H. PosavecUčitelj protiv učenika: Derbi koji odlučuje o naslovu u Premier ligi
.jpg.webp)
.jpg.webp)
Vrijeme Čitanja: 5min | ned. 19.04.26. | 08:05
Utakmica Cityja i Arsenala na Etihadu u nedjelju (17.30, Arena Sport 1) mogla bi razriješiti pitanje prvaka
Iako se radi o ligaškoj utakmici, koja pritom još nije niti posljednja u sezoni, dvoboj Manchester Cityja i Arsenala na Etihadu ove nedjelje (17.30, Arena Sport 1) čini se kao pravo finale Premier lige. Ne može se to možda ni zaključiti iz njihovog bodovnog razmaka, Topnici ispred svojeg prvog pratitelja imaju čak šest bodova prednosti sredinom travnja i sve imaju u svojim rukama, ali već je neko vrijeme jasno da se onaj popularni momentum okrenuo na stranu Građana. Naime, sastav Pepa Guardiole u idućih bi nekoliko dana mogao čak i preuzeti vodstvo u engleskom prvenstvu, prvi put nakon otvaranja sezone, dok bi Londončani trijumfom opet pobjegli na devet bodova prednosti.
Osim trenutne forme, po kojoj je momčad Mikela Arteta u zadnjih pet utakmica upisala samo jednu, i to mršavu pobjedu (1-0) nad Sportingom, a od Cityja je bolji bio samo Real Madrid (1-2), i psihološki jaz između ovih momčadi nikad nije bio očitiji, s obzirom na odluke koje su donijeli treneri prije ove utakmice. Naime, Guardiola je navodno dao svojoj momčadi dva slobodna dana, a ta pomalo nekonvencionalna odluka gotovo bi se mogla protumačiti kao klasična tehnika psihološkog rata, odnosno kao neki javni iskaz opuštenosti prije onoga što bi se moglo pokazati kao utakmica koja će odrediti sezonu za oba kluba.
Guardiola je zapravo time poslao dvojaku poruku, i to da bezuvjetno vjeruje svojim igračima te da ga uopće ne smeta buka koja dopire iz sjevernog Londona. Za razliku od njega, Arteta je tijekom jedne od svojih konferencija za medije je ostavio dojam borbenosti, rekao je da „ne osjeća pritisak, već veliku vatru u sebi.” To je fraza kojom je očito namjeravao galvanizirati Arsenalove navijače, ali i svoju momčad koja posljednjih tjedana izgleda sve umornije. No, nekako kao da se ipak čini da je situacija dijametralno suprotna od toga, odnosno da je atmosfera u redovima Topnika alarmanta.
Iako su obojica trenera nogometno obrazovani u istoj školi, Barceloninoj La Masiji, a usput su i još tri i pol godine zajedno surađivali na Etihadu, i u ovom se primjeru vidi koliko su različiti. Točnije, vidljivo je koliko je Guardiola ostao vjeran postulatima svojeg trenerskog oca Johana Cruyffa, a koliko se Arteta odmaknuo od te filozofije. Jedna od njenih glavnih stavki je posvećenost kreaciji, proaktivnosti i preuzimanju rizika.
.jpg.webp)
Primjerice, bivši Cityjev nogometaš Oleksandr Zinčenko prisjetio se gostovanja kod Liverpoola, na kojem je njegova momčad, u utakmici slične važnosti poput ove nedjeljne, slavila s čak 4-1 te produljila svoj niz pobjeda, koji se u konačnici zaustavio na brojci od 21. Taj je trijumf na Anfieldu bio ključan za osvajanje ligaške titule, a Ukrajinac je u svojoj biografiji kazao da ih je Guardiola dobrano 'nabrijavao' u pripremi utakmice. „Većina momčadi koje ovdje dođu se use*u, ali vi morate igrati s velikim mu*ima. Tražite loptu, predriblajte i trojicu ako treba, ali igrajte nogomet. Od vas želim samo da igrate nogomet i budete hrabri”, kazao je tad Katalonac.
Teško je za očekivati da će Arteta nešto slično poručiti svojim pulenima prije ovog dvoboja na Etihadu, gdje Topnici čekaju na pobjedu još od siječnja 2015., odnosno iz vremena prije Pepa. Mogla bi to biti i posljednja stepenica njihovog nervoznog i u posljednje vrijeme podosta mučnog pohoda prema ciljnoj ravnini, gdje ih čeka toliko željena nagrada, odnosno prva ligaška titula nakon čak 21 godine posta. Tako se u posljednje vrijeme iskristalizirala jednostavna teorija: opušteni i zahuktali City kao da uživa u ovoj potjeri za Arsenalom, dok su njegovi protivnici, opterećeni nasljeđem i poviješću, u zadnje vrijeme često posrtali i generalno izgledaju neinspirirano.
Primjetan je trend, odnosno mučenje kluba iz sjevernog Londona u zabijanju golova iz otvorene igre, glavnina kreativnosti svodi se na ovisnost o prekidima. S druge strane stoji eklektičan Guardiolin nogomet, pun različitih taktičkih rješenja, njegovi igrači ponovno tjeraju suparnika u kut, a pritom uživaju u nogometu. Ta se razlika u mentalitetu možda i najbolje mogla vidjeti u jednoj zanimljivoj sekvenci s nedavnog finala Liga kupa, kad je Cityjev ofenzivac Rayan Cherki neometano tehnicirao s loptom usred igre, na što je Arsenalov Ben White oštro reagirao, odgurnuvši ga nasilno na travnjak.
Neka znanstvena istraživanja pokazala su da ljudi često pate od tzv. efekta gubitka, odnosno imaju averziju prema gubitku. Očituje se to tako da dominantan postaje strah od onog što se može izgubiti, čak i kad ste u dobitnom položaju, pa se shodno tome smanjuju i rizici koje poduzimate. Tako sad izgleda i Artetina momčad, koja naumu nema pobjede, nego izbjegavanje poraza. Jednom kad opsesivno počnete razmišljati o konačmnom ishodu, kao što se sad čini Arsenal, proces donošenja ispravih odluka gadno pođe po zlu i završi s nepoželjnim ishodom. Kao da ih taj pritisak, uz nagomilani umor i ozljede, u ovom odlučujućem dijelu sezone pošteno sputava, pa ne prikazuju partije kao u prvoj polusezoni.
Doduše, nije to ništa neočekivano, pritisak oko donošenja odluka ograničava ljudski um, svaki sportaš osjeća barem malo tereta kad se nađe u vodstvu, posebice kad ste sve bliže i bliže cilju. Pitanje je može li Arteta prodrmati svoju momčad i osloboditi je tih okova pritiska. Na kraju krajeva, nije se njegova momčad slučajno našla u ovakvoj poziciji, već je to zaslužila svojim dobrim igrama i osvojenim bodovima. No, nešto, ili točnije, puno toga će se pitati i Pepove trupe u ovoj, ali i svim preostalim utakmicama do kraja sezone.
Uz sve one trofeje koje je osvojio gdje god da je stigao, Guardiolino mjesto među najboljim trenerima svih vremena već je praktički odavno zacementirano. Arteta je još miljama daleko od toga, ali njegova trenerska subina mogla bi biti odlučena već i u ovoj utakmici, a sigurno u napetim tjednima koji dolaze, u kojima će se morati dokazati te dovesti Arsenal do dvostruke krune, ili barem ligaškog naslova, sad kad je postalo jasno da ništa neće biti od osvajanja sve četiri titule.
Iako se još donedavno činilo da su obojica sljednici Cruyffove filozofije koja zahtijeva visoke razine rizika i kreativnost, čini se da je trener Topnika zbog tri uzastopna plasmana na drugo mjesto prisilno prihvatio znatno jednostavnije nogometne norme. Ironično, baš takav oprezniji stav mogao bi ga stajati glave.
Pojam 'učitelj i učenik' odmah se vežu i uz Guardiolu te Artetu. No, dok iskusni Katalonac i dalje podosta uspješno kontrolirati situacije s terena, nešto mlađi Bask i dalje radi na tome kako bi njegove momčadi dominirale u svim aspektima igre. Odgovor će morati pronaći u sebi, odnosno u onom itekako vrijednom vremenu koje je proveo s njim u Cityju. No, nijednom učeniku nije lako nadmašiti svojeg učitelja...
.jpg.webp)
