Victor Osimhen: Biser iz blata

Ako u nigerijskoj metropoli Lagosu pokušate pronaći njen najsiromašniji dio, put će vas najvjerojatnije odvesti u Olusosun. Ovaj naziv, koji se na lokalnom jeziku izgovara otprilike kao 'Olusošun', označava četvrt nastalu oko golemog smetlišta. Olusošun je najveći deponij u Africi i jedan od najvećih u svijetu. Ovaj slum koji izgledom podsjeća na južnoameričke favele sastoji se od labirinta uličica i više od tisuću trošnih kućeraka, uglavnom sagrađenih od zemlje, ali nerijetko i od lima ili kartona.

Upravo ovdje rođen je jedan od trenutno najubojitijih napadača na svijetu - Napolijev Victor Osimhen. Prije nego što se pročulo za njegov golgeterski njuh, Victor je vodio život tipičan za siromašnog dječaka iz Olusošuna. Prema vlastitim riječima, najteže razdoblje djetinjstva bilo mu je kada mu je u samo par mjeseci preminula majka, a otac ostao bez posla. Victor i šestero starije braće i sestara tada su bili prisiljeni još više zarađivati na ulici, najčešće prodavajući novine ili bočice vode.

„Tamo odakle dolazim ništa vam nije zajamčeno, nitko vam neće reći da vjeruje u vas, ali osjećao sam da je nogomet jedina nada da moja obitelj i ja preživimo, da vodimo bolji život“, rekao je u jednoj emisiji. Skoro svaki slobodni trenutak Victor je posvećivao nogometu. Jedan od njegovih prijatelja ekipi TV novinara pokazuje lokalnu 'kinodvoranu' u kojoj su se prikazivale utakmice. Ustvari se radi o kućici sklepanoj od nekoliko komada šperploče. „Otkrit ću vam tajnu“, govori prilazeći vodoravnoj pukotini u zidu i dodaje: „Ovako smo Victor i ja gledali utakmice jer nismo imali novca“. Victor se prisjeća kako je najviše volio gledati Chelsea zbog svog igračkog idola Didiera Drogbe.

Od gledanja nogometa jedino je više volio sam gurati loptu. Svoje prve igračke korake napravio je na ledini ispred osnovne škole. Ovom skromnom terenu lokalna djeca nadjenula su nadimak San Siro. Ono što u Victorovoj priči zapanjuje je to koliko malo vremena mu je bilo potrebno za put od 'imaginarnog' olsošunskog San Sira do pravih pravcatih kultnih stadiona Serie A.

Nakon što je zamijećen od strane skauta, pridružen je omladinskom klubu znakovitog imena Ultimate Strikers Academy. Kao 15-godišnjak pozvan je u U-17 reprezentaciju kojoj je pomogao da se plasira na Svjetsko prvenstvo u Čileu 2015. godine. Na ovom turniru ime anonimnog dječaka sa smetlišta ući će u bilježnicu skauta svakog ozbiljnijeg kluba. Kako i ne bi kada je Nigerija osvojila zlato, a Osimhen tresao mrežu barem jednom na svakoj utakmici. S 10 pogodaka još uvijek je upisan kao najbolji strijelac U-17 Mundijala u povijesti. Zanimljivo, nigerijskim klincima su jedini poraz na putu do zlata nanijeli vršnjaci iz Hrvatske. Osimhen je matirao Adriana Šempera, ali su tadašnje mlade nade Dinama Nikola Moro i Josip Brekalo izrežirali preokret za konačnih 2:1.

Victor vjerojatno nije stigao ni propisno proslaviti osvajanje turnira i zlatne kopačke, a već je na stolu imao ponude europskih velikana. Pomalo iznenađujuće, odlučuje se potpisati predugovor s Wolfsburgom, kojem se pridružio početkom 2017. godine, nekoliko dana nakon 18. rođendana.

Početak karijere u Njemačkoj nije išao po planu, ali možda i jest ako uzmemo u obzir da je Victoru najbitnija stvar nakon potpisivanja prvog profesionalnog ugovora bila izvući oca, braću i sestre iz najcrnjeg siromaštva. No, na terenu se nije isticao. Prošlo je više od godinu dana u Wolfsburgu a u njegovoj statistici stajale su brojke od 16 nastupa i nula pogodaka. Da stvar bude gora, sezonu 17/18. skratila mu je ozljeda ramena i odlazak na operaciju. Svjetsko prvenstvo u Rusiji odgledao je iz bolničkog kreveta.

U ovome trenutku na Osimhena se sve češće počinjalo gledati kao na još jednu propalu tinejdžersku senzaciju. Njegova biografija uznemirujuće je podsjećala na onu Souleymanea Coulibalyja. Ovaj napadač iz Obale Bjelokosti također je na scenu stupio kao najbolji strijelac U-17 Svjetskog prvenstva. Njemu je to dostignuće iz 2011. godine osiguralo transfer u Tottenham, nakon kojeg je kontinuirano propadao. Zadnjih nekoliko sezona proveo je u drugoj škotskoj i prvoj tuniskoj ligi.

Mnogi su mislili da Victoru Osimhenu slijedi slična sudbina. Teško im je bilo proturječiti obzirom da ni nakon zalječenja ramena nije bio kraj njegovim nevoljama. Tog ljeta prebolio je malariju koja je značajno naštetila njegovoj fizičkoj spremi. Wolfsburg više nije računao na njega u prvoj ekipi, barem ne u bliskoj budućnosti, te su ga bili voljni pustiti na posudbu.

Međutim, sada više nije bio vruća roba na tržištu. Zaputio se u Belgiju i odradio probe sa Zulte Waregemom i Club Bruggeom samo da bi od oba kluba dobio odbijenicu. U razgovoru za nigerijske medije Victor je opisao ovo izazovno razdoblje:

„Bilo je trenutaka kada sam sumnjao sam u sebe. Bilo je teško. Moram se zahvaliti Josuhi Guilavoguiju, bio je uz mene u najtežem trenutku karijere. Govorio mi je kako je prebrodio svoje krize. Gledao sam na njega kao na afričkog brata. Motivirao me da ostanem fokusiran i posvećen. To je jedan od razloga zašto sam danas tu gdje jesam.“

Vraća se trenirati u Njemačku, ne shvaćajući da ga iza ugla čeka zaokret i povratak u Belgiju:

„Dobio sam informaciju da me želi dovesti Charleroi, nazvao me predsjednik kluba i to potvrdio. Malarija mi je jako oslabila tijelo, ali nastavio sam raditi i vjerovati, znao sam da ću igrati dobro.“

Realizacija posudbe u Charleroi možda je ključan trenutak njegove karijere. Zdravlje ga je napokon počelo služiti, u debiju je zabio prvi seniorski gol, a do kraja sezone dodao ih je još devetnaest. Ovo je motiviralo Charleroi da aktivira pravo otkupa, ali bilo je jasno da je tada 20-godišnji Osimhen spreman za razinu više. Nekoliko dana kasnije za 22 milijuna eura kupuje ga Lille.

Sportski direktor Luis Campos i trener Christophe Galtier, tvorci prošlosezonske šampionske generacije, dokazali su se kao majstori u relativno jeftinoj kupovini i veoma skupoj prodaji. Od Osimhena su očekivali da popuni rupu koju je ostavio odlazak Nicolasa Pepea u Arsenal, a on je ta očekivanja ispunio i nastavio tamo gdje je stao u Belgiji. U svojoj prvoj i jedinoj sezoni u Francuskoj upisao je 18 golova i šest asistencija, biva proglašen Lilleovim igračem godine i početkom prošle sezone za vrtoglavih 70 milijuna eura prelazi u Napoli.

Zbog ovakve odštete njegov učinak od 10 golova u prvoj sezoni na sunčanom jugu Italije može se proglasiti razočaravajućim. Treba biti pošten pa napomenuti da je njegova forma oscilirala kao i forma čitave ekipe pod vodstvom Genarra Gattusa. Također je izbivao dva mjeseca zbog obnovljene ozljede ramena, a ponovno ga nisu zaobišle ni zarazne bolesti. Ovoga puta nije se radilo o malariji, već o Covidu.

Unatoč blijedom učinku, Victor se u novoj sredini od početka osjećao dobro, a naročito ga se dojmila nadaleko čuvena strast Napoletana prema svom voljenom klubu.

„Prije nego što sam potpisao za Napoli navijači su mi počeli slati slike grada i pisati o njegovoj ljepoti. Sviđaju mi se ljudi ovdje, otkada sam stigao nisam sreo rasiste. Čim sam sletio osjetio koliko ljudi ovdje strastveno vole nogomet. Napoli je njihov život. Ovi navijači dali bi sve samo da njihov klub bude uspješan. Mislim da im mogu dati što žele. Nadam se da hoću i da će me voljeti još više.“

Ove hrabre riječi izgovorio je prije nekoliko mjeseci. One su zaista hrabre jer svi znamo kolika su očekivanja i strasti u gradu pod Vezuvom. Prosječni navijač Napolija početkom svake sezone se barem koji put zapita je li ovo baš ta godina u kojoj će se prekinuti tri desetljeća dug post i osvojiti toliko željeni Scudetto? Je li baš ovo generacija koja će ih podsjetiti na legendarne Diegove dane i hoće li im napokon mrski rivali sa sjevera zemlje gledati u leđa?

Ove sezone, snovi su im i dalje živi. Gatusso je otišao i novi trener postao je iskusni Luciano Spalletti. Nakon šest kola Serie A Napoli se nalazi na vrhu tablice s maksimalnim učinkom. Šest utakmica, šest pobjeda, 16 pogodaka u mrežama protivnika, samo dva u njihovoj. Victor Osimhen njihov je vodeći strijelac u svim natjecanjima i večeras će protiv Fiorentine pokušati zabiti šestu utakmicu u nizu. Za sada se odlično snalazi u vrhu napada, najčešće između Lorenza Insignea i Mattea Politana. Golove zabija na razne načine. Iz trka, iz odbijanca, glavom, lobom, iz peterca i dalekometnim udarcima.

Ekipi i njemu neće biti lako održati ovakvu formu, a nešto će se sigurno pitati i ostale konkurente. Ono u što smo sigurni jest to da je nekadašnji vodonoša sa smetlišta u Lagosu glavni razlog zašto mnogi navijači vjeruju da će na kraju sezone slaviti naslov i da bi se na gradskom groblju ponovno mogao zavijoriti transparent s legendarnom porukom upućenom onima koji tamo počivaju ­„E non sanno che se so' perso“ - Ne znate što ste propustili. 

U sjeni idiličnog otvaranja sezone odvija se priča koja nas podsjeća da realnost najčešće nije ružićasta. Prema L’Equipeu, francuske vlasti 'češljaju' pozadinu Osimhenovog transfera u Napoli. Ono što im izaziva sumnju je činjenica da je Napoli u sklopu dogovora oko Victora Lilleu prodao tri potpuno anonimna igrača iz omladinskog pogona čija ukupna tržišna vrijednost jedva prelazi 200 tisuća eura za nevjerojatnih 15 milijuna. Da Lille na te igrače nikada nije računao već da su isti najvjerojatnije iskorišteni kao sredstvo za pronalazak rupa u financijskom zakoniku jasno je iz činjenice da ih je svu trojicu ekspresno proslijedio na posudbu u Serie C, a ovog ljeta im i raskinuo ugovor. Godinu dana nakon što ih je platio 15 milijuna eura!

O ovim igračima ne može se puno doznati čak ni putem interneta, ali za jednog od njih, Luigia Liguoria, znamo da dolazi iz pozadine slične Osimhenovoj. Odrastao je u Scampiji, najsiromašnijem napuljskom kvartu poznatom po socijalnoj stanogradnji, sitnom kriminalu i drogi. Pouka koju iz ove priče moramo izvući jest da se u takvim sredinama diljem svijeta često rađaju ljudi koji završe poput njega, iskorišteni i odbačeni, a puno rjeđe oni poput Victora Osimhena.

Piše: Bartul Čović