REUTERS/Daniele Mascolo
REUTERS/Daniele Mascolo

VIDEO Noć za pamćenje u Bergamu: Atalanta penalom u zadnjoj sekundi prošla dalje, Bensebaini tragičar svih tragičara!

Vrijeme Čitanja: 5min | sri. 25.02.26. | 20:40

Atalanta je apsolutno zaslužila prolazak. Bili su nadmoćniji suparnik, puno bolji u svim aspektima nogometne igre, dok se Niko Kovač mora zapitati što se to njegovoj momčadi dogodilo i zašto su nastupili kao na nekom veteranskom turniru, a ne na najvećoj nogomenoj pozornici

Kao da je sami duh njihove 'zaštitnice' prožeo igrače iz Bergama u noći koja se u sjevernoj Italiji neće baš tako brzo zaboraviti. Nogometaši Atalante su u prvom poluvremenu anulirali prednost od 2-0 pa kaznenim udarcem u posljednjoj sekundi dvoboja osigurali prolazak s 4-1 pobjedom. Utakmica je bila dosta sjajna, s puno preokreta i filmskim krajem. Bensebaini je bio tragičar cijele večeri, a high kickom, kojeg se ni Israel Adesanya ne bi posramio, zaradio je crveni karton. Samardžić je bio heroj utakmice koji je hladno realizirao za uvjerljivu pobjedu.

Prema grčkoj mitologiji, Atalanta je bila neustrašiva trkačica koja je od svih svojih prosaca bila brža i tako je sačuvala vlastitu ruku. Isto su tako Pašalić i društvo u tom nogometnom aspektu dominirali nad gostima iz Njemačke. Prednost od 2-0 trebala je biti jamac Niki Kovaču kako je gostovanje u užarenoj atmosferi na Apeninima samo formalnost. Umjesto toga, već je u petoj minuti doživio šok.

Napad prije postignutog pogotka, Kolašinac je probio lijevi bok i osvojio pristojnu jardažu, pa dodao lijevo prema Zalewskom, čiji je pokušaj Kobel obranio vršcima prstiju. No, kod pogotka Scamacce nije mogao apsolutno ništa. Ponovno je na lijevoj strani, ovoga puta Bernasconi, otišao prema korner zastavici pa prizemnim ubačajem ciljao pet metara. Bensebaini je neobjašnjivo igrao loptom ispred Svenssona i dodirnuo je tek toliko da ona dospije na nogu Gianluce Scammace, koji je neometano, s tri metra, postigao pogodak za rano vodstvo.

BVB je suviše mekano i plaho ušao u susret. Prvi primljeni pogodak bio je očigledan pokazatelj kako je nedostajalo prave komunikacije u njihovim redovima. Jasno je i da Dortmund igra derbi s Bayernom za vikend i možda je to bio razlog neke mentalne blokade i čuvanja. U ofenzivnom dijelu nisu pokazali apsolutno ništa u prvih pola sata. Agresivnost, okomitost i Atalantina igra visokog pritiska na posljednju liniju najmanje je odgovarala Emreu Canu, čija predstava nije bila nimalo uvjerljiva.

Sramežljivu sterilnost prekinuo je tek Brandt u 30. minuti, kada je odmjerenim udarcem pokušao prevariti Carnesecchija. Iako nije bila veća opasnost, ušlo je u statistiku kao prvi konkretniji pokušaj zlatno-žutih prema vratima Atalante. Za to vrijeme, bekovska osovina Bernasconi-Zappacosta je na drugoj strani briljirala, a upravo je potonji svoje ime stavio i u rubriku strijelaca, u sami smiraj prvog poluvremena.

Doduše, ni njegov gol ne bi došao bez pomoći s druge strane. Bernasconi je ubacio, Kobel nastupio pomalo nesigurno u svojih pet metara i boksao loptu, a na njegovu nesreću, ona je došla točno u noge nekadašnjeg igrača Chelseaja. Namjestio se Zappacosta na desnu nogu s ruba kaznenog prostora i opalio, a ponovno je tragičar bio Bensebaini, od čijeg se bloka odbilo u bliži kut, onaj nebranjeni i prije odlaska na odmor, Atalanta je u svom džepu držala barem dodatnih pola sata nogometa.

Nije Niko Kovač nikako mogao biti zadovoljan izdanjem svojih igrača. Umjesto mirne igre, koja je trebala umrtviti sve, srljali su njegovi igrači kao guske kroz maglu, što kroz kriva dodavanja i generalnu lošu povezanost linija, koja nije polučila niti jednu priliku u prvih 45 minuta koja bi ugrozila vrata domaćina.

Zapalili su se igrači Raffaelea Palladina i u nastavku, čvrsto vjerujući kako mogu preskočiti i produžetke. Redom su napadali Samardžić, Pašalić, Scamacca, ali je Kobel držao svojoj momčadi glavu iznad vode. Pomislili su gosti da bi se ipak na tren moglo sve u dobro pretvoriti. Beier se s desne strane sjurio u kazneni prostor i vagao između udarca i oštre lopte. Ispalo je nešto između. Pokušaj je odsjeo na vratnici, odbio se u Brandta, pa u gol-aut. Nije ih jednostavno išlo...

Kazna za taj promašaj došla je dvije minute kasnije. Kapetan De Roon je ostao sam i ubacio s lijeve strane na pet metara. Između čak trojice braniča, do lopte je došao – a tko nego Mario Pašalić. Vatreni je glavom naciljao sebi bliži kut i kirurški je precizno pogodio malu mrežicu za delirij u Bergamu i potpuni preokret na utakmici u 58. minuti.

Nisu golovi sami po sebi možda ni bili najveći problem BVB-a, jer su u tom trenutku bili samo pogodak udaljeni od produžetaka. Ono što je moglo brinuti Kovača je slaba krvna slika, bez imalo volje, žara i želje, kao da im prolazak nije visio nad glavom. Pokušao je Kovač s izmjenama, a najviše je pogodio s onim koji je, uz Schlotterbacka, najupitniji kada je u pitanju igračka budućnost, Karim Adeyemi.

Nijemac je odigrao dupli pas s još jednim svježim igračem, Chukwuemekom, na desnoj strani terena. Uvukao se u sredinu kaznenog prostora, onako robbenovski, pogledao prema gornjem, daljnjem kutu i neobranjivo za Carnesecchija u 75. minuti pogodio za smanjenje prednosti.

Obrnuto proporcionalno se razvijala igra momčadi kako se kraj utakmice približavao. Atalanta je za nijansu ipak usporila u odnosu na maestralnih sat vremena igre, dok je Kovač prepoznao koje su mu to najslabije karike u momčadi te je sa svježim licima podigao razinu igre svoje momčadi. Adeyemi je nekoliko puta pravio probleme Ahanoru, a Guirassy je više puta bio na krivom mjestu te propustio pogotke koje bi centarfor inače i u snu zabijao.

Od prilika Atalante, najbliže je pogotku bio Samardžić 10-ak minuta prije kraja 90 minuta, kada je ušao u kazneni prostor, pa se odlučio na silu umjesto na preciznost i zapucao pokraj vratnice. Bila je to ujedno i posljednja konkretna prilika na utakmici. Prije isteka uobičajenog vremena, nogomet koji se igrao bio je sve više divlji, a sve manje taktički i tehnički definiran.

Takvom je akcijom i došlo do pogotka. Kobel je odigrao jednu jako lošu loptu već u četvrtoj minuti nadoknade. Pašalić je lukavo prišuljao, osvojio 20-ak metara i ubacio na pet metara. Lopta je prebacila sve, a Bensebaini je glavom đonom zakačio Krstovića po glavi. Sanchez je, pregledom VAR snimke, pokazao isključenje stoperu. Samardžić je pucao visoko, iako je vratar pogodio stranu, jednostavno nije mogao tu ništa i slavlje je u Bergamu moglo početi.

Atalanta je apsolutno zaslužila prolazak. Bili su nadmoćniji suparnik, puno bolji u svim aspektima nogometne igre, dok se Niko Kovač mora zapitati što se to njegovoj momčadi dogodilo i zašto su nastupili kao na nekom veteranskom turniru, a ne na najvećoj nogometnoj pozornici.

Atalanta – Borussia Dortmund 4-1

Strijelci: 1-0 Scammaca (5.), 2-0 Zappacosta (45.), 3-0 Pašalić (58., De Roon), 3-1 Adeyemi (75., Chukmueweka), 4-1 Samardžić (90.+6, 11-m).

Pogotke pogledajte OVDJE. (SK)

Stadion: Stadio di Bergamo (Bergamo).

Glavni sudac: Jose Maria Sanchez (Španjolska). VAR: Guillermo Cuadra Fernandez (Španjolska).

Žuti kartoni: Hien (Atalanta); Bensebaini, Can, Silva (BVB).

Crveni kartoni: Bensebaini (BVB - 90.+5, oštar start).


Tagovi

AtalantaRaffaele PalladinoBorussia DortmundNiko KovačUEFA Liga prvaka

Ostale Vijesti