
Steven Gerrard: „Naša Zlatna generacija ništa nije osvojila jer smo bili egoistični luzeri”
Vrijeme Čitanja: 2min | uto. 07.10.25. | 21:03
Jedna od najvećih zvijezda tamošnjeg, ali i europskog nogometa osvrnula se na neuspjehe kroz proteklih 20-ak godina
Engleski navijači su tamo još 1996. pjevali o „Trideset godina patnje”, koliko je tad prošlo od svjetskog naslova s domaćeg Mundijala. Otad je prošlo gotovo još toliko vremena, a novog seniorskog trofeja u vitrinama FA-a još uvijek nema. Puno se nade polagalo u Zlatnu generaciju, odnosno plejadu vrhunskih igrača koji su nosili dres ove reprezentacije praktički od početka 2000-ih pa sve do otprilike sredine 2010-ih. Bili su tu, prije svih, David Beckham, Steven Gerrard, Frank Lampard, Paul Scholes, Rio Ferdinand, John Terry, Ashley Cole, Jamie Carragher i Gary Neville, a kasnije im se priključio i Wayne Rooney.
Upravo se spomenuti Liverpoolov kapetan prisjetio tih dana, gostujući u podcastu svojeg nekadašnjeg suigrača iz reprezentacije te velikog klupskog rivala iz Manchester Uniteda, Rija Ferdinanda.
„Mi smo svi zapravo bili egoistični luzeri. Sad gledam televiziju i vidim Carraghera kako sjedi pored Scholesa, izgledaju kao da su najbolji prijatelji već 20 godina. Vidim i Carrin odnos s Garyjem, i oni se čine kao najbolji prijatelji koji se znaju godinama. I ja sam sada s tobom bliskiji nego tad kad smo dijelili svlačionicu reprezentaciju 15 godina. Zašto onda nismo bili povezani kad smo imali 20-25 godina? Je li to zbog ega? Ili rivalstva? Takvo je bilo ozračje u reprezentaciji, nismo bili prijatelji niti ikako povezani. Nismo bili momčad, nikad nismo bili prava, jaka momčad”, pojasnio je Gerrad.
Inače, popularni Stevie G igrao je za englesku reprezentaciju punih 14 godina, počeo je s izbornikom Kevinom Keeganom, a završio s Royem Hodgsonom na Svjetskom prvenstvu 2014. Čak 38. puta je bio kapetan, po tome je šesti na vječnoj ljestvici, ali rijetko kad je uživao tijekom tog vremena, a za to ponajviše krivi izbornike.
„Mrzio sam biti u reprezentaciji, uopće nisam uživao u tome. Pogotovo sam mrzio hotelske sobe. Na počecima karijere, bilo je dana kad sam se osjećao posebno loše, ležao sam po sedam sati u sobi i dosađivao se. Nije bilo društvenih mreža, nismo imali ni DVD-player ili išta slično. Bilo je tih nekolliko televizijskih kanala i to je to. No, obožavao sam utakmice i nastupe za Englesku, bio sam jako ponosan. Uživao sam i na treninzima, ali to je trajalo samo 90 minuta, a onda sam bio sam sa sobom. Nisam se osjećao kao dio momčadi, nisam bio povezan sa svojim suigračima”, otkrio je, pa povukao paralelu sa svojim klupskim dogodovštinama.
„U Liverpoolu se nikad nisam tako loše osjećao. To su bili najbolji dani mojeg života, imao sam osjećaj da me stručni stožer prati, osjećao sam se posebno i jedva sam čekao da se opet vratim u klub. Za razliku od Engleske, s kojom sam jedino htio odraditi treninge i utakmice, pa što prije otići”, zaključio je Gerrard.