Uspon i uspon Leganesa – bivši trećeligaš koji je srušio prvaka Europe
Vrijeme Čitanja: 4min | ned. 04.02.18. | 10:45
Od smetlišta do vrha Španjolske
Ostalo je samo nekoliko minuta prije najveće utakmice u povijesti Leganesa kada je trener Asier Garitano okupio svoje igrače u krug i posljednji put im se obratio.
„Volimo ovo. Nogomet je sačinjen od trenutaka poput ovih, a ja sam u momčadi u kojoj želim bit, kraj najboljih igrača na svijetu.“
Nešto manje od dva sata kasnije, Leganes je bio u polufinalu Kupa kralja, a 80 000 Realovih navijača na Bernabeu pljeskalo je igračima kluba koji je do prije 3 godine igrao u trećoj ligi – sada su, činilo se, bili na vrhu svijeta, nakon što su preokrenuli 0:1 iz prvog susreta i pobijedili prvaka Europe sa 2:1.
Španjolski tisak jedva je dočekao priču – kao na pladnju posluženu kao pobjedu malenog Davida iz predgrađa protiv najmoćnijeg Golijata na svijetu, Reala. Međutim, kao što piše Sid Lowe, jedan od najrelevantnijih pisaca španjolskog nogometa, Garitano nije bio oduševljen s tradicionalnom pripoviješću koja je pobjedu Leganesa reducirala na pokroviteljsko ponavljanje općih mjesta: ponos, otpor i neustrašivost autsajdera – „Mi smo momčad iz prve lige!“, podsjetio je sve one koji su to zaboravili.
Ne samo to, Leganes je 11. momčad na tablici, a od šestoplasirane Seville i mjesta koji vodi u Europu ga dijeli samo pet bodova. Upravo protiv kluba iz Andaluzije će igrati dvije utakmice za mjesto u finalu kupa, a lani im je bila prva sezona u povijesti koju su proveli kao prvoligaš.
Ništa ne sugerira da će se Leganes uskoro vratiti u rang u koji, barem po financijskim i infrastrukturnim kriterijima, pripada. Riječ je o klubu za kojeg igra čovjek koji je donedavno prodavao vešmašine, a njihovo najskuplje pojačanje u povijesti koštalo je manje od 3 milijuna funti. Više od toga Alexis Sanchez zaradi u dva tjedna igranja za Manchester United. Butarque, njihov stadion u predgrađu Madrida, okružen je odlagalištima smeća i ima kapacitet tek nešto veći od 10 000 gledatelja, a Garitanov prvi posao bio je kao trenera momčadi nezaposlenih nogometaša.
Ponekada je teško sakriti pokroviteljski ton kada se piše i govori o uspjehu Leganesa, ali razlog tome je upravo činjenica da je njihov uspon bez presedana u suvremenom nogometu. Leicester je osvojio Premier ligu prije dvije godine, ali Lisice su u vlasništvu milijunera, igraju u najbogatijoj ligi svijeta i na suvremenom stadionu na koji stane preko 32 tisuće ljudi. Girona ima duboke veze sa nogometno-korporativnim imperijem Manchester Cityja i pristup igračima i infrastrukturi o kojoj Leganes može samo sanjati. U treninzima na kojima je Garitano momčad pripremao za polufinalne susrete sa Sevillom, na drugoj polovici Butarquea bile su crvene lutke, koji su simulirali igrače Seville, i jedna plava – jednostavno im je ponestalo boje. Momci sa Butarquea imaju pravo smatrati se prvoligašem, ali njihov uspon utoliko je fascinantniji zato što bi u parametrima suvremenog elitnog nogometa trebao biti nemoguć.
Pa ipak, događa se – Leganes je prvoligaš, i biti će to dogodine, Leganes je polufinalist kupa, tri utakmice udaljen od prvog trofeja u klupskoj povijesti; tri utakmice udaljen od nastupa u Europi.
Suvremeni nogomet odavno je gotovo sve kriterije (uspješnost, legitimitet, popularnost) sveo pod autoritet profita – njegova povijesno-društvena baza u lokalnim zajednicama, osjećaju pripadanja i jasnom idejom solidarnosti odavno je zamijenjena korporacijskom logikom koja od nogometa stvara isključivo alat za stvaranjem profita. Barcelonina momčad koja je 2011. na Wembleyju razmontirala Fergusonov United u prvih 11 imala je sedmoricu igrača iz svoje omladinske škole – sedam godina kasnije ta ista Barcelona troši 300 milijuna na Dembelea i Coutinha, a na majicama, umjesto Unicefovog, nose grb katarske mega-korporacije. Međutim, ukoliko igdje i dalje živi duh nogometa, onda je to na Butarqueu, a, zahvaljujući igračima Levantea, imamo ga prilike gledati na najvećoj nogometnoj pozornici. Uostalom, nogomet ne čine milijunski ugovori, direktorske lože i VIP ulaznice, čine ga klubovi poput Leganesa i njihova putovanja.
Leganes je, u posljednjem ligaškom kolu, savladao Espanyol u neurotičnoj utakmici sa pet pogodaka – Leganes je zabio iz svoje prve prilike, pa opet za 2:1, nakon perioda u kojem je Espanyol potpuno dominirao, nakon još jedne šanse Espanyola otišli su na 3:1, ali su, umjesto mirne završnice, primili gol za 3:2 i jedva izdržali do kraja.
„To smo mi“, opisao je utakmicu Garitano. Nije potreban psiholog da pročita neizrečeni dio rečenice – „To smo mi, naviknite se, ne idemo nigdje!“.
Piše: Luka Kostić
(Foto: Facebook)