Talijani sanjaju naslov: Može li Mancini postati Lippi?

Italija za povijest. Popularni Azzurri, reprezentacija koja znači više od puke nakupine najboljih nogometaša s Apeninskog poluotoka, sinoć je upisala nevjerojatnu, 31. po redu utakmicu bez poraza, i tako prestigla prastari rekord iz 1939. godine koji je postavio Vittorio Pozzo. Dok igrači odmaraju i čekaju boljeg iz ogleda Belgije i Portugala, mi kopamo po kuriozitetima ove zbilja sjajne izabrane vrste Roberta Mancinija. Je li ovo šampionska Italija poput one iz 2006. godine?

Koliko je pothvat ovolikog broja utakmica bez poraza golem, najbolje se vidi ako primjerice usporedimo Mancinijevu i Lippijevu Italiju. Kada su Azzurri osvojili Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj, Lippi je "spojio" 25 utakmica bez poraza sa svojim zlatnim trupama. Vittorio Pozzo je vodio Italiju još u predratno doba, pa je teško uopće uspoređivati podatke iz tridesetih godina, no ovaj novi rekord zasigurno nešto znači. Ipak, postoji jedan problem. Lippi i Pozzo su sa svojom Italijom osvajali naslove. Marcelo je naciji donio pehar prvaka svijeta, baš kao i Pozzo, koji se još može pohvaliti i olimpijskom medaljom. Mancini ima rekord, ali nema naslov, a misli li s ovim Azzurrima osvojiti Europsko prvenstvo, morat će spojiti još tri pobjede.

Pogled u prošlost: Od debija Roberta Prosinečkog, sumnjivih odluka suca Starka do utakmice života Tina Jedvaja

Neke stvari će nam biti jasnije večeras, jer još uvijek ne znamo s kime će Italija igrati četvrtinu završnice ovog natjecanja. Isto tako, spomenimo kako su Azzurri s “naše” strane ždrijeba pa bi se tako, u scenariju da Vatreni prođu Španjolsku i primjerice Francusku, u polufinalu našli upravo preko preko puta Mancinija. Teško je govoriti tko je u ovom ždrijebu favorit, no jedan mali detalj razdvaja Azzurre od ostalih, a to je rotacija.

Naime, Italija je do sad dala šansu skoro pa svim igračima koje je povela na Europsko prvenstvo. Izuzetak je treći vratar Meret.

Samo trojica od 25 koji su ulazili u teren imaju manje od 45 minuta žive igre, dok su svi ostali na respektabilnoj minutaži od 80 ili više minuta na travnjaku. Usporedbe radi, u Hrvatskoj je čak sedmorica igrača za sad bez minute na travnjaku, uz dodatnu četvoricu koji su na terenu proveli manje od 90 minuta.

Zlatko Dalić: Izostanak Perišića je šok, ali na toj poziciji smo dobro pokriveni

Ništa bolji nisu ni prvi favoriti. Francuska također ima sedam igrača bez minutaže, uz još šestero njih koji su na terenu proveli zanemariv broj minuta. Uostalom, tako izgleda i statistička tablica Gordon Albiona, koja je prije prvenstva prikazivana kao "dvije ekipe u jednoj". Čini se da od toga za sad nema ništa, jedino su Talijani uspjeli dati priliku skoro svima. Ako ste pomislili da je to zbog utakmice manje koje imaju sve gore navedene reprezentacije, varate se, Talijani su svoju rošadu odradili već u trećem kolu, protiv Walesa.

Da stvari budu zanimljivije u redovima Azzurra, tu je i priča o ocu i sinu. Junak jučerašnje pobjede nad Austrijom svakako je bio mladi Federico Chiesa. Sa svega 23 godine na leđima, zabio je svoj prvi gol na Europskom prvenstvu u najboljem mogućem trenutku. Srušio je Das Team u prvim minutama prvog produžetka na Wembleyju i tako otvorio novo poglavlje obiteljske povijesti. Naime, na Europskom prvenstvu je gađao i njegov otac Enrico, kojeg pamtimo iz Parme, Siene i još nekih klubova Serie A. Njegov pogodak za Azzurre na natjecanju je stigao davne 1996. godine i to baš u Engleskoj, na Anfieldu. Federico tada još nije bio ni rođen.

Ovo je pet najigranijih parova dana!

I sada ono najbitnije, je li ova Italija ekipa za veliki pothvat? Jedno je sigurno, za razliku od nekih drugih reprezentacija, Talijani imaju istinski široku klupu. Jučerašnju utakmicu su pobijedili uz usudimo se reći jalovu igru, no ne kaže se bezveze da velike momčadi pobjeđuju i kad igraju loše. Jer teško je zamisliti da u posljednjih 30 utakmica Italija nije imala ni jedan “loš” dan. No, uvijek je tu neki Locatelli, neki Chiesa ili pak neki Immobile. I baš zato, ova Italija može do kraja.

Momci koji su prije 15 godina kao djeca ispred televizora gledali kako Grosso puca penal vrijedan pobjede, danas su upravo u njegovim kopačkama. Francuzi će sigurno podrugljivo reći da će eventualni naslov Italije biti farsa. Jer povijest se ponavlja, a Francuzi su tragediju već prošli. Prava šteta što se ove dvije reprezentacije ne mogu naći u finalu.