Uništili dominaciju Dinama i to kako! Imaju sedam reprezentativaca i melju velikane

Pogled na tablicu HNL-a u pionirskom uzrastu nudi nam nevjerojatnu dominaciju Lokomotive. Klub s Kajzerice nakon 23 kola ima 67 bodova na kontu, odnosno 22 pobjede i samo jedan remi (protiv Dinama). Drugoplasirani Hajduk ima 13 bodova manje, a Dinamo na trećem mjestu kaska velika 22 boda. Uz to, Lokomotiva ima gol razliku od čak 58:3, što vjerojatno najbolje od svega pokazuje o kakvoj se nadmoći radi. Iz njihovih redova stiže i reprezentativac Marko Batur, prvi strijelac lige s 19 golova, dok je pregršt njegovih suigrača također među 'kockastima'. Bio nam je to sasvim dovoljan povod da nam trener ove talentirane generacije – Željko Dacer – približi ovu momčad te nas upozna s mladićima koji imaju potencijal za velike stvari u seniorskom uzrastu.

„Naša momčad prije svega ima kvalitetu, inače se ne može ostvariti ovakva dominacija. Zasad imamo šest reprezentativaca u tom godištu, barem s prvog okupljanja jer službeno ta reprezentacija još nije počela s natjecanjima. To su Marko Batur, Franko Vidović, Marko Capan, Lovro Gubijan, Niko Radujković i Vito Matijević, s time da su tu još od igrača s šireg popisa Dominik Vincelj, a po meni bi se moglo naći mjesta i za Juraja Ivankovića te Kristijana Čabrajića. Ovi igrači su iznijeli prvenstvo i dominaciju koju uživamo.“

Kakva je njihova perspektiva za seniorski nogomet?

„Da pojedinačno idem procjenjivati tko će od njih uspjeti kao senior, a tko neće, bilo bi jako teško to reći. Još imaju praktički četiri godine do seniorskog uzrasta, ali prije svega treba uzeti u obzir da je mnogo od ovih dječaka najbolje što Hrvatska ima u ovom trenutku, to je sigurno tako. Na nama kao klubu je da pokušamo izvući što više od njih u budućnosti, da se pravilno postavimo prema njima i razvijamo ih tako da kroz 3-4 godine kapitaliziramo njihov talent i ispromoviramo ih u prvotimce. Ja bih ovu rezultatsku dominaciju usporedio s, primjerice, 1998. godištem Dinama (Brekalo, Moro, Sosa, Kalaica). Kada je prednost veća od 10 bodova u odnosu na druge klubove, onda supstrakt kvalitete postoji.“

S obzirom na igre koje pružaju, postoje li već neki kontakti iz drugih klubova za vaše igrače?

„Postoje sigurno. Dinamo je naš najveći klub, tu je i Hajduk kao tradicionalno veći klub od Lokomotive i mi tim klubovima ne možemo financijski parirati. Ono gdje mi možemo biti konkurentni je program razvoja, pa možda tu čak možemo i više pružiti od Dinama i Hajduka iz razloga što su prioriteti kada se izlazi iz juniora u seniore veći nego kod nas. Primjerice, Lovro Majer da je bio junior Dinama, možda se ne bi toliko razvio kao u Lokomotivi gdje je prošle sezone imao punu minutažu. I ne samo on, tu su bili Pjaca, Šunjić ili danas Ivanušec, Karačić, Kastrati. Nešto slabija seniorska konkurencija može se nadomjestiti dobrim programom razvoja i na taj način izvući više od tog igrača nego da su u nekom većem klubu gdje klubovi imaju imperativ rezultata.“ objašnjava naš sugovornik te nastavlja:

„No da se vratimo na pitanje, bit ću konkretan i reći da nas zovi klubovi i raspituju se za naše igrače. Mi ćemo razgovarati i s njima, kao i s roditeljima igrača za koje se nadam da će uvidjeti što je bolje za njihovu djecu.“

A postoji li već pritisak od strane nekih roditelja? Znamo da su preambiziozni roditelji često teret svojoj djeci te im nameću prevelik pritisak, a da ne govorimo kako često upravo oni iniciraju prodaju u bogatiji klub. Dosta puta smo svjedočili da roditelji mogu imati kontraproduktivan učinak na sportski razvoj djeteta.

„Svaki roditelj želi najbolje za svoje dijete, ali ja bih rekao da tu više postoji pritisak nekih ljudi sa strane koji u toj djeci vide svoju zaradu, pa onda roditeljima ispričaju razne priče i obećanja, neovisno imaju li ona pokriće ili ne. Ne možete nekada ostati imuni na to, svima imponira interes, pitanje je samo koliko svaki pojedini roditelj može realno sagledati situaciju i razlučiti što je u cijeloj priči dobro za karijeru djeteta. I ti roditelji su različitog obrazovanja, gledišta na sport, financijskog stanja. To su sve faktori koji kroje konačnu odluku.“

Koji su najveći problemi s kojima se susrećete u radu?

„U klubu imamo odličnu organizaciju i ne možemo reći da imamo nepremostive probleme. Neki sitni uvijek postoje, u svakom poslu može se bolje i više. Sudjelovao sam u dizanju Lokomotive iz četvrte u prvu ligu, a kako smo se penjali u razredima, tako su se i uvjeti poboljšavali.  Sada smo došli na razinu da su nama juniori finalisti kupa, isprofilirali smo se već kao treća škola u Hrvatskoj poslije Dinama i Hajduka, a u rangu s Osijekom i Rijekom. Kako ćemo se dalje razvijati i napredovati odlučuju detalji, prvenstveno oko razvoja i ustroja kluba. Primjerice, Rijeka je s Matjažom Kekom napravila najbolji rezultat u povijesti kluba, ali pritom nisu imali prostora afirmirati bilo kojeg igrača iz svoje škole. Idealno bi bilo spojiti financijsku i rezultatsku stabilnost kluba, a da opet mladim igračima možete ponuditi dobre uvjete za napredovanje.“

Perspektiva kluba je doista odlična ako pogledamo rezultate mlađih kategorija.  

„Mi smo u 2004. godištu prvaci Hrvatske, u 2006. godištu smo prvaci Zagreba, znači ispred Dinama što automatski znači da smo vrh Hrvatske. Kao škola se dižemo i neminovno je da to jednog dana dođe na naplatu gdje ćemo iz svoje škole crpiti ponajbolje generacije nogometaša u Hrvatskoj i tu će klub morati stati iza njih da se oni profiliraju. To je najteži put, ali je najjeftiniji i u konačnici najisplativiji.“

Kako je tekla Vaša karijera? 2016. godine ste izabrani za najboljeg trenera u kategoriji pionira od strane Hrvatskog nogometnog saveza.

„Ta nagrada mi je posebno draga zato što je biraju kolege treneri, a ne neka treća strana i zbog toga mi to puno znači. Ali ja sam već 20 godina u nogometu, od toga s mlađim kategorijama radim oko 15. Bio sam voditelj škole NK Zagreb u sezoni kada je seniorska momčad osvojila Prvu HNL. Bilo je to zlatno doba kluba, trenirao sam Brkljaču, Mujdžu, Vrdoljaka i mnoge druge koji su napravili odlične karijere. Poslije sam godinu dana bio u Dinamu, ali najveći dio sam proveo u Lokomotivi. Imao sam i nekih izleta u seniorski nogomet, vodio sam Dubravu u trećoj ligi, bio sam član stožera u Sesvetama u 2. HNL, ali zadnje četiri godine sam isključivo u omladinskom pogonu Lokomotive.“

Vidite li se opet u seniorskom nogometu?

„Ne razmišljam o tome, teško je sada reći da neću više u seniorske vode. Dvadeset godina sam u ovom poslu i najveći dio svoje karijere sam izgradio u omladinskom pogonu s igračima od 15 do 18 godina. Kada pogledam retrospektivno, mogu reći da mi je to specijalnost tako da zasad ne razmišljam o povratku u seniorski nogomet“, zaključio je za kraj tvorac sjajnog uspjeha Lokomotive.

Razgovarao: Ivan Mušlek

(foto: Privatna arhiva)