Ubojica dječjeg lica postao je legenda Dinama

Gledali su braniči Čekićara u njega, a dojam je bio kao da su pomislili 'pa nije valjda toliko lud da iz ove pozicije puca po golu'. Gledali oni njega, gledao i Mislav njih. Dojam je kao da je pomislio 'čekaj, ovi mene stvarno puštaju da pucam? Okej, onda ću pucati'. Kad je opalio loptu, ona je u nevjerojatnom luku ušla točno u onaj djelić gola kojeg je bilo nemoguće braniti. Potpuno je nebitno tko je bio na golu – Alphonse Areola, Lav Jašin, Gigi Buffon ili Jan Oblak – onaj udarac kojeg smo jučer vidjeli u Londonu nitko od njih ne bi obranio.

Mislav Oršić je magičan igrač. Onaj kakav bi većina klinaca htjela biti. Ima iznimno precizan, ali i bombastičan, udarac iz daljine, okretan je, ima široki repertoar rješenja u svakojakim situacijama, konstantna je opasnost po suparnika, a kadar je riješiti utakmicu jednim maestralnim potezom. Uostalom, to smo i jučer vidjeli.

O njegovom životnom putu napisani su brojni tekstovi. Sve se zna, nema se smisla ponavljati. Od Zaprešića, pa onda preko Slovenije, Italije, Južne Koreje i Kine sve do Zagreba. Klub za kojeg navija otkako je kao dijete napucavao loptu po Kustošiji danas na njega gleda kao svoj neprocjenjivi kapital. Ima i on svoju tržišnu vrijednost, ali ona je puno veća u stvarnom svijetu. Jer, primjera radi, može njega Dinamo prodati. Može Oršić u Ligu petice, može u MLS, natrag u Kinu ili na Bliski istok. Svi će zaraditi, i klub i igrač i nitko u toj priči neće ostati zakinut, ali ovo što on proizvede se ne može svesti na jedinice i na nule, nema tog broja koji to može izjednačiti.

Dinamo je u Londonu bio sve što nije bio protiv Hajduka

Oršić: Dobro sam zahvatio loptu i ušla je u gol; Ivanušec: Pomogla nam je analiza nakon Hajduka, igrali smo puni samopouzdanja

Da nije bilo Oršića, Dinamo ne bi prošao Tottenham prošle sezone, a ne bi ni jučer svladao West Ham. I, u redu, Dinamo je za te pobjede dobio popriličan novac, ali radost navijača nema cijenu. Nema cijenu ni to da je nakon njegovog hat – tricka Tottenhamu Dinamo došao do toga da jučerašnja pobjeda protiv kluba kao što je West Ham, i to na engleskom tlu, nije nikakvo iznenađenje. Mislav Oršić u tome ima velike zasluge. Bilo bi nekorektno reći da je on sve sam napravio, da nemaju i drugi igrači poput Ademija, Livakovića i Ivanušeca svoje prste u svemu navedenome, ali kad se podvuče crta na kraju dana, jasno je tko je bio igrač odluke.

Ove sezone nije u nekoj naročitoj formi. Kako on, tako i cijeli Dinamo. Ali, forma je jedno, a kvaliteta nešto drugo. A osim one na terenu, Oršić posjeduje i jednu puno veću kvalitetu, a to je ona ljudska. Uvijek nađe vremena za malog čovjeka, za popričati, poslikati se, dati svoj autogram… Za njega je nema razlike između malog čovjeka i onog 'velikog'. Jer, i on je dugi niz godina bio 'mali'. Više nije, on je sad velikan, on je netko tko je zaslužio da se o njemu priča kao legendi kluba. Mnogima će to zvučati pretjerano, ali to je tako. Pa, kako nazvati nekoga tko je zabijao hat – trickove Atalanti i Tottenhamu, tko je srušio West Ham? Ako vi ne znate, mi ćemo vam reći – legenda. To je jedini ispravan način kako ga nazvati i kako ubuduće na njega gledati.

Mislav Oršić je ubojica dječjeg lica. Nekako, kad ga vidiš pored sebe, pomisliš da ne može mrava zgaziti. A onda krene utakmica. Onda krene dominacija, onda krene konstantan strah u očima protivnika, onda krene panika. West Ham jučer nije bio u svojem najjačem sastavu, ali to je u ovom trenutku potpuno nebitno. Bitna je pobjeda, a nju potpisuje 28-godišnji Zagrepčanin koji je u dresu voljenog mu kluba proživljava svoje najbolje godine u karijeri. Zaslužio je sve, čak i malo više. Nema sreće utoliko što Hrvatska najveći broj fenomenalnih igrača ima baš na poziciji koju igra i on. Jednog dana ćemo se pitati kako to da je tako malo utakmica skupio za Vatrene, kako to da je tako malo pogodaka postigao, ali realnost je da je i ovo već velika brojka. S tim da će obje, i nastupi i golovi, sigurno se još povećati.

Pao je Arsenal, pao je Tottenham, zašto ne bi i West Ham?

Heroj ulice

Ponekad smo dojma da se sve ono što je napravio u dresu Dinama shvaća previše olako. Kao, da, u redu je, napravio je sve to, ali… A taj ali u njegovom slučaju ne smije postojati. U situaciji u kojoj nema sinergije između igrača i navijača jer potonji 'bojkotiraju' utakmice sve dok se ne dogode neke veće promjene u kancelarijama, samo su Ademi i Oršić dogurali do statusa da ih i 'ulica' gleda kao dio sebe. A to je nešto što nema cijenu.

Ugovorno je vezan za Dinamo do ljeta 2025. godine. Kad mu ugovor dođe do samog kraja, Mislav će biti u 33. godini života. Vjerojatno će ta njegova brzina biti nešto manja, teško je za očekivati da će biti okretan kao sada. Izgubit će dosta toga. Ipak, ono što nikad neće izgubiti je status kakvog ima i kojeg je sam sa svojim igrama zaradio. Status legende kluba, igrača koji je promijenio klupsku povijest i koji je svojim ponašanjem na terenu i van njega na ponos svim dinamovcima.