Tko je Mile Svilar, nasljednik Jana Oblaka i najpoželjnija mlada udavača među vratnicama Lige prvaka? (VIDEO)

Svima je poznata situacija dok gledate rezultate ekipa koje ne pratite svakodnevno, da bi onda naletjeli na neko ime koje odgovara ovdašnjim prostorima. Čiji je on mali, pitate se?!

Iako Benficu mnogi prate češće, mnogima je ime Mile Svilara upalo u oči po prvi put. Kako i ne bi, kada je riječ o 18-godišnjaku koji je u dresu slavnog portugalskog kluba ubilježio tek 360 seniorskih minuta. Od čega je 90 bilo prije dva tjedna, u susretu protiv Manchester Uniteda. Nema mnogo situacija koje su tinejdžeru, k tome golmanu, veći san od debija pred krcatim stadionom u Ligi prvaka, i to baš protiv još uvijek ogromnog imena poput Manchester Uniteda.

Čak ni pomalo blesav gol kojim je poklonio Unitedu pobjedu, a Benfici vjerojatno potpisao smrtnu presudu, nije skrenuo pozornost sa Svilarovog debija, koji ga je postavio u povijesne knjige. Ne samo Benfice, već i Lige prvaka. Naime, ovaj mladi golman i sin legendarnog vratara Vojvodine i kasnije Antwerpena Ratka Svilara tad je postao najmlađi golman koji je ikada stao među vratnice u susretu Lige prvaka. Sa 18 godina i 52 dana nadmašio je rekord Ikera Casillasa iz 1999. godine, kada je legendarni vratar debitirao protiv Olympiakosa u remiju 3:3. Casillas je tada imao 18 godina i 177 dana na plećima.

Svilarova priča međutim nešto je drugačija. Casillas senior globalnoj je slavi došao dakako zbog sina, ali i prije tog rujna 1999. godine. Naime, kada je Iker bio dijete, otac Jose – inače činovnik u Ministarstvu obrazovanja – mu je povjerio slanje listića na kojem je bilo četrnaest nogometnih parova. Iker, zaigrani klinac, zaboravio je listić na vrijeme poslati; pogađate, on je bio dobitan, a obitelj Casillas je tada ostala bez nekih 1.2 milijuna eura. Ikeru nije bilo druge nego da postane jedan od najpoznatijih vratara na svijetu kako bi nadoknadio taj ogroman propust.

Mile nije imao tih problema. Doduše, moguće da je Jose Casillas tipovao na nastup Jugoslavije te 1982. na Svjetskom prvenstvu koje se održavalo upravo u Španjolskoj, a gdje je u sastavu bivše države bio upravo Milin otac, Ratko. No devet nastupa u dresu reprezentacije nije ništa spram gotovo dvadeset godina provedenih u Antwerpenu, klubu u kojem je nakon dugogodišnje vratarske karijere nastavio dinastiju s gotovo petnaest godina trenerske. Iako svog sina nije usmjerio u Antwerpen, već u prvaka Anderlechta, gdje je uz razvijanje svog vratarskog talenta imao prigodu i steći zvanje ekonomista preko popularnog Anderlechtovog sustava „Ljubičasti talenti“.

Srećom po nogomet Svilar je više volio bildati brojke preko vratarske statistike nego u računovodstvu, pa je već 2014. kao 15-godišnjak branio na vratima mlade momčadi Anderlechta u juniorskoj Ligi prvaka. To je logično privuklo pažnju velikih imena u europskoj teškaškoj kategoriji, no iskusni Ratko je znao da je za razvoj njegovog sina najbolje da ostane u Bruxellesu, gdje se Mile udomaćio i utabao put.

Možda je teško reći je li minulog ljeta Anderlecht pogodila svojevrsna preslika „afere Donnarumma“, ali određene sličnosti između Svilara i slavnog talijanskog tinejdžera svakako ima. Nakon što se zakleo na vjernost Anderlechtu Mile je naprasno napustio klub i u kolovozu potpisao petogodišnji ugovor s Benficom. Navodno je razlog tome činjenica da ga trener Rene Weiler nije vidio kao ozbiljnijeg kandidata za prvo ime među vratnicama iako je bio priključen prvoj momčadi tijekom čitave sezone, pa je odlučio prihvatiti prvi mig i krenuti putem Jana Oblaka, a ne primjerice Daniela Zitke.

Po osobnom priznanju u odluci da potpiše za portugalskog prvaka – bez obzira što tu nema velike dileme ukoliko se prigoda pruži – uvelike mu je pomogao Nemanja Matić, s kojim se zdušno pozdravio nakon susreta protiv Manchester Uniteda pretprošlog tjedna. Matić je nosio dres Benfice nakon sezone u Nizozemskoj, gdje ga je Chelsea poslao na kaljenje u svoje „jaslice“, Vitesse. Svilar i Matić bi se mogli grliti i nakon uspjeha srbijanske nogometne reprezentacije, jer je Mile izgledno odlučio kako bi nakon klupskog angažmana mogao promijeniti i reprezentativnu selekciju za koju je igrao u svim uzrasnim kategorijama. Lani je bio dio belgijske reprezentacije koja je nastupala na Euru do 17 godina u Azerbajdžanu, ali u svojim promišljanjima Svilar je počeo kalkulirati i oko pitanja nacionalnog opredjeljenja, barem u onom nogometnom smislu; navodno se prestao javljati na pozive izbornika do 19 godina Gerta Verheyena, što je jasan znak da se nije spreman boriti s hladnoćom u sjeni Thibauta Courtoisa, kojeg bi tek nekakav bizarni zaplet maknuo s gola Belgije narednih desetak godina. Država njegovih roditelja ima u pripremi Predraga Rajkovića, svjetskog prvaka do 20 godina i momka kojeg je upoznala i Torcida, nakon što je u ljeto 2016. svojim obranama u raspucavanju s bijele točke ostavio Hajduk bez skupina Europske lige protiv njegovog Maccabija iz Tel Aviva. S njim bi se Svilar kudikamo lakše „potukao“ za mjesto buduće jedinice Srbije, možda već i na Mundijalu dogodine.

Karijera Mile Svilara kao da je ulovila onaj višak godina i iskustva njegovog oca Ratka. Svilar senior je branio sve do 46. godine, a samouvjerenost i odlučnost sina Mile s tek navršenih 18 godina svojstvenija je nekom igraču s barem deset godina iskustva više. Sve dok ima luksuz izbora, stvari idu dobro.

(Foto: Action Images)