Veliko istraživanje o najvećim klubovima regije, Dinamo za dlaku ispred Hajduka

Četvrtog rujna 1955., nešto iza 18 sati po srednjoeuropskom vremenu - dan i vrijeme što zauvijek ostaju zabilježeni u nogometnim memoarima. Mjesto događaja Lisabon, zapadni okrug i Estádio Nacional. Domaći Sporting na jednoj strani travnjaka, beogradski Partizan na drugoj. Počinje prva utakmica Kupa prvaka. Prva utakmica u dugoj povijesti euronatjecanja...

Ove jeseni navršeno je 65 godina od čuvene lisabonske premijere. Do danas, u nekoliko natjecanja (Kup prvaka, UEFA kup, Kup pobjednika kupova, Liga Europe...) odigrano je blizu 25.000 utakmica. Ozbiljan udio u toj brojci imali su klubovi sa prostora nekadašnje Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ). I u zajedničkoj državi i kasnije, kada je iz šest republika u eurokupovima sudjelovalo i po dvadesetak ekipa godišnje.

UEFA je uslijed pandemije koronavirusa, nedostataka termina i ubrzanih kvalifikacija pomalo zapostavila veliku obljetnicu. Mi smo odlučili da ga na neki način obilježimo. Ideja je ambiciozna – istraživanje i matematika poveći: izbodovati svako sudjelovanje baš svakog tima bivše Jugoslavije koji je makar jednom zaigrao u nekom europskom natjecanju.

Inicijalni motiv jeste 65 godina od prve utakmice u Kupu prvaka, ali ovo je isto tako pokušaj da damo doprinos odgovoru na pitanje koje se među nogometnim zaljubljenicima pokreće na dnevnoj bazi – koji klub iz naših prostora s pravom nosi epitet NAJVEĆI?

Domaće titule jedan su od ključnih argumenata koje navijači potežu u čestim raspravama. Već i ptice na grani znaju: u Hrvatskoj kolo vodi Dinamo (30+23, doduše računajući predratne trofeje Građanskog), Crvena zvezda je najtrofejnija u Srbiji (ukupno 55 pehara lige i kupa), u Sloveniji je bez konkurencije Maribor (15+9), u Bosni i Hercegovini tron trenutno dijele Željo i Sarajevo (7+6), u Makedoniji najbolji je Vardar (11+6, ne računajući oduzetu titulu uslijed Šajber afere), u Crnoj Gori podgorička Budućnost (4+2).

Uspjesi na međunarodnoj sceni, međutim, oduvijek su davali poseban draž i najviše utjecali na renome klubova u europskim i svjetskim okvirima. Tako se Dinamo godinama i desetljećima ponosio činjenicom da je prvi jugoslovenski klub finalist (1963), a potom i osvajač nekog europskog kupa (1967). Partizan se dičio finalom Kupa prvaka (1966), a Crvena zvezda prvim polufinalom elitnog natjecanja (1957) te kasnije osvajanjem istog (1991). Svoje zlatne trenutke, podrazumijeva se, imali su i Hajduk, Željezničar, Vojvodina, OFK Beograd, Rijeka, niški Radnički, Velež, Sarajevo... I sve to u staroj Jugi. Kasnije će se zagrebački Modri etablirati kao vodeći klub regije, Hajduk će dogurati najdalje u novoformiranoj Ligi prvaka (četvrtfinale), dok će Partizan poslije raspada svih zajedničkih država konačno ostaviti Crvenu zvezdu da mu gleda u leđa. Na domaćoj i međunarodnoj sceni.

Sve to daje posebnu draž čitavom pothvatu, jer rezultat bi trebao biti i odgovor na pitanje tko je bio najbolji u određenim periodima i natjecanjima, odnosno državama koje će nastati raspadom SFRJ. A kako je konačan cilj ipak bio sabrati sve brojke (naposljetku) i napraviti jedinstvenu rang listu najuspješnijih klubova sa ovih prostora, kvalitetna proporcija faza natjecanja, rangiranje istih i odnos, bili su neophodni. Pokušavali smo, nije išlo. Velika matematika za nas koji živimo od slaganja slova... Onda smo u pomoć pozvali one što žongliraju brojevima - bookmakeri su izašli u susret. Zadatak je bio osmisliti jednostavan, a opet precizan sustav bodovanja. Koliko se moglo s obzirom na silne promjene sustava natjecanja kroz skoro sedam desetljeća, evidentne promjene kvaliteta, ekspanziju nogometa...

I dojam je da smo uspjeli. Izbodovali smo svaki izlazak u Europu baš svakog kluba sa prostora bivše nam države (ukupno ih 91, u nadi da nismo nikog zaboravili) počevši od rujna 1955. pa do kraja prošle sezone.

Prva napomena vezana je za osnovni princip bodovanja – mjerili smo domet kluba u datom natjecanju. Bit će vjerojatno zamjerki što u obzir nismo uzeli bodove osvojene u grupnim fazama (tako, recimo, ostaje nenagrađeno Dinamovo slavlje nad Atalantom, Zvezdino nad Liverpoolom, između ostalog), međutim bilo je nemoguće mješati “kruške i jabuke”. Prije svega jer je konačan cilj bio sabrati period SFRJ i onaj što će doći poslije te potpuno različite sustave natjecanja.

Druga napomena tiče se kakvoće natjecanja. UEFA je više od 25 godina, otkako je osnovala europski Superkup, za svoje drugo po rangu natjecanje držala Kup pobjednika kupova. Čast mu je ukazivala u osvit svake nove sezone, tako što su pobjednik Kupa/Lige prvaka i osvajač KPK-a igrali za apsolutnog prvaka Europe. U našem “sustavu vrijednosti” Kup kupova dobio je najmanju vrijednost. Nećemo previše vremena gubiti na obrazloženja. Bit će dovoljna konstatacija da je UEFA Kup kupova ugasila uvidjevši sve manji značaj kup natjecanja u najrazvijenijim zemljama – romantika nema ništa s tim - odnosno činjenica da je u vrijeme Kupa prvaka (jedna zemlja – jedan predstavnik) mnogo veća koncentracija kvalitete bila u UEFA kupu. Pobjednici nacionalnog kupa bivali su i manji klubovi, ili su uslijed poraza u finalu od prvaka osiguravali KPK (tako su do finala ili čak pehara dolazili: Antwerpen, Lokomotiva Leipzig, Carl Zeiss Jena, bečka Austria, Gornik, Zaragoza, Mechelen, Dinamo Tbilisi, Aberdeen, Magdeburg), dok su među najuspješnijim ekipama UEFA kupa Inter, Liverpool, Juventus, Monchengladbach, Tottenham, Real Madrid, pa ona moćna Parma, Chelsea... Da ne govorimo kako je put do finala kroz sistem KPK-a bio kraći, uglavnom za dvije utakmice...

Dakle, Kup pobjednika kupova u našem sustavu rangiran je na peto mjesto. Ispred njega plasirani su UEFA kup i Liga Europe, a na vrhu se nalaze Kup prvaka i Liga prvaka. Još je važno spomenuti da se pod Ligu Europe svode i sezone sa grupnom fazom u eksperimentalnom UEFA kupu (to je onaj period s grupama bez revanš utakmica) te da je način bodovanja za Kup velesajamskih gradova isti kao za UEFA kup. Jer u pravilu nikakve razlike u sustavu natjecanja nije bilo. Tako su se ta dva kupa, samim tim i bodovi sakupljeni u njima, slili na jedno mjesto.

Intertoto kup, kao ljetno i kasnije kvalifikacijsko natjecanje za UEFA kup, nismo bodovali. U krajnjem slučaju, UEFA ga je priznala tek 1995. godine. I nedugo zatim ugasila. A u obzir nije uzet ni Superkup Europe. Naprosto – nitko ga nije ni osvajao od klubova Jugoslavije.

Za uspješno praćenje svega što smo napravili važno je pravilno čitati tablicu ispod. U pitanju je sustav bodovanja koji smo već spominjali. Prve četiri kolone označavaju kvalifikacijske runde (i bodove što one nose), poredane slijeva nadesno, od prve do doigravanja. “Nulta točka” je start u natjecanju (ovo se prije svega odnosi na Ligu prvaka i Ligu Europe, dakle na grupne faze ovih natjecanja), a ispod su bodovi koje donose 1/16 finala (R32), osmina finala, četvrtfinale, polufinale, finale i osvojen trofej.

PRIMJER 1: Klub je natjecanje završio u trećem kolu kvalifikacija za Ligu Europe – piše mu se 1,25 bodova.

PRIMJER 2: Klub je ušao u grupnu fazu Lige prvaka i kasnije tu završio natjecanje – piše mu se 10 bodova.

PRIMJER 3: Klub je natjecanje završio u trećem kolu kvalifikacija za Ligu prvaka i preselio se u Ligu Europe – ukoliko bi ispao odmah u doigravanju za LE (nosi 2,50 boda, kao i treća runda kvalifikacija za LP), pišu mu se bodovi za natjecanje u kojem je krenuo sezonu, dakle 2,50 za Ligu prvaka.

PRIMJER 4: Klub je natjecanje završio u doigravanju za Ligu prvaka (5,00 bodova) i preselio se u Ligu Europe (grupna faza također nosi 5,00 bodova), ali je kasnije izašao iz grupe i stigao do osmine finala (19,00 bodova) – piše mu se veća brojka za natjecanje u kojem je sezonu završio. U prijevodu, uvijek se piše veća brojka prilikom ovih skakanja iz natjecanja u natjecanje. Kada je broj bodova isti, bodovi idu za natjecanje u kojem je klub započeo sezonu.

PRIMJER 5: (odnosi se na sva natjecanja do 1992. i cijeli Kup pobjednika kupova): Klub je natjecanje počeo u 1/8 finala Kupa prvaka (30 bodova) i tu odmah ispao – nije “nagrađen” sa tih 30 bodova, već je vraćen na “nultu točku” (7 bodova), pošto je praktički ispao na prvom koraku, na svom startu natjecanja. Ovakvih slučajeva bilo je dosta u prvim godinama eurokupova, kada je malo klubova sudjelovalo, pa su natjecanja kretala od 1/16 finala, 1/8 finala...

VAŽNA NAPOMENA ZA BODOVANJE KVALIFIKACIJSKIH RUNDI: Pošto UEFA nije od starta Lige prvaka i Lige Europe imala ustaljen sustav kvalifikacija (kakav je sadašnji) sa tri runde i doigravanjem, u nekim ranijim sezonama moralo je doći do ozbiljnih "pomjeranja". Primjera radi, u sezoni 1995./96. Liga prvaka je imala samo jedno kolo kvalifikacija predgrupne faze. Predstavnik Hrvatske za tu godinu bio je Hajduk koji je odmah ispao. U toj situaciji Splićanima smo zaračunali pet bodova, kao da su igrali sadašnje doigravanje, jer iz te runde se ulazilo u grupu. Po istom principu računano je i kada smo imali dva ili tri kola kvalifikacija. Primjer 1: eliminacija u drugoj rundi kvalifikacija za LP u vrijeme kada ih je bilo tri - 2,50 bodova. Primjer 2: eliminacija iz UEFA kupa/eksperimentalne Lige Europe u 1. rundi (posljednja faza prije grupne u sustavu sa dva kola kvalifikacija i 1. rundom) - 2,50 bodova. Primjer 3: eliminacija u prvoj rundi kvalifikacija za Ligu prvaka u sustavu sa tri kvalifikacijske runde - 1,75 bodova.

Naravno, bilo je i nekoliko izuzetaka. Navest ćemo neke...

Crvena zvezda je u sezoni 1959./60. igrala osminu finala Kupa prvaka protiv engleskog prvaka Wolverhamptona. I ispala. Tamo je, međutim, došla ždrijebom. Nije imala rivala u 1/16 finala, tako da su joj za tu godinu također pisani bodovi koje donosi “nulta točka”. Ponovo Zvezda, sada sezona 1968/69. I ponovo 1/8 finala za beogradskog velikana, međutim tako što se Carl Zeiss Jena povukla iz natjecanja. Te jeseni nekoliko klubova iz istočne Europe – među kojima i Jena – povuklo se iz natjecanja jer je UEFA uparila sve istočnoeuropske klubove da igraju jedni protiv drugih. To je napravljeno jer su zapadne države prijetile da će bojkotirati natjecanje zbog invazije Sovjetskog Saveza na Čehoslovačku - opet samo sedam bodova za Beograđane.

Situaciju da na sreću prolazi imao je i Dinamo. Bilo je to u Kupu kupova 1962., u prvom kolu. Modri su odigrali 1:1 sa LASK-om iz Linza, a onda prošli bacanjem novčića. Da, da, radilo se to ranije... Ovdje ipak nismo vraćali Dinamo unazad, jer regularno je odigrao utakmicu sa Austrijancima. Dakle, osam bodova za osminu finala KPK-a.

Možda i najvažniji izuzetak tiče se sezone 1991./92. u Kupu prvaka. Jugoslovenski prvak Crvena zvezda dospio je tada u prvu grupnu fazu elitnog natjecanja i završio kao drugi, iza kasnijeg finalista Sampdorije, odnosno ispred Anderlechta i Panathinaikosa. Beograđani su sve utakmice te jeseni igrali u inozemstvu – sve je već odavno mirisalo na rat – i uspjeli da upišu tri pobjede. Više su sakupili samo Sampdoria i Barcelona. Mnogi neostrašćeni i neutralni stručnjaci tvrde da bi Zvezda zaigrala u još jednom finalu KEP-a da joj je omogućeno da igra na svom stadionu. Iz tog razloga, kao i zbog činjenice da je završila u TOP 4 te sezone, u ovom slučaju Zvezda je nagrađena sa 50 bodova – kao da su igrali polufinale.

Mnogima će vjerojatno upasti u oko veliki broj bodova za rane faze Kupa europskih prvaka. To se prije svega odnosi na ovih 30 za osminu finala. A do te faze se stizalo dosta lako, često preko klubova iz drugorazrednih nogometnih zemalja. Međutim, treba uzeti u obzir da smo na taj način zapravo nagrađivali i osvojenu titulu u ondašnjoj, izuzetno jakoj Prvoj ligi Jugoslavije.

Pa kako nam je konačan cilj bio da dođemo do odgovora na pitanje koji klub iz regije zaslužuje da ga nazivamo najvećim – ima logike, zar ne?

U tablični pregled krećemo od perioda SFRJ (1955.-1992.). Pred vama je šest različitih rang lista: Najuspješniji klubovi u Kupu europskih prvaka, najuspješniji u Kupu velesajamskih gradova, najuspješniji u UEFA kupu, najuspješniji kada se spoje bodovi KVG i UEFA kupa, najuspješniji u Kupu pobjednika kupova i naposljetku generalna tablica svih klubova koji su izlazili u Europu u vrijeme velike Jugoslavije.

Crvena zvezda je bez premca u elitnom natjecanju za period 1955.-1992. I zanimljivo da nije titula prvaka Europe ono što pravi veliku razliku između Zvezde i svih ostalih klubova, već činjenica da je najtrofejniji srpski klub čak 16 puta igrao KEP za vrijeme zajedničke države, odnosno da je pored trofeja još dva puta ulazio u polufinale (ne računajući sezonu 1991./92.) te u još pet navrata u četvrtfinale. Primjera radi, Partizan pored finala iz 1966. ima samo još dva četvrtfinala KEP-a i ogromnu "rupu" od 11 godina bez sudjelovanja u elitnom natjecanju (1966-1977). Ni splitski Hajduk nema rezultat jači od četvrtfinala (PSV ga eliminirao 1976., a HSV 1980.), ali zato navijači Bilih sa Poljuda imaju puno razloga za ljutnju što ih je UEFA preskočila 1955., kada su imali strašnu momčad s Bearom, Vukasom, Vidoševićem... Iako su te sezone bili najbolji tim Jugoslavije, za prvo izdanje Kupa prvaka pozvan je Partizan. Hajduku "fali" ta jedna, a beogradskim crno-bijelima dvije sezone. Sjetit će se stariji afere Šajber i situacije kada je Sud udruženog rada priznao dvije titule Partizanu iz druge polovine osamdesetih, međutim KEP su igrali Vardar i Crvena zvezda.

Dinamo je daleko najviše podbacio u ovom periodu. Samo dvije titule (1958. i 1983.) i dvije eliminacije na startu natjecanja. Prvo od praške Dukle, pa od lisabonskog Sportinga. Otuda samo 14 bodova na kontu Zagrepčana koje će ovaj loš skor itekako koštati na završnoj tablici.

Za razliku od Kupa prvaka, Modri sa Maksimira "caruju" u Kupu kupova. Jedno polufinale (1961.), dva četvrtfinala (1965. i 1970) i još pet ispodprosječnih sudjelovanja bilo je dovoljno za 52 boda i prvo mjesto ispred Hajduka i Crvene zvezde. Od srpskih klubova najdalje su dogurali spomenuta Zvezda (polufinale sa Ferencvarošom 1975.) i OFK Beograd, koji je 1963. ispao na korak od finala - bolji je u dvomeču bio Tottenham.

Dinamo najbolje kotira i u Kupu velesajamskih gradova. To svakako ne čudi, pošto je u ovom natjecanju, svojevrsnoj preteči UEFA kupa, stigao do svog jedinog europskog trofeja. Bilo je to 1967. godine, kada je u finalnom dvomeču pobijedio moćni Leeds. Igrao je Dinamo četiri godine ranije još jedno finale, međutim poražen je od Valencije. To je sjajna generacija Lamze, Zambate, Rore, Belina, Matuša...

Kada govorimo o UEFA kupu primat je preuzela Crvena zvezda. U dobroj mjeri zahvaljujući finalu iz 1979. Pižon Petrović, Muslin, Savić, Šestić, Blagojević i društvo redom su izbacivali berlinski Dinamo, Sporting Gijon, Arsenal, WBA, Herthu. U dvomeču za trofej dobila ih je Borussia iz Monchengladbacha.

Polufinala UEFA kupa imaju Hajduk (poraz od Tottenhama 1984.) i niški Radnički (poraz od HSV-a 1982). Partizan je često tokom osamdesetih igrao u ovom natjecanju, ali uglavnom je ispadao u ranoj fazi (Videoton, Nantes, Monchengladbach, Flamurtari), što ga je koštalo možda čak i prvog mjesta u ovom rangiranju.

SFRJ eru zatvaramo konačnim poretkom svih klubova koji su u to vrijeme (1955.-1992.) izlazili u Europu. Bilo ih je 20, a prvo mjesto bez premca drže beogradski crveno-bijeli. Jasno da je prevagu odnijela ogromna zaliha koju vuku iz Kupa prvaka. Zvezda je sakupila tek nešto manje bodova nego Partizan, Dinamo i Hajduk zajedno - 737:765,5. Peti klub koji je prebacio "stotku" je novosadska Vojvodina. Stara dama srpskog nogometa polovinu svojih bodova osvojila je u samo dvije sezone - četvrtfinale Kupa prvaka 1967. i četvrtfinale Kupa velesajamskih gradova godinu dana kasnije. Od prvih šest klubova četiri su srpska. Iza Vojvodine plasirao se OFK Beograd.

Najbolji hrvatski klub u SFRJ - Hajduk Split!

Najbolji BiH klub SFRJ - Velež!

Najbolji makedonski klub u SFRJ - Vardar!

Najbolji slovenski klub u SFRJ - Olimpija!

Najveći klub Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije - CRVENA ZVEZDA!

Jasno da se ovakav epilog mogao i naslutiti.

Raspadom SFRJ - i kasnije SRJ - nekadašnja snažna i veoma atraktivna Prva liga podijeljena je na šest neusporedivo slabijih natjecanja. Mnoge stvari su se promijenile, pa i nogometni poredak. Ne samo kod nas, već na globalnoj razini. Nijedan od klubova sa prostora velike države više neće imati ni izbliza veliki značaj i snagu kao pedesetih, šezdesetih, sedamdesetih... Ozbiljan iskorak tokom devedesetih napravit će samo Hajduk (četvrtfinale Lige prvaka 1995., poraz od Ajaxa), dok će u novom vijeku vrhunski domet za najpopularnije sportske kolektive s ovih prostora postati plasman u grupnu fazu Lige prvaka. Eventualno Lige Europe. U Srbiji primat od Zvezde preuzeo je Partizan. U Sloveniji najvažniji klub postat će Maribor. I igrat će Ligu prvaka prije beogradskih velikana. U Bosni i Hercegovini Sarajevo i Željo bit će jedno vreme u ozbiljnoj sjenci Zrinjskog, pa čak i Širokog, dok će mostarski Velež najviše propatiti zbog ratnog pira. Rođeni su dugo nosili epitet najboljeg bosanskog kluba (bili ispred Želja i Sarajeva u SFRJ), da bi ih Sarajlije pretekle posljednjih godina.

U Hrvatskoj i regiji Dinamo iz Zagreba etablirao se kao sila broj jedan u svakom smislu - organizacijskom i sportskom. Nogomet u Rijeci je dobio treći veoma ozbiljan klub (tri sudjelovanja u Ligi Europe ne računajući ovo posljednje što ne ulazi u obračun, mada su Riječani znali bljesnuti i u vrijeme Juge), a iznad 20 bodova (pored Hajduka) skupili su još Vartek i Osijek. Varteks, kako smo ga znali ranijih godina više ne postoji u tom sjaju, ugašen je 2015., međutim ostat će zauvijek zabilježeno da je taj tim u posljednjem izdanju Kupa kupova dospio do četvrtfinala i tamo ispao od Mallorce. U tom sastavu bio je i sadašnji hrvatski izbornik Zlatko Dalić...

Ipak, svakako najzanimljivije jeste to što smo došli do podatka da je zagrebački Dinamo prvi put postao značajniji klub od Hajduka baš u sezoni u kojoj Kup/Liga prvaka obilježava veliki jubilej. Zahvaljujući prošlosezonskom plasmanu u grupnu fazu LP Modri su konačno pretekli Splićane po broju bodova osvojenih na međunarodnoj sceni, pa na konačnoj tablici Hrvatske (1955.-2020.) imaju - pazite sad: 0,40 bodova više!

Slijedi isto rangiranje za sve ostale republike:

Nastavljamo na poredak najboljih srpskih klubova od raspada SFRJ - tablica ukupnih rezultata u svim natjecanjima i pojedinačne tablice, natjecanje po natjecanje:

Da nije bilo posljednja dva sudjelovanja u grupnoj fazi Lige prvaka sa Vladanom Milojevićem na klupi, pa i one Lige Europe godinu dana ranije, Crvena zvezda bi žestoko kaskala za vječitim rivalom u poretku 1992.-2020. Ovako, razlika koju su crno-bijeli napravili prije svega s osam sudjelovanja u grupama Lige Europe značajno je smanjena. Partizan je u dva najjača natjecanja (LP i LE) bolji od Zvezde za 36 bodova. Crveno-bijeli su samo donekle "odgovorili" u UEFA kupu i Kupu kupova.

Valja podvući da je klub iz Humske napravio najveći europski rezultat od raspada, ili bolje reći najdalje dogurao u nekom natjecanju. U pitanju je sezona 2004./05., prva sa grupnom fazom u UEFA kupu/eksperimentalnoj Ligi Europe. Netko se vjerojatno sjeća generacije Partizanovih povratnika predvođene Mirkovićem, Kraljem, Ilićem, Nađem, Tomićem, Ćirićem, odnosno nadolazećim i supertalentiranim Vukčevićem. U jesen 2004. ta momčad osigurala je izlazak iz grupe u konkurenciji veoma snažnih Lazija i Villarreala, pa kasnije na zimu 2005. odigrao čuvene dvomeče protiv Dnipra i moskovskog CSKA.

Jedini srpski klub pored vječitih za koji se može reći da je "nešto napravio" jeste Vojvodina. Međutim tih 18 bodova premalo je i dosta tužno za klub takvog renomea. Za peti klub one velike i moćne Prve lige Jugoslavije...

Na sve ove rezultate zanimljivo je bilo dodati one iz doba SFRJ. Tako smo došli do konačnih tablica svih republika za kompletno razdoblje od 1955.-2020. Odmah upada u oči da se Crvena zvezda vratila na tron u Srbiji (zahvaljujući rezultatima iz SFRJ, naravno); da je Maribor bez premca u Sloveniji, mada se pojavljuje tek sredinom devedesetih, odnosno da je Sarajevo za nijansu povećalo razliku u odnosu na najvećeg rivala - Željezničar.

Polako se približavamo kraju i konačnom svođenju računa. Ali prije toga, tu su još četiri jedinstvene tablice po takmičenjima za period od raspada do prošle sezone. Dakle, Liga prvaka, Liga Europe, Kup pobjednika kupova, UEFA kup. I potpuna dominacija klubova iz Hrvatske. Dinamo bez ozbiljne konkurencije najbolji u Ligi prvaka. A kako i ne bi, poslije sedam ulazaka u grupnu fazu... Zagrepčani su broj jedan i u UEFA kupu, dok je Varteks zaposjeo tron u Kupu kupova. Partizanovih 59,90 bilo je više nego dovoljno za prvo mjesto u Ligi Europe. U pitanju je period 2004.-2020.

O ozbiljnoj inferiornosti prvog kluba SFRJ - Crvene zvezde, vjerojatno najbolje govori jedinstvena tablica Lige prvaka (1992.-2020.). Crveno-bijeli su ovdje prvi put van TOP 4. I još jedna potvrda da poslije raspada velike države to ni izbliza nije klub iste moći - samim tim ni ozbiljnog europskog renomea u ovo novo doba.

Ispred Zvezde su Hajduk, Partizan, pa čak i Maribor. Štoviše, Slovenci su "jači" i od Partizana...

Došli smo i do generalne tablice svih natjecanja od raspada SFRJ. Na njoj je rangirano 88 klubova. Pet njih prebacilo je 100 bodova i oni su daleko najuspješniji. A prvi među najboljima - Dinamo Zagreb. Prilično očekivano. Zagrepčani su praktički zamijenili mjesto sa Crvenom zvezdom u usporedbi sa EX-YU ljestvicom. Pritom, Beograđani su za dlaku izbjegli "ispadanje" iz TOP 4, pošto im je Maribor prišao na manje od tri boda.

I zatim zaključak:

Najuspješniji srpski klub od raspada SFRJ - Partizan!

Najuspješniji slovenski klub od raspada SFRJ - Maribor!

Najuspješniji makedonski klub od raspada SFRJ - Vardar!

Najuspješniji BiH klub od raspada SFRJ - Sarajevo!

Najuspješniji crnogorski klub od raspada SFRJ - Budućnost Podgorica!

Najveći klub od raspada Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije - DINAMO ZAGREB!

Korak po korak - dođosmo i do vrhunca - generalna tablica svih natjecanja od prvog izlaska u Europu nekog kluba sa prostora druge Jugoslavije do kraja prošle sezone. Brojke nedvosmislesno pokazuju: CRVENA ZVEZDA JE NAJVEĆI KLUB od Vardara pa do Triglava!

Partizan je uspio „obraniti“ drugo mjesto pred naletom Dinama, dok je Hajduk, kako spomenusmo, krajem 2019. izgubio primat najuspješnijeg hrvatskog kluba u eurokupovima.

U TOP 10, pored Crvene zvezde i Partizana, našla su se još dva srpska kluba - Vojvodina i OFK Beograd. Treći hrvatski tim u vrhu liste jeste Rijeka, koja je prošle sezone izgurala Velež iz deset najboljih. To društvo kompletiraju Sarajevo i Željo, odnosno Maribor.

Posljednja tablica u našem istraživanju tiče se sabranih rezultata svake republike pojedinačno. Hrvatska je tu uvjerljivo prva, ispred Srbije. Razlog jednostavan - Srbija nema treći klub koji bi mogao na ozbiljnoj razini skupljati bodove u eurokupovima. Pokazali su to prethodnih godina i Vojvodina i niški Radnički i Čukarički.

PRIPREMILI: Predrag Dučić, Dušan Latković, Dejan Stanković, Aleksandar Gligorić, Vujadin Tomković, Nenad Jovanović, Stefan Stanković, Filip Veselinović, Marko Kaselj.

GRAFIKA/TABLICE: Zoran Draganović, Vedran Duhaček

FOTO: Action Images