Josip Regović/Pixsell
Josip Regović/Pixsell

Stojković je u Dinamu stalno upitan, a Vidović tek traži izlaz iz magle. Mogu li postati tandem?

Vrijeme Čitanja: 4min | pon. 23.02.26. | 08:40

Dvojica igrača, koja su kreirala Dinamovu pobjedu (4-0) u Varaždinu, mogla bi u nastavku sezone zaslužiti više povjerenja i biti dodatno napadačko oružje Modrih. Možda već u Genku?

Dva Dinamova sasvim različita poluvremena u Varaždinu nisu nešto što se Modrima već ove sezone nije događalo. Nekad je završilo sretno i pobjednički kao i ovaj put (4-0), nekad je onih slabijih 45 minuta prevagnulo i odvelo Dinamo u poraz. Ali, zapravo, nema puno utakmica u kojima je momčad Marija Kovačevića svih 90 minuta odigrala na istoj, visokoj razini, u kojoj nije imala crne rupe.

Samo šest minuta drugog dijela, od 51. do 57., bilo je dovoljno da Dinamo prelomi susret u Varaždinu, da zabije tri gola i od 'bljutavog' nastupa svoju predstavu pretvori u broadwaysku. Iako je Miha Zajc dvama pogocima, od kojih je prvi bio više sretan nego spretan, donio mirnih 0-2, ipak su dvojica igrača bila u središtu pozornosti. I u njih su upereni reflektori. Recimo, nije nam jasno zašto je Luka Stojković u Dinamu stalno upitan? Još od početka sezone, od dolaska Zvonimira Bobana i Marija Kovačevića, oko njega stalno nekakve dvojbe. Prvo je bio 'divlji' i nije igrač za prvih 11, onda je bio krilo, potom igrač koji je 'žrtva sustava'. Onda je zimus Stojković bio na pragu transfera, sama činjenica da ga je Dinamo bio spreman prodati za četiri milijuna eura na Bliski Istok dovoljno govori. Međutim, on je bio taj koji je odbio transfer, ostao u Dinamu i odlučio se boriti za mjesto u momčadi. I, izborio se. Od sedam utakmica u drugom dijelu sezone, u njih pet je bio starter, samo je protiv FCSB-a i sad Varaždina ulazio s klupe. Imao je u svim tim utakmicama, jasno, boljih i lošijih trenutaka, dvije sjajne asistencije kao ona protiv Istre ili ova u Varaždinu, obje za Zajca, odlike su posebnih igrača. To ne može svatko vidjeti, osjetiti, a kamo li pogoditi.

"Na poluvremenu smo se pregrupirali, ušao je Stojković i sve je učinio boljima", kazao je nakon pobjede u Varaždinu Mario Kovačević, istaknuvši upravo Stojkovića kao igrača, koji je zaslužan za preokret. Međutim, još uvijek nije jasno zašto je Stojković i dalje mnogima u Dinamu upitan. Zašto u njega sumnjaju, zašto mu više broje mane, nego vrline? Nije tajna da Luki vrlo često, sa svih instanca u klubu, od trenera Kovačevića do predsjednika Bobana i šefa Škole Capellasa znaju posebno ukazivati na propuste u igri i inzistiraju da ga, na neki način, ukalupe. Da od njega naprave 'osmicu', koja će se uklopiti u šablone i držati ovaj napisani, 4-3-3 sustav. Dakako, pravila moraju postojati i Dinamo mora pronaći pravo mjesto i ulogu za Stojkovića. No, isto tako, ako imaš drugačijeg igrača, koji donosi stvari i ima poteze kakve ostali nemaju, onda nešto moraš i istrpjeti. Stojković je takav, vidjelo se to i u Varaždinu. Naravno, od njega se uvijek očekuje i više, da donese prevagu i na europskoj sceni, međutim, treba mu dati potpuno povjerenje, donekle i slobodu, pustiti ga malo izvan šablona i kalupa. Tada je najopasniji i najbolji. Ukratko, treba s njega maknuti upitnike, svi u klubu moraju mu više vjerovati i olabaviti odnos prema njemu. A on će to sigurno znati vratiti, jer, Dinamo je s njim na terenu energičniji, konkretniji...

Drugi igrač, koji je u Varaždinu skrenuo pažnju na sebe jest Gabriel Vidović. On je, na neki način, bio preslika kompletne momčadi. U prvom poluvremenu očajan, prvi kandidat za zamjenu, potpuno izvan ritma. A u nastavku, pak, kad je ulaskom Stojkovića otišao na krilo, probudio se i bio jedan od najboljih igrača. Nakon njegova udarca lopta se od Zajca odbila u mrežu, taj je gol 'otvorio' Varaždin, pamtimo i onaj njegov 'brazilski' dribling u šesnaestercu, još nekoliko dobrih poteza.

"Vidović je pokazao da je dobar, iako su neki rekli da nije krilo. Ali, kad ima samopouzdanja, onda i pokaže kvalitetu", govorio je Kovačević nakon utakmice. Istina, od prvog dana mislimo da Vidović nije krilo, još od prvog mandata u Dinamu, a i Zvonimir Boban je nedavno kazao da ga vidi kao 'osmicu', a ne na krilu. No, istina je da još nitko ne može decidirano reći koja je prava Vidovićeva pozicija. I da jest dužnik, to nije upitno. Pokazuje da zna, da može, ali rijetko. Ili, kao u Varaždinu, ima dva potpuno različita izdanja, kao da je odigrao dvije dijametralno suprotne utakmice. Prvo poluvrijeme za osudu, drugo za pljesak. Za razliku od Stojkovića, koji uvijek nešto isporuči pa ako pritom nešto i zgriješi, uvijek je u 'plusu', Vidovićeve se poteze duže čeka, za njegove je bljeskove strpljenje nužno. Ovakvih utakmica kao u Varaždinu još uvijek nema dovoljno...

Ali, nakon pobjede 4-0, logično je pitanje: 'Može li Vidović konačno izaći iz magle?' I, mogu li on i Stojković u nastavku sezone biti partneri, igrači koji će donijeti jednu drugačiju dimenziju, napadačku raznovrsnost u igri. Rijetko igraju zajedno, obično 'ili jedan ili drugi', Vidović je svoju poziciju na krilu odavno izgubio, a Stojković svoju u sredini terena stalno mora iznova potvrđivati. No, možda bi u četvrtak u Genku mogli zajedno? Biti Kovačevićevo rješenje, a ne problem. Oni imaju drugačiju ideju u igri, njihovi potezi mogu riješiti utakmicu, oni nisu igrači koje treba sputavati. Stojković je to odavno pokazao, a Vidović je u drugih 45 varaždinskih minuta potvrdio da 'vatra još gori'. I da je treba razbuktati... U utakmici poput ove u Genku, kad se više nema što izgubiti, kad se ide na sve ili ništa, možda je to idealna prilika da baš njih dvojica dobiju u ruke ključeve kreacije. I nešto donesu prema naprijed...


Tagovi

Luka StojkovićGNK DinamoGabriel VidovićGenkUEFA Europska ligaMario KovačevićZvonimir Boban

Ostale Vijesti