"Špacologija" jednog jedinog, neponovljivog: I Bayern sam navukao na pirju

Otišao je jedan jedini, neponovljivi... Čovjek ispred svog vremena, Stanko Poklepović Špaco. U njegovoj Milni je pokopan, klapa je zapjevala "kada umren umotan u bilo". Novije generacije pamtit će ga po nevjerojatnom nogometnom rječniku, svojevrsnoj "špacologiji".

„Spiralna impostacije, dajte šjor Špaco prevedite“, pitao sam ga za jednog od posljednjih intervjua što smo ga odradili u Poljudu.

Ispijao je dupli espreso.

„E, moj sinko, sad ću ti ja objasniti. To ti je stepenasto postavljanje igrača kada jedan drugome čuvaju leđa. Ha, znam ja da vi svi mislite da ja pričam pi......e, ali vi nemate pojma“,  objašnjavao je Špaco.

Smijuljio sam se i samo nabacivao.

„A pirja“, upitah ga.

Pogledao me.

„Nemoj mi samo reći "pirija", ka' šta oni govore. I to je ispala redikulada oko te pirje. Ajde, reci ti meni šta je pirja. Lijevak, sinko moj, lijevak. Posložiš raspored igrača tako da igru usmjeravaš u jedan smjer, da se slijeva u uski prolaz, kao kroz lijevak. Zato sam rekao da sam igrao pirju, bilo je to protiv Dinama. Cili grad je nakon toga za mnom vikao "pirja", zvali bi me po noći na telefon i u slušalicu mi vikali "pirja". Vama je sad to čudno, a pirja je nastala kad sam bio trener Apoela tamo 90-ih i igrali smo protiv Bayerna. Vodili smo do deset minuta prije kraja 2:1 što je bilo ravno svjetskom čudu. I Bayern sam navukao na pirju“, u jednom dahu je ispričao povijest te njegove pirje.

Nisam se zaustavljao sa "špacologijom", "cotavi napad" je bio jedan od izraza iz novijeg doba.

„A znaš li ti tko je Garrincha. Onaj cotavi slavni Brazilac, nitko nije driblao kao on. Jedna noga tamo, druga onamo. To je moj "cotavi napad", kretnja igrača u jednu, a odlazak u drugu stranu.“

Taj naš razgovor trajao je satima, "momčadski dribling" je kretnja cijele grupe u jedan smjer, pa nagli odlazak u slobodni prostor. Pa "kolovaje", odnosno traženje uskog prolaza. A tek "klupko".

„Ta ti nije nova, prije četrdeset godina govorio sam da će se nogomet igrati u klupku. Golman ispuca, a svi se skupe“, nadahnuto je pričao Poklepović.

Kava u Poljudu se odužila, šjor Špaco je bio inspiriran kao rijetko kada, pričao je svom životnom putu, o danim kada su ga zvali Crvena Zvezda i Partizan, intervenirali visoki činovi iz JNA.

„Di ću poć' gori, da me ko' ubije“, pravdao se tada Poklepović.

Započeo je u Hajduku u kojeg ga je doveo Tomislav Ivić, odlazio u Budućnost, Borac, na Cipar, u Iran, Publikum iz Celja, Osijek, Ferencvaros... Svugdje je odlazio, bio slavljen, ostavljao duboki trag i poštovanje, ali uvijek se vraćao svom Hajduku s kojim je osvojio prvo prvenstvo Hrvatske, kojeg je vodio u jedinoj Europskoj ligi.

„Ne mogu bez Hajduka“, stoput je rekao.

Da, vodio je Hajduk tijekom osam sezona tijekom trideset godina. Ostat će upamćena jedna Špacina o tome što je za njega Hajduk.

„U hrvatskom jezikoslovlju nema atributa koji može označiti veličinu Hajduka. Hajduk je ne samo vječan, Hajduk je neuništiv“, govorio je Stanko Poklepović.

Unatoč toj ljubavi, njegovom temperamentu imao je svoje postulate kojima je generacijama igrača usađivao.

„Hoću viteštvo, hoću kulturu, hoću civiliziranost, to su moje riječi kojima upravljam igračima“, jednom je kazao šjor Špaco.

Tako je bilo u svakom klubu u kojem je radio, zbog toga je i bio obožavan.

Ako će ga mlađe generacije pamtiti po "špacologiji" i Hajdukovom igranju u Europskoj ligi, one starije generacije sjećat će se sredine 80-ih kada je Hajduk, pod Poklepovićevom palicom, žario i palio u Europi. U sezoni 1985/86 na Poljudu su pali Metz, Torino, Dnipro i Waregem, Hajduk je uoči uzvrata u četvrtfinalu kupa UEFA smijenio Poklepovića iako je u prvoj utakmici svladao Belgijance s 1:0.

„Bila je to strašna momčad, žalim za europskim naslovom iz tog vremena, bili smo u stanju uzeti trofej. A Špaco nas je znalački vodio. Kad su ga smijenili pisali smo peticiju upravi da ga ostave na klupi“, ispričao je Blaž Slišković, koji je u to vrijeme s brojem osam na leđima postao vječni ljubimac Hajdukovih pristaša.

Nevjerojatno zvuči podatak da je pod Poklepovićevim vodstvom Hajduk u osam europskih domaćih utakmica (jedna je, 1991. godine protiv Tottenhama igrana u Linzu) ostvareno svih osam pobjeda. U posljednjem Poklepovićevom euro mandatu na Poljudu su pali Dinamo Bukurešt, Unirea i Anderlecht. I tada je smijenjen, baš kao i sezone 1985/86.

Piše: Ozren Maršić

(Foto: Pixsell)