Tri pamtljive utakmice do sada: Hoće li i zadnja, možda i najbitnija, biti takva?

Kada smo god ove sezone gledali Goricu i Lokomotivu, vidjeli smo nešto pamtljivo i nešto zbog čega utakmica ipak ostaje obilježena. U nadi da neće biti kao posljednjeg puta, na Gradski Stadion u Velikoj Gorici ove će dvije momčadi istrčati od 15.30 uz izravan prijenos na Max Sportu.

Nekadašnji suigrači Jelavić i Carević, dok su još u Hajduku bili označeni kao talentirani, taj su epitet zadržali i u trenerskim vodama. Mario Carević korača prema tituli najdugovječnijeg trenera u Turopolju. Osim prepoznatljivog temperamenta, koji je nekada olakotna, a nekada otegotna okolnost, vidi se da zna s igračima, pogotovo mladima.

Primjerice, Ante Kavelj će ga zasigurno posebno istaknuti u svojoj mladoj karijeri kao trenera koji mu je dao priliku. Do sada je igrao u svakoj utakmici, a tek je jednu počeo s klupe. S gotovo 2500 minuta predvodi mlade igrače u domaćem prvenstvu, a nagrada je došla i u vidu povjerenja Ivice Olića, koji ga je gurnuo u vatru u možda i najbitnijoj utakmici kvalifikacija U21 reprezentacije protiv Turske na Opus Areni. Ima tri pogotka i asistenciju, ali je daleko bitniji u destrukciji, kada čuva leđa kapetanu Prširu.

Kako Carević ima svog Kavelja, tako i Jelavić vjeruje Aleksu Stojakoviću. Mladi Slovenac, koji je pristigao iz Jaruna, ima tek 200-injak minuta manje, a jednu je utakmicu morao propustiti zbog žutih kartona, čime je Kaveljeva konstanta, koji igra na poziciji na kojoj se kartoni očekuju puno više, još impresivnija. Stojaković je povjerenje vratio s 12 pogodaka, računajući i kup te se prometnuo u izlog kao vjerojatno najvrjedniji eksponat nakon odlaska Fabijana Krivaka.

Upravo je centarfor obilježio posljednji dvoboj u Velikoj Gorici ova dva kluba, ali ne po baš pretjerano dobrom. Zabio je možda i najbizarniji autogol u povijesti domaćeg nogometnog prvenstva. Vraćajući loptu Josipu Posavcu, prevario je vlastitog vratara s 55 metara te je s polovice Gorice zavukao loptu u vlastitu mrežu. Tada je Gorica slavila s 4-1 briljantnom predstavom momčadi.

Briljantno su odigrali i u onoj prvoj utakmici. Trima majstorijama su slavili u Maksimiru (3-1), a kod pogodaka je doista bilo teško razlučiti koji je bio vizualno atraktivniji. Onaj posljednji, nažalost, ne pamtimo po dobrom. Iako su Lokosi slavili s 3-0, glavna točka prijepora nakon bilo je izdanje Zdenka Lovrića, koji je odsudio utakmicu ispod svake razine elitnog ranga i upravo se o njemu najviše govorilo. Od dvojbenog penala pa do sviranja kraja poluvremena u kontranapadu Gorice.

Gorica je vezala dva poraza, od Hajduka (0-1) nespretnom reakcijom Filipovića već u ranoj fazi utakmice, a tome prethodila golijada protiv Dinama (3-6). Ono što veseli je forma Brune Bogojevića, koji je sam riješio 'svoju' Rijeku hat-trickom, a onda imao i poništeni pogodak protiv Varaždina (1-1).

Lokomotiva je nakon dugo vremena ulovila trijumf protiv neprepoznatljive Istre 1961 (2-0) i malo ipak stabilizirala situaciju. Bio je tu još remi s Vukovarom (1-1), ispadanje na penale od Slaven Belupa u Kupu (1-1 nakon 120 minuta) i poraz od Hajduka (1-2).

Carević zbog suspenzije neće moći računati na usluge Domagoja Pavičića, dok bi svi ostali u momčadi trebali biti spremni. Kod Lokosa, ponovno nema Tina Jukića zbog crvenog kartona, a Katić je već duže vrijeme van stroja.

Glavni sudac ove utakmice bit će Antonio Melnjak iz Rijeke, na terenu će mu pomagati sugrađanin Luka Pajić te Kruno Šarić iz Županje. Četvrti sudac je Filip Cindrić (Nova Kapela), glavni u VAR-sobi je Dario Bel, a pomoćni Ivan Matić (oba Osijek).

Očekivane postave:

Gorica (3-4-2-1): Matijaš – Perić, Filipović, Čabraja – Trontelj, Pozo, Kavelj, Bogojević – Pršir, Fiolić – Wisdom. Trener: Mario Carević.

Lokomotiva (3-4-2-1): Posavec – Kolinger, Kamenović, Dajčer – Vešović, Subotić, Bošković, Pajač – Vasilj, Belcar – Stojaković. Trener: Nikica Jelavić.