Uveo je Modre u LP, srušio Milan i Rijeku, odigrao ključan potez Derbija... On je jedino Dinamovo pojačanje!

I, imao je Pjaca nakon toga uspone i padove, imao je loši(ji)h utakmica, onaj njegov tipični 'jedan na jedan' nije prolazio, zapravo je, kao i čitav Dinamo, imao 'faze'. U sezoni punoj upitnika, bilo je trenutaka kad je i Pjaca bio upitnik. Međutim, sad, na kraju sezone, kad se pomalo podvlači crta, iako su pred Dinamom još dvije najvažnije utakmice u borbi za naslov, možemo komotno zaključiti da je Marko Pjaca, zapravo, jedini koji se pokazao pojačanjem, od svih igrača koji su došli u Maksimir u ljetnom i zimskom prijelaznom roku. Osim njega, među 'pozitivce', možemo uvrstiti još samo dvojicu. Raul Torrente pokazao se dobrim stoperom, ali on se teško ozlijedio i neće ga biti najmanje devet mjeseci. Niko Galešić još se traži, još nije dostigao formu iz Rijeke i na početku je imao problema, kod Cannavara baš i nije puno igrao. Međutim, on podiže razinu svojih prezentacija, spašavanje s gol-crte na Poljudu, lopta za Stojkovića iz zadnje linije protiv Slavena Belupa i još nekoliko dobrih poteza dovode do zaključka da bi iduće sezone mogao biti pravi. Svi ostali igrači, koji su došli u Dinamo, nisu se dosad istaknuli kao pojačanja, više su prinove. Ili promašaji! Mmaee, Cordoba, Mbuku, Belcar, Kanga, Oliveras... No, vratimo se Pjaci.

Dakle, gledajući njegovu sezonu, brojke su odlične. Zabio je devet golova uz devet asistencija, asistirao, primjerice, na Allianz Areni pa dvaput u Bratislavi, sve začinio onim sjajnim ubačajem na glavu Kulenovića za 1-2 na Poljudu. A osim Qarabaqa zabio je Milanu pobjednički gol (2-1), koji je mogao biti i gol za prolaz u Ligi prvaka te nedavno Rijeci u derbiju, koji je puno toga odlučivao. A demantirao je i one, koji su strahovali da zbog zdravlja ne može imati kontinuitet i stalno igrati, da će 'birati utakmice' i igrati svaku treću. Pjaca je, znači, propustio samo pet utakmica! Dvije u Ligi prvaka, protiv Monaca i Red Bulla odgledao je s klupe, kao i onu na početku sezone protiv Šibenika (3-0), dok protiv Varaždina (1-0) i Banjola u Kupu nije bio u sastavu. I, to je sve. Odigrao je čak 42 utakmice i četvrti je po broju odigranih minuta (2790) ove sezone. Ispred njega su samo Baturina (3105), Pierre-Gabriel (3086) i Kevin Theophile (2865). Sve u svemu, možda čak i Pjacina sezona iznad očekivanja. Barem iznad većine očekivanja.

Nije Pjaca, da još jednom ponovimo, isti igrač kao onda kad je otišao iz Dinama. Nema više tu moć, prodornost, nezaustavljivost. Ali je i dalje klasa i zna i može jednim pravim potezom riješiti utakmicu. Što ove sezone često i čini. Uveo Dinamo u Ligu prvaka, zabio gol koji je mogao donijeti i povijesni prolaz u drugi krug, 'pobijedio' Rijeku i odigrao jedan od ključnih poteza u rušenju Poljuda. Što ćeš više, a nije ni to sve!? Ono što je neobično, ali s obzirom na tijek Pjacine karijere i sve nesreće koje je prošao i nije čudno, jest činjenica da na trofej čeka već osam godina! Svoje zadnje naslove, Kup i prvenstvo, osvojio je 2017. u Juventusu. Bude li Dinamo prvak, Pjaca će sigurno biti među junacima sezone, a još ima i šansu dohvatiti 'double-double' golova i asistencija. Na ljeto će ući u zadnju godinu ugovora (do lipnja 2026.), ne znamo zasad kako Zvonimir Boban gleda na njegovu budućnost u Dinamu, no argumente za produženje tog ugovora sigurno ima. Jer, dokazao je ono što je bilo najupitnije kad je dolazio - da može kontinuirano isporučivati. A sezonu, svejedno kakav bio rasplet, on će biti završiti kao jedino Dinamovo pravo pojačanje!