjek, legenda, pokazao je puno želje da me dovede ovdje. Privilegij mi je bio da me zove takva legenda. I zato sam došao. Znate, sve se odvilo u vrlo kratkom vremenu, bila je to jedna od najluđih operacija koje sam doživio. Kad sam, recimo, išao iz Elchea u Romu, to je trajalo 30 dana, pregovori su bili jako teški i iscrpljujući. Ovaj put se sve odigralo u dan i pol, od ničega do dolaska. Kao što sam rekao, zbog Bobana! A izabrao sam Dinamo, jer mislim da je to dobra prilika. Ali i zbog Olma. Kad me Boban nazvao, odmah sam zvao Olma i svašta mi je rekao o Dinamu. Odigrao je veliku ulogu u mom dolasku. Rekao sam: 'Zašto ne?', opet ću igrati Europsku ligu, u kojoj sam igrao polufinale s Romom. Da, smatram Dinamo dobrom prilikom i za sebe osobno."

Red je da pitamo i kakvi su mu prvi dojmovi u Dinamu?

"Prvi dojmovi su odlični. Samo što sam u Zagrebu bio tek nekoliko sati, jer kad sam došao odmah sam išao u Sloveniju. Ali, ono što sam dosad doživio, samo su pozitivna iskustva s igračima, trenerima. I jako sam sretan. Naišao sam u Dinamu na jako puno kvalitetnih igrača, mi smo dosta mlada momčad. Mlad sam i ja, imam 27 godina, ali imam puno iskustva, dok je većina igrača 20, 21, 22 godine. Donosim im svoje iskustvo i sretan sam što im mogu pomoći."

Igrao je u Romi, bio ljubimac navijača, kažu neki da je tada igrao najbolji nogomet karijere. Što on sam misli o tome?

"Mislim da sam sad bolji igrač nego sam bio u Romi. Kompletniji, nego što sam bio s 21 godinom kad sam došao u Romu. Promijenio sam se i fizički, napredovao u defenzivnom smislu, tako i mentalno, fokusiraniji sam. Da, bolji sam nego tada."

Kako bi opisao sam sebe i na kojoj se poziciji najbolje osjeća?

"Kad govorim o sebi, mislim da imam dobar personality, želim uvijek osvojiti loptu. Mogu biti lider momčadi u svakom trenutku, imati loptu u posjedu, kontrolirati utakmicu. Više sam 'osmica'. Ali, mogu igrati i u sustavu s dvije šestice, premda, nemam problema s time, kamo me trener stavi tamo ću igrati."

Kad priča o uzorima, uvijek na prvo mjesto stavi našeg Maestra.

"Kad sam bio mlađi volio sam Luku Modrića i Tonija Kroosa, ali i Iniestu, Xavija i Busquetsa. To tu pravi igrači, rastao sam uz njih, volim ih."

Dakle, završio je fakultet, to je, kod nogometaša, stvarno rijetkost.

"Završio sam ekonomski fakultet. U našoj obitelji uvijek je bilo važno obrazovanje i roditelji su tu bili čvrsti. I kad se vidjelo da sam dobar u nogometu, da bih mogao u neki veliki klub, recimo u Valenciju, otac mi je rekao: moraš studirati, moraš studirati! Nikad ne znaš kad će ti trebati, a tako treniraš i svoj mozak, što je isto jako važno na terenu. Da mozak ne razmišlja samo o tome kako ćeš puknuti loptu, već da gledaš širu sliku. A ta ekonomija je isto jako važna za nas igrače, bitno je znati kako se ponašati prema novcu."

Strastveni je zaljubljenik u sport, osim nogometa, posebno u još dva sporta.

"Osim nogometa jako volim tenis i padel. Carlos Alcaraz je iz mog grada, prijatelji smo i bio sam u Parizu na meču protiv Sinnera, gledao sam polufinale i finale, bio sam s njim. Volim igrati i tenis i padel, lud sam za sportom. I to mi je jedini hobi, volim gledati sport, Formulu 1 isto."

Još jedno klasično pitanje, što je znao o Hrvatskoj prije nego je došao u Dinamo?

"Prije dolaska ovdje o Hrvatskoj sam znao samo dvije stvari. O nogometu, kroz reprezentaciju, s kojom Španjolska vrlo često igra na velikim natjecanjima, to su uvijek zanimljive utakmice. Naravno, s Lukom ste došli do finala Mundijala. Najviše kroz nogomet i, ajmo reći, kroz plaže i predivnu obalu, to sam znao o Hrvatskoj. Kažem, nisam još niti bio predugo u Hrvatskoj, odmah smo otišli na pripreme u Sloveniju."