I. SučićTrči, Toni, trči! Ali ne tako brzo...
.jpg.webp)
Vrijeme Čitanja: 4min | uto. 29.04.25. | 22:39
Iako imamo svoje, zdrave oči, nekima bi očito bilo draže da gledamo svijet kroz njihovu dioptriju. I onda se čude zašto im nitko ne vjeruje...
Trulež u državi Danskoj razotkrio je William Shakespeare u svojem Hamletu prije nešto više od 400 godina, dok je trulež u hrvatskoj sudačkoj organizaciji razotkrio takozvani VAR leaks prije nešto više od godinu dana. Nakon što je Bruno Marić 'službeno' odstupio s mjesta šefa hrvatskih sudaca krajem veljače prošle godine, 'samo' pet mjeseci kasnije u njegove je cipele ušao famozni Bertrand Layec, Francuz koji, baš poput njegovog sunarodnjaka koji obnaša ulogu sportskog direktora Hajduka, je i dalje jedan od najvećih misterija hrvatskog nogometa. Kažu, postoji, ali... Nismo sigurni. Nešto kao Čudovište iz Loch Nessa. Kažu, Nessie postoji (ili je postojao), ali... Nismo sigurni.
Trebao je Francuz donijeti transparentnost, trebao je biti tu da educira, da usmjeri, da bude primjer i autoritet. Znanja i ponašanja. Trebao je Francuz biti čovjek koji ne naginje 'ni lijevo, ni desno', čovjek kojem je svejedno 'sjever ili jug', čovjek koji će vjerodostojno braniti suce, ali ih isto tako i kritizirati. Kako bi naučili, kako bi postali bolji, kako bi postali relevantni. Za početak u Hrvatskoj, zatim i Europi.
No, to se nije dogodilo. I u njegovu 'instituciju' više nitko ne vjeruje. Jednostavno, ne smatra se bitnom. Delegiranje sudaca ove je sezone bilo očajno, toliko da se na prste jedne ruke mogu nabrojati dobre strateške odluke, dok nam prsti svih uključenih u rad sudačke organizacije ne bi bili dovoljni da se nabroje propusti. I odluke koje nitko involviran u hrvatski nogomet ne bi donio, ponajviše zbog poznavanja prošlosti i odnosa. Što Layeca nije zanimalo.
Doduše, odluku da utakmicu Dinamo – Rijeka sudi Patrik Kolarić vjerojatno nitko nije propitkivao. Jer, bio on ovakav ili onakav, Patrik Kolarić je jedan od rijetkih naših mladih sudaca koji imaju potencijal. Onakav ili ovakav. I naravno da će griješiti, naravno da će imati loših dana, naravno da neće uvijek svi biti zadovoljni, ali kada se dogodi pogreška, i to jasna, očita i neuputna pogreška, nekoliko dana kasnije, kad se 'spusti prašina', ići objašnjavati kako je sve bilo ispravno i kako pogreške nema...
Jer gospodo suci, vjerovali ili ne, ljudi imaju svoje oči. I ljudi koji, eto, nisu suci, dovoljno dobro znaju nogomet da mogu procijeniti što je prekršaj, a što nije. Odmah poslije utakmice, u press-sobi maksimirskog stadiona, većina predstavnika medija razgovarala je o istoj temi – nedosuđenom drugom žutom kartonu za Kevina Catherina-Theophila. I da, pogriješio je Kolarić, svima je to jasno, ali... Bi li igrač više Rijeci osigurao barem bod na Maksimiru? Bi li Rijeka napala, došla do preokreta? Ili bi se možda Dinamo s igračem manje dobro branio pa onda iz tranzicije došao do pogotka za 2-0? Nikada to nećemo znati. Ali, znamo da je Kolarić pogriješio. I da je osim tog drugog žutog kartona propustio dosuditi još barem nekoliko čistih prekršaja za Riječane. Znamo da nije Torrenteu u prvom dijelu nije dao žuti karton za neupitan prekršaj nad Frukom na sredini terena, znamo i da na otvaranju drugog dijela nije sviran prekršaj istog igrača nad Selahijem pred očima prvog pomoćnog suca, a sad, evo, znamo i da Toni Fruk – prebrzo trči!
Jer, službeno objašnjenje, službeno opravdanje situacije iz 65. minute je – Toni Fruk je trčao vrlo brzo kada je dodirnut. I da, KTC nije bio iza njega nego uglavnom (!!!) sa strane te nije koristio pretjeranu silu lijevom rukom da bi ga gurnuo. I, sukladno navedenom, komisija podržava sučevu odluku.
I tu je problem, u toj medvjeđoj usluzi Kolariću. Kojeg Layec 'štiti', a zapravo mu šteti. Jer, mladog suca uvjeravati u ispravnost pogrešne odluke je najbolji mogući put u prosječnost.
Nakon utakmice Đalović suđenje nije komentirao. I neće ga komentirati nitko iz kluba. Jer, kako je jednom prilikom rekao Josip Mišić, tada već kao igrač Dinama, kod Riječana posebno cijeni što ne kukaju. A, možda bi nekad malo i trebali. Tko zna, možda bi im se u tom slučaju krenulo gledati kroz prste, možda tada, primjera radi, ni Fruk ne bi dobio žuti karton za čisti, jasan i očigledan prekršaj na Kulenoviću na centru terena u 80. minuti. Istina, nije Fruk koristio pretjeranu silu, nije ni bio iza već 'uglavnom' sa strane Kulenoviću, ali bivši igrač Rijeke je očito – presporo trčao. Tu je 'caka', pretpostavljamo.
Bilo kako bilo, HNL ide dalje. A Rijeka, Hajduk i Dinamo, odnosno tkogod želi sezonu okončati na tronu, morat će sada iskoristiti svaku pomoć koja se nudi, svaki lijepi osmijeh božice Fortune. Neophodne su pobjede, neophodna je i sreća, ali neophodno je i da suci, delegati, a poglavito 'šef', odnosno sûr Layec, shvate da se sada više ne smije griješiti.
Iako, nismo sigurni da suci ikada griješe. Kako se ono moglo čuti iz VAR sobe: „Kako radimo u p*** materinu, što se ovdje događa“...
.jpg.webp)
.png.webp)
