U potpunosti neopravdana skepsa

Još jedan detalj koji je, oko njega, bitno za istaknuti je to da mu je ovo bilo prvo reprezentativno okupljanje, ali je na terenu izgledao kao da je u sustavu nogometnog saveza 'od zagića'. Kada tomu dodamo i da mu je tek 19 godina i da su oko njega bili igrači i do dvije godine stariji, njegova zrelost na terenu daje još jednu dodatnu dimenziju.

U obrambenoj liniji ispred njega, desnom je stranom ordinirao Teo Barišić, koji je rođen u Francuskoj i prošao je sve mlade uzraste Lyona. Barišić nije u potpunosti novi u sustavu. Ima jedan nastup za Hrvatsku U18 reprezentaciju iz 2022. pod palicom Josipa Šimunića, ali, nakon toga više nije upisao nijedan nastup. Dokaz njegove kvalitete došao je i prije manje od mjesec dana, kada je u 34. kolu Ligue 1 upisao i seniorski debi za Lyon, zamijenivši Duju Ćaletu-Cara.

Baš kao i prije tri godine, na desnoj je strani bio uparen s Marinom Šotičekom, a unatoč slabijem hrvatskom, njih su se dvojica sporazumijevali kao da od samih nogometnih početaka igraju zajedno. Barišić je bio i prijetnja prema naprijed i pravovremen u svakoj obrambenoj reakciji. Pokazao je iznimnu fizičku moć i ni u jednom trenutku protiv Švedske nije bio van svoje pozicije.

Hrvatska je grupnu fazu Lige nacija muku mučila s desnim bekom. Poziciju je pokrivao Kristijan Jakić, a za neke je utakmice Zlatko Dalić bio primoran i mijenjati sustav, jednostavno zbog nedostatka profila igrača koji mu je bio potreban. Nakon seniorskog debija, za očekivati je i da bi mladi Barišić mogao imati veću ulogu u redovima Lyona iduće sezone, a samim time, i približiti se dresu Vatrenih. Imamo u nedavnoj povijesti dva primjera, Franju Ivanovića i Luku Vuškovića, koji su kroz staž u mladoj reprezentaciji i klupskom eksplozijom, došli pod radar Zlatka Dalića.

Povrh nogometnih kvaliteta koje su pokazali, iz saveza smo doznali kako je riječ o iznimno pristojnim dečkima i velikim radnicima, a pohvalio ih je i sam Olić u izjavi nakon utakmice, rekavši kako je njihova prilagodba na momčad bila izvrsna i da je to nešto što ga posebno raduje.

Ne treba, naravno, zaboraviti ni tehničkog direktora Stipu Pletikosu. Svjestan kakvo bogatstvo Hrvatska posjeduje u dijaspori, pravovremeno reagira i uspješno ih 'dovuče' pod hrvatski stijeg pravim planom i programom. Hrvatskoj njena djeca u bijelom svijetu, u pravilu, ne bježe. Primjer Angela Stillera, sjajnog veznjaka Stuttgarta koji je pred vratima Santiago Bernabeua, tek je jedan od rijetkih za koje možemo reći da je iznimka tom pravilu, ali i o toj bi se temi dalo diskutirati.

HNS radi sjajan posao po tom pitanju, ali isto tako, nije moguće ni natjerati nekoga na nešto protiv njegove volje. Stanišić, Luka Sučić, Matanović, Marco Pašalić, već spomenuti Ivanović... Svima im je zajedničko što u njima kuca hrvatsko srce i što odabiru domovinu ispred zemlje koja ih je nogometno odgojila. A to je ono što daleko najviše veseli!