
VIDEO Dan kad je pao Feyenoord: Kramarićev trogodak za povijest i miris old-school nogometa u zraku
Vrijeme Čitanja: 4min | čet. 23.10.25. | 15:36
Na Kvarneru su prije 11 godina bili jako slični vremenski uvjeti kao danas, s tim da se navijači nadaju da će na kraju dana biti i isti rezultat na semaforu. Tada na Kantridi, sada na Rujevici...
Svaka klub na svijetu pamti 'onu jednu' pobjedu. Ili njih nekoliko. Naravno, što si uspješniji, to ti je teže odabrati, zbog čega će u Real Madridu teško baš jednu utakmicu staviti ispred svih drugih. Možda ono finale Lige prvaka i La Decima protiv Atletico Madrida, Ramosov pogodak nakon kornera Modrića... Možda to, ne znamo.
Riječani će vam istaknuti nekoliko pobjeda. Ima onih koji ne žele čuti ni za što drugo osim Real Madrida. Matrljanove ruke u zraku, 3-1 na semaforu, nemoć Chenda, Camacha, Sanchísa, Stielikea, Butragueña... A onda druga strana, u kvarnersko bijelom ruhu: kapetan Juričić, neumorni Hrstić, nemilosrdni Fegic i čudesni Nenad Gračan, prvi koji je, kako je o njemu Orlando Rivetti nekada pisao, igrao nogomet u plišanim kopačkama... Pa onda i taj već spomenuti Danko Matrljan, Maska, dečko odrastao na Donjoj Vežici, istinska legenda kluba. Bilo bi efektnije da je ostalo 3-0, da Isidro nije u 81. zabio pogodak samo sedam minuta nakon ulaska u igru, ali svejedno je to bila povijesna večer. Stijene Kantride imale su u čemu uživati tog 24. listopada...
No, nisu samo stijene uživale u izvedbama Rijeke, pamti se i kako je momčad s Kvarnera projurila gradom u kojem se rade ponajbolji automobili na svijetu, kada je na Mercedes-Benz Areni svladala Stuttgart (preciznije, bilo je 2-2) pa izborila svoju prvu grupnu fazu Europske lige. Tko će zaboraviti glasove Korada Vujnovića i Roberta Ferlina s Radio Rijeke, tko će zaboraviti emociju navijača? Močinić za Mujanovića, a Mujanović.... Za vječnost!
Stuttgart je, ipak, mnogima Riječanima do danas ostao nešto više. Može u rečenicu ući i Cibalia, ipak je protiv Vinkovčana Rijeka kolo prije kraja sezone 2016./2017. potvrdila svoj prvi naslov prvaka Hrvatske, ali Stuttgart je bio prvi, neočekivan, drugačiji. U briljantnoj reportaži Davora Severa, koja je jednostavno morala dobiti nekakvu nagradu, sve je bilo rečeno. I ništa više ne treba nadodati.
Nevjerojatna je bila i ona pobjeda Rijeke protiv Milana, slobodni udarac Jakova Puljića, zatim i majstorija Gavranovića, ali nikada jednu europsku utakmicu Rijeke nije obilježio jedan igrač kao što je to napravio Andrej Kramarić. I to točno na današnji dan, prije 11 godina, na Kantridi, kada je na suprotnoj strani terena bio Feyenoord.
Oni koji su tog hladnog i kišnog četvrtka pohodili Kantridu sve do danas pamte nevjerojatnu izvedbu Andreja Kramarića, sasvim sigurno jednog od najboljih napadača koje su Riječani imali prilike gledati u dresu njihovog kluba. Prvi pogodak zabio je nakon čudesne akcije u kojoj su sudjelovali Moises, asistent Leovac i onda Rijekin broj 91 kao egzekutor, drugi je bio remek-djelo, mat u dva poteza, ispucavanje Vargića, Kramarićev trk pa lob preko Vermeera, dok je trogodak kompletirao u 76. minuti, s bijele točke, odakle je i kasnije u karijeri uglavnom bio precizan.
Sjetit ćemo se s te utakmice kako su gosti napadali, kako su imali znatno veći posjed lopte, kako su pokušavali uspostaviti pas-igru, kako su uputili čak i više udaraca na gol od Rijeke. Imali su više kornera, čak su bili i nešto agresivniji, ali Andrej Kramarić jednostavno je bio dimenzija više.
Tog dana nije samo mirisala kiša, mirisao je i onaj 'old-school' nogomet. Rijeka je Feyenoordu nanijela težak poraz, premda su im onda izabranici Franka Ruttena uzvratili na De Kuipu. Imala je i u tom ogledu Rijeka svoje prilike, Kramarićeve dvije obranio je Kenneth Vermeer, dok je Kvržić umalo napravio copy/paste Kramarićevog pogotka iz prve utakmice, ali je ipak promašio okvir gola. Kakva nesreća...
Inače, 24. listopada, baš kada i protiv Reala, Rijeka je godinu prije Feyenoorda igrala s Lyonom u gostima, šteta onog izgubljenog skoka Bertoše i lijepe egzekucije glavom tada povremenog reprezentativca Les Bleusea Clémenta Greniera, ali svakako je Rijeka pokazala kako je, tada, pripadala razini koju je zahtijevala grupna faza Europske lige. Lavovi su bili bolji s minimalnih 1-0, ali Rijeka je pokazala da može.
Protiv Sparte, baš kao i u svim ovim ranije navedenim utakmicama, Rijeka nema ulogu favorita. Ali, očigledno, momčad s Kvarnera u takvim utakmicama itekako može pobijediti! I zato Česima ništa ne treba prepustiti, ništa pokloniti. U Rijeku nitko nije vjerovao ni protiv Stuttgarta, Milana ili Feyenoorda, pa, eto, vidimo kako su te utakmice završile. I zato jedino pitanje na kraju treba biti - zašto ne bi na isti način završila i ova? Čest Česima, ali na Kvarneru su padali i veći...