U zadnjih 5 godina 12 igrača prelazilo je iz Dinama u Rijeku i obrnuto - evo idealne postave

Sezonu prije nego li je Gabriele Volpi sa svojim kapitalom ušao u Rijeku, momčad s Kvarnera je jedva ostala u ligi, a dvije sezone ranije (2009./10. i 2010./11.) završila je na devetom mjestu. Ipak, dolaskom kontroverznog talijanskog poduzetnika, i sadašnjeg vlasnika Damira Miškovića, Rijeka je „uskrsnula“ te je redom osvajala peto, pa tri sezone zaredom drugo i prošle (napokon) prvo mjesto, koje im je donijelo povijesni naslov prvaka.

U tom razdoblju Riječani su osvojili i dva kupa (2014. i 2017.) te su tri puta igrali grupnu fazu Europske lige osvojivši ukupno 18 bodova. Samo usporedbe radi, Dinamo je u 10 uzastopnih sezona igranja u europskim natjecanjima (od sezone 2007./08. do sezone 2016./17.) osvojio 29 bodova, odnosno tek 11 više u sedam sezona i 38 europskih utakmica više od Riječkih bijelih.

Osim Matjaža Keka, jedan od najvećih razloga Rijekinog uzleta bili su upravo – igrači Dinama. Prvi igrač koji je u Volpijevoj i Miškovićevoj eri prešao iz Maksimira na tadašnju Kantridu bio je Mehmed Alispahić. Bivši reprezentativac BiH u Rijeku je stigao na zimu 2013., odigrao je  svih 14 utakmica za Rijeku tog proljeća i upisao 2 asistencije. Prvotimac je bio i iduće sezone, kada je Rijeka igrala Europsku ligu, te je u 32 nastupa zabio 6 golova uz tri asistencije.

Članom Rijeke bio je i u sezoni 2014./15., ali nije zabilježio niti jedan nastup te je na zimu prešao u FK Sarajevo. Danas igra u matičnom Šibeniku u 2. HNL.

No, pravi uzlet Rijeke krenuo je godinu dana nakon dolaska Alispahića, kada je Mamić Miškoviću maltene besplatno poslao čak šestoricu igrača – Andreja Kramarića, Nikolu Krstanovića, Ivana Tomečaka te Mate Maleša i Ivana Borasa iz Lokomotive.

Kramarić se pokazao kao pravi „jack-pot“. U godinu i pol provedenih u Rijeci, zabio je 55 golova u 64 utakmice (uz sedam asistencija), dva je puta uveo Rijeku u Europsku ligu, donio joj Kup i kasnije je transferiran u Leicester za rekordnih 9 milijuna eura.

Krstanović je također imao solidnu epizodu na Kantridi. U sezoni i pol zabio je 20 golova u 56 utakmica, igrao je Europu i osvojio Kup, da bi na zimu 2015. poslan u Zadar. Trenutno igra u Lokomotivi u 1.HNL.

Tomečak je u Rijeci proveo dvije i pol sezone, zabilježio je 94 nastupa (jedan više nego za Dinamo), zabio osam golova (šest manje nego za Plave) i upisao 11 asistencija (tri manje). Iz Rijeke je prešao u Dnipro za milijun eura u kojem se nije pretjerano naigrao. Trenutno igra za Club Brugge kod Ivana Leke.

Pokrivač je u Rijeci ostao samo jednu sezonu, u 26 nastupa zabio je tri gola i upisao dvije asistencije, potom je prešao u Šahtar Karagandi, a karijeru je završio u Slaven Belupu. Popularni „Deco“ je u tom razdoblju ostvario i najveće trijumfe u karijeri – dva je puta pobijedio Hodgkinov limfon.

Maleš je u Rijeci proveo najduže od svih Dinamovaca. Doduše, na Kantridu nije prešao direktno iz Dinama, već iz Lokomotive, no sve je jasno. Maleš je na Kvarneru proveo četiri i pol sezone, postao je kapetan te je u 126 utakmica zabio tri gola (uključujući i sjajan pogodak Hajduku kojim je Rijeka došla na korak do naslova) i upisao dvije asistencije.

Još jedan igrač Lokomotive koji je prešao na Rijeku je desni bek Boras. Na Kvarneru je proveo sezonu i pol, zabio je gol i upisao pet asistencija da bi potom prešao u Dinamo za kojeg je upisao četiri nastupa za seniore i 13 za drugu momčad u 2.HNL.

Sljedeće sezone Dinamo je u Rijeku poslao Rubena Limu. Ovaj Portugalac igrao je za tri najveća hrvatska kluba. Najviše za Hajduk (47 nastupa), potom za Dinamo (24), a najmanje za Rijeku, samo tri i to bez učinka. Trenutno igra za Moreirense.

U sezoni 2015./16. Dinamo, začudo, nije poslao niti jednog igrača na Rujevicu, ali zato je u sljedećoj sezoni kada je Rijeka dobila pomoć u obliku Franka Andrijaševića, najboljeg igrača Rijeke u prošloj šampionskoj sezoni. Sadašnji igrač Genta za Rijeku je zabio 18 pogodaka u 32 nastupa, a upisao je i pet asistencija.

Te sezone dogodio se i prvi transfer u suprotnom pravcu. Rujevicu je Maksimirom zamijenio Marko Lešković. Na početku je imao problema s ozljedom, potom je bio zamjena Filipu Benkoviću i Leonardu Sigaliju, da bi postao standardnim prvotimcem tek ove zime. I, svojom reakcijom nije se baš proslavio u Vječnom derbiju…

U aktualnoj sezoni gledali smo još jednu trampu. Dinamo je iz Rijeke doveo najboljeg napadača Maria Gavranovića (također se nije proslavio u Derbiju), a u suprotnom pravcu poslao Domagoja Pavičića i Luku Capana iz Lokomotive.

Sve u svemu Modri i Riječki bijeli posljednjih su godina puno trgovali. U zadnjih pet godina čak 10 igrača prešlo je iz Maksimira na Kantridu i Rujevicu (od čega tri s „Kajzerice), a dva u suprotnom pravcu.

Stoga, odlučili smo se složiti idealnih 11 igrača koji su prelazili iz jednog kluba u drugi. Iz nje smo izbacili Maleša, Borasa i Capana koji su u Rijeku stigli iz Lokomotive (iako Boras može ući u ovu kategoriju, budući da je iz Rujevice prešao u Dinamo), a u nedostatku golmana, ubacili smo Simona Slugu, koji je u Rijeku stigao još 2009. iz Dinamove U17 ekipe, a kasnije je bio posuđen i Dinamovoj filijali Lokomotivi.

Napisao: Niko Rukavina

(Foto: Pixsell)