I. SučićSvaka čast i Konferencijskoj ligi, i Armeniji, i Perkoviću, i Noahu. Ali...
Vrijeme Čitanja: 4min | čet. 02.10.25. | 08:00
Dakako, najveća bi ‘ludost’ bila podcijeniti Noah, Riječani to nikako ne smiju napraviti, a ako budu na svojem maksimumu, tada pobjeda ne bi smjela doći u pitanje. Usprkos tome što se Rijeka još uvijek traži…
Ovog četvrtka s početkom u 18.45 sati (Arena Sport), nogometaši Rijeke će na armenskom nacionalnom stadionu Vazgen Sargsyan u Erevanu započeti svoju ligašku fazu Konferencijske lige. Protivnik – Noah. Iz Abovjana. Dakle, njima je Vazgen Sargsyan također svojevrsno gostovanje, a osim što im teren nije toliko poznat, isto tako se ne očekuje ni neka ogromna podrška s tribina. Ipak u goste dolazi Rijeka...
Noah FC klub je star osam godina, stoga je jasno zašto njihova navijačka baza i nije nešto naročito velika. U njihovoj ne tako bogatoj povijesti zasad se najviše ističu dvojica trenera, Španjolac Carlos Inarejos (danas trener Al Taija) te Portugalac Rui Mota (danas trener Ludogoreca). Pod Motom je prošle sezone ostvaren onaj povijesni uspjeh kada je momčad osigurala ligašku fazu Konferencijske lige, a potom su još i u Armeniji osvojili duplu krunu. Sezona za čistu desetku!
Od igrača, najviše se ističe 21-godišnji armenski reprezentativac Sergey Muradyan koji je s 95 nastupa u svim natjecanjima – klupski rekorder. Nadalje, najbolji strijelac u povijesti kluba je Gonçalo Gregório s 26 pogodaka u svim natjecanjima, s tim da, čisto usporedbe radi, Andrej Kramarić u 65 utakmica u dresu Rijeke ima 55 pogodaka, dok je jedan Jorge Obregon ostvario 105 nastupa u bijelom dresu.
Prošle godine Noah je poslije švedskog Elfsborga klub koji je najviše napravio za nacionalni koeficijent. Armeniji su donijeli 1325 bodova, što je fenomenalno. Do ligaške faze Konferencijske lige ove su sezone došli teže od očekivanog, s tim da im samopouzdanje ipak malo ‘bilda’ činjenica da su ove sezone već potpisali nekoliko velikih iznenađenja. Nakon očekivanog prolaska Budućnosti, a onda i poraza od Ferencvarosa, Noah se našao u ogromnim problemima kada su od Lincolna ispali u trećem kvalifikacijskom kolu za Europsku ligu. Posljednja slamka spasa bila je Olimpija, favorizirana Olimpija, ali nakon što su ih u prvoj utakmici svladali u gostima s nevjerojatnih 4-1, sedam dana kasnije su i na domaćem terenu slavili s 3-2. Olimpija je tako ostala bez Europe, dok je Noah tako drugu godinu zaredom izborila Konferencijsku ligu.
Noah je obilježen hrvatskim bojama. Glavni trener je Sandro Perković, u klubu su još Marin Jakoliš i bivši igrač Rijeke Alen Grgić, da bi onda posljednjeg dana srpnja kao veliko pojačanje došao dotad prvi topnik Zrinjskog te potencijalni reprezentativac BiH, Nardin Mulahusejnović.
Uoči ovog ogleda, koji je puno važniji za Riječane budući da njihov cilj nije ispunjen samo plasmanom u Konferencijsku ligu, već jednako tako ciljaju i one kasnije faze natjecanja, treba reći kako ni jedni ni drugi nisu u nekoj fenomenalnoj formi. Iako su rezultati koje ostvaruje momčad Sandra Perkovića znatno bolji.
No, nije sve u rezultatu, nešto je i u igri. A Noah se već tri utakmice zaredom ‘provlači’. Prvo su s Ararat-Armenijom odigrali 2-2 (bili su znatno bolji, ali domaćin je ostao s 10 igrača u polju već u 6. minuti, da bi se brojčano stanje izjednačilo sat vremena kasnije kada je drugi žuti karton zaradio Marin Jakoliš), da bi onda u posljednje dvije utakmice upisali dvije pobjede. Protiv Vana su na domaćem terenu do tri boda došli u 90+2. kad je precizan bio Mulahusejnović, da bi onda u posljednjem ogledu prije sraza s Riječanima s 2-0 svladali Ararat. No, u tom su ogledu imali igrača više od 38.minute, a do pobjede su došli u 90+2. i 90+3. minuti. Prvi gol zabili su s bijele točke, drugi je bio kontranapad nakon što su gosti sve karte bacilli u napad...
Noah, dakle, ima kvalitetu, trenutačno su druga momčad svojeg prvenstva, a očito je i da igraju ‘dok sudac ne označi kraj’. No, svaka čast svima, svaka čast svemu. I Konferencijskoj ligi, i Armeniji, i Perkoviću, i Noahu... Sve je to u redu. Ali, Rijeka jednostavno mora pobijediti. Mora.
Nema opravdanja, pričanja o momentumu, problemima s ozljedama, slabom realizacijom, nesreći, retrogradnom Merkuru... Rijeka je favorit, mora igrati kao favorit i mora ostvariti rezultat kojeg se od favorita i očekuje.
Rijeka nikada nije bila na daljem istočnom gostovanju, udaljenost između Rujevice i Nacionalnog stadiona Vazgen Sargsyan iznosi oko 3250 kilometara, ali ništa od toga nije alibi. Štoviše, Rijeka mora gledati na ovaj ogled kao odrađivanje posla. Jer tako ‘veliki’ pristupaju ovakvim utakmicama. Uostalom, Real Madrid je ovog utorka gostovao u Kairatu, prešli su 6400 kilometara samo u jednom smjeru da bi odigrali utakmicu, a onda su Mbappé trogotkom te Camavinga i Brahim golovima u završnici domaćinu čestitali na plasmanu u Ligu prvaka, ali isto tako i rutinski pokupili bodove.
I to je isto što mora napraviti i Rijeka.
Utakmicu će suditi bugarsko-estonska kombinacija. Glavni sudac je Radoslav Gidzhenov, pomoćnici Miroslav Maksimov te Georgi Doynov, a četvrti sudac Ventsislav Mitrev (svi Bugarska). U VAR sobi bit će Marko Liiva, a njemu će asistirati Joonas Jaanovits (oba Estonija).
Očekivani sastavi:
Noah (4-2-3-1): Čančarević – Boakye, Silva, Muradyan, Sualehe – Sangare, Eteki – Castro, Oulad, Jakoliš – Mulahusejnović. Trener: Sandro Perković.
Rijeka (4-4-2): Zlomislić – Oreč, Husić, Radeljić, Devetak – Menalo, Gojak, Dantas, Janković – Fruk, Čop. Trener: Victor Sanchez.
.jpg.webp)
