Umjetnost pobjeđivanja 'ružnim' nogometom

Poput pravih Amerikanaca koji obično, gdje god dođu, ulaze s praskom, tako je i grupacija Clearlake od prvog dana vukla zvučne poteze na Stamford Bridgeu. Odjekivale su granate u zapadnom Londonu, detonirali bombastični transferi, a lova je curila na sve strane. Nakon provedene inventure i generalnog nezadovoljstva zatečenim stanjem, američki biznismen Todd Boehly, si je stvorio situaciju u kojoj može zaobići financijski Fair Play i mahnito kupovati, to jest, preplaćivati nogometaše kako bi odobrovoljio nezadovoljne navijače.

Ubrzo je, doduše, ponestalo mjesta u svlačionici pa su igrači stajali u redu za tuširanje, a mnogi su se počeli i doma presvlačiti kako bi izbjegli naguravanje. Čitava stvar nije bila toliko daleko od apsurda: tijekom uvodna dva prijelazna roka Boehly i prijatelji su iskeširali 611,49 milijuna eura, 160 milijuna eura više od onoga što, recimo, Kuba godišnje izdvaja za svoje obrambene potrebe. U jednom mjesecu je izdvojenu nevjerojatnih 330 milijuna eura! Neki od dovedenih igrača su bili totalni promašaji (Mihajlo Mudrik), neki pogodak (Enzo Fernandez, Cole Palmer), a zajednički nazivnik je uglavnom bio – skupocjeni.

Reuters/Paul Childs

Iako je na ljeto 2022. osvojio Ligu prvaka, a kasnije tog ljeta su Amerikanci preuzeli klub, Thomas Tuchel je nakon poraza od zagrebačkog Dinama poslan na biro. Jednostavno, oni i Chelsea, čitaj novi vlasnici, nisu bili dobar fit. Što je više Nijemac modelirao momčad prema svojim zamislima, to se Chelsea više mučio. Od tog trenutka krenulo je lutanje s trenerima.

Graham Potter trebao je biti njihov trenerski guru, koji će povezati ambicije, ogromni budžet i mlade talente u jednu, šampionsku cjelinu. Nije ni to dobro završilo. Uslijedila je razočaravajuća gaža ikone kluba Franka Lamparda, a onda je, barem se to tako činilo, posao dan u ruke pravom čovjeku – Mauriciju Pochettinu. Međutim, nakon 325 dana provedenih u klubu, uprava je i njemu dala otpusno pismo. Mnogo podignutih obrva je prouzorčio taj potez Chelseajevih gazdi jer je izgledalo kako se momčad konačno počela privikavati na argentinčev nogomet i stvar je krenula u dobrom smjeru.

Uslijedio je još veći šok – za novog trenera je doveden neiskusni dogmatist iz Leicestera kojemu je glavna stavka u rezimeu bila osvajanje Championshipa. Uslijedilo je grozničavo kupovanje skupocjenih igrača i potpisivanje na nevjerojatno duge ugovore (zabilaženje financijskih pravila) i Chelsea je sigurno jurio u zagrljaj Man Unitedu koji ga je gorljivo čekao u ničijoj zemlji.  

Enzo Maresca stigao je u kritično vrijeme na Bridge. Ne samo da je bio pod skrupulom javnosti, već su, tvrde otočki mediji, i pojedini ljudi u klubu sumnjali u njegovu mogućnost adaptacije. Pitali su se je li Talijan suviše rigidan u svom pristupu kojeg se tvrdoglavo držao, bez obzira na roster koji ima u svojim rukama. Jedan drugi trenerski kandidat, puno jačeg CV-a, odbijen je baš iz tog razloga.

REUTERS/David Klein

Nakon starta iz snova, sredinom sezone su se počele pojavljivati pukotine u igri Plavaca. Početno oduševljenje ubrzo je prebrisano dubokim razočaranjem u nove vlasnike, igrače, ali ponajviše Marescu koji je bio opsjednut posjedom.

Shvativši da su do tada naglili s odlukama i da ipak treba poslušati savjete da treneru treba dati vremena, vlasnici su stali iza Maresce. Javno i privatno su mu izražavali podršku, pomogli su mu u teškim trenucima i izvukli ga iz krize. A i prihvatili su s vremenom da ne mogu imati i ovce i novce, i oku ugodnu igru i rezultat. Ono bitnije – shvatio je to i Maresca. Iako je trener koji žudi za tim da mu momčad ima loptu u nogama, veliki je pobornik strpljive izgradnje napada, veznjaka kao bekova i utakmice pod potpunom kontrolom, morao se prilagoditi. U najvažnijoj utakmici sezone, onoj proteklog kola protiv Nottingham Foresta, talijanski strateg je na teren poslao reaktivnu, a ne proaktivnu momčad. Umjesto pritiska, povukao je svoje igrače u srednji blok i na agresiju odgovorio agresijom, umjesto lepršavom igrom. Kada mu je trebala pobjeda, Maresca je išao protiv sebe, odbacivši svoje nogometne postulate i to mu je donijelo rezultat – odvukao je Chelsea prema Ligi prvaka. Izgleda kako je Chelsea sazrio. Naučiti kako pobjeđivati 'ružnom' igrom od životne je važnosti za uspješan klub. Ima u tome i neke umjetnosti, štogod netko mislio o tome.

Maresca je dobio priliku i uspješno je odgovorio na sve izazove. A u finišu sezone ima priliku ovjenčati se i trofejem. Ovo je prilika da novo vodstvo potpiše prvi trofej u svojoj eri. Chelsea protiv Betisa u Wroclawu ima šansu zaokružiti jednu sasvim korektnu sezonu i to bi samo bio bonus. Dobro znaju u Londonu da im novac Lige prvaka otvara tržište, donosi svjež kapital i priliku da licitiraju uz bok najboljim premierligašima. Nekada je dobro 'saviti' vlastite stavove i prigrliti pragmatizam. Pa čak i ako to znači zaigrati manje privlačan nogomet. Ako je to cijena koju moraju platiti kako bi se vratili na šampionski kolosjek, Chelseajevi navijači bi to još 'jučer' ovjerili. U tom slučaju, kibici Plavaca se nadaju da će njihovi igrači postati eksperti 'ružnog' nogometa.

Očekivana postava

Chelsea (4-2-3-1): Jorgensen - Gusto, Chalobah, Badiashile, Cucurella - Caicedo, Dewsbury-Hall, Palmer - George, Madueke, Jackson.